Staračka slabost - što je to točno
Gerijatri su sindrom staračke slabosti opisali približno kao polagano smanjenje kapaciteta većeg broja organskih sustava
U posljednje vrijeme mnogo češće uočavamo stanje zvano staračka slabost ili krhkost, s obzirom na to da je među nama sve veći broj 80-godišnjaka i 90-godišnjaka. Teško nam je kad takve simptome prepoznamo kod nama bliske i drage osobe. Je li staračka slabost uobičajena posljedica pozne dobi ili je izdvojeni poremećaj koji se može liječiti?
Znanstvenici sa Sveučilišta u Arizoni definirali su staračku slabost kao polagano smanjenje kapaciteta većeg broja organskih sustava. Pritom dolazi do gubitka mišićne mase (sarkopenije), abnormalnog djelovanja upalnog i hormonalnog sustava te slabljenja energetske regulacije. Organizam se zbog smanjena kapaciteta više nije u stanju nositi s prevelikim zahtjevima. Nakon što se očituje staračka slabost, organizam često brzo propada, što dovodi do smrti.
Nemoć ili slabost?
Staračka slabost češća je kod žena, crnaca, osoba s nižim primanjima i lošijom izobrazbom, kroničnih bolesnika te osoba koje pate od depresije i invaliditeta. Samo je tri do pet posto osoba u dobi između 65. i 75. godine života slabo, a sindrom ima čak trećina starijih od 90 godina. Sedam posto starijih sa sindromom slabosti nema nikakvih drugih bolesti, a četvrtina ih ima jednu popratnu bolest. No, kronična slabost može nastupiti nakon određene akutne bolesti ili kao krajnja faza kroničnog stanja, kao što su ateroskleroza, infekcija, karcinom i depresija. Obrnutim smjerom, znatno povećava rizik srčano-žilnih bolesti, visokog krvnog tlaka i karcinoma.
Važno je razlikovati slabost od nemoći. Prema rezultatima dobivenim mjerenjem dnevnih aktivnosti, nemoć ne zahvaća više organskih sustava i samo 28 posto nemoćnih ljudi ima sindrom staračke slabosti.
Staračka slabost odvija se u nekoliko faza. U prvoj fazi, zvanoj predslabost, osoba ima manje od tri karakteristična znaka staračke slabosti. Postoji vjerojatnost razvijanja staračke slabosti u punom obliku i propadanja, smještanja u neku specijaliziranu ustanovu ili smrti. Ipak, vjerojatnost da se nešto od tog dogodi mnogo je veća kod osoba s razvijenim sindromom staračke slabosti. U posljednjoj fazi slabost napreduje, što uključuje funkcionalno propadanje, progresivnu apatiju, smanjenje apetita i smrt.
Nekoliko pokazatelja
Dijagnoza staračke slabosti uključuje tri od navedenih pet značajki, kako ih je iznio dr. Robert W. Griffith na portalu www.healthandage.com:
- skraćeno vrijeme hodanja (test hodanja na udaljenosti od 15 koraka)
- smanjena snaga stiska
- smanjena fizička aktivnost
- iscrpljenost
- gubitak težine (više od pet posto u posljednjih 12 mjeseci).
Javljaju se i povišene razine C-reaktivnog proteina u krvi (CRP - marker upale) i fibrinogena te smanjena tolerancija na glukozu. Prekursor testosterona, DHEA, često je znatno niži od normalne vrijednosti. Jedna studija pokazala je da su razine 25(OH)-vitamina D i više nego prepolovljene.
Pri dijagnosticiranju potrebno je isključiti ostale bolesti, od kojih ponajviše valja imati na umu Parkinsonovu bolest, kongestivno zatajenje srca, reumatsku polimijalgiju, reumatoidni artritis, nedijagnosticirani karcinom i zaraze.
Uzrok još nejasan
Podaci dobiveni u istraživanju Women’s Health Initiative pokazuju da pretilost, anoreksija, pušenje i depresija mogu dovesti do staračke slabosti, no druge, pak, studije isključuju povezanost slabosti i pušenja, prekomjerne konzumacije alkohola, neaktivnosti i depresije. Istraživači ispituju mogućnost utjecaja staničnih promjena, pa čak i promjena na molekularnoj razini, na pojavu staračke slabosti. Mehanizmi povezani sa starenjem su oksidativni stres, skraćivanje telomera, promjene u ekspresiji gena ili starenje stanica. No, očito je da je uzrok slabosti još nejasan.
Pristupi liječenju
Sva stanja koja mogu prouzročiti staračku slabost najprije se moraju odgovarajuće liječiti. Sarkopeniju valja zaustaviti vježbama koje jačaju mišiće. Pokazalo se da se simptomi znatno ublažavaju nakon vježbanja od 30 do 60 minuta, tri puta tjedno, u razdoblju od tri do šest mjeseci. Dr. Griffith preporučuje i povećan unos kalorija. To ne pridonosi velikom poboljšanju, ali program prehrane u kombinaciji s vježbanjem radi povećanja tjedne potrošnje za 1000 kalorija doveo je do izvjesnog uspjeha. Stimulansi apetita (primjerice, megastrol acetat ili dronabinol) mogu se koristiti, no valja pripaziti jer uzrokuju mnoge nuspojave. Unatoč sniženim razinama hormona, kod staračke slabosti nema jasnog pokazatelja koristi hormonalnih nadomjestaka testosterona, DHEA-e ili hormona rasta.
Stranica:
[1]
2
»
|