Homeopatija

Slično se sličnim liječi

Znanstvene metode istraživanja dokazale su djelovanje homeopatskih pripravaka u visokom razrjeđenju

Homeopatija je dio medicinske znanosti koji se koristi samo prirodnim tvarima. Djelotvoran je sustav liječenja koji nastoji kod bolesne osobe stimulirati vlastitu, prirodnu sklonost organizma samoizlječenju manjim količinama supstancija prirodnog podrijetla. Temeljno načelo homeopatije - slično se sličnim liječi (similia similibus curentur) odražava se i u pojmu homeopatija, složenom od grčkih riječi, hómoios (sličan) + páthos (bolest).

Povijesne notice

Temelje današnje homeopatije postavio je Christian Fridrich Samuel Hahnemann (Meissen, 1755. - Pariz, 1843.), njemački liječnik, kemičar i ljekarnik. No, načelo slično se sličnim liječi primjenjivao je još Hipokrat (460. - 377. pr.n.e.). U djelima De morbo sacro i De locis in homine, među ostalim, opisivao je liječenje bolesti na način - sličnim utjecajem postaje bolest, pa je liječimo lijekom koji slično djeluje. Nakon Hipokrata pomalo se zaboravio taj način liječenja, pa ga do naših dana zamjenjuje onaj grčkog liječnika Galena (129. - 201.). On je liječio po načelu suprotno se suprotnim liječi (contraria contrariis curentur), koje danas zovemo alopatija.
Pisac Kajo Julije Hyginus u svojim pripovijestima Fabularum liber navodi da je načelo slično se sličnim liječi bilo poznato u vrijeme Trojanskog rata. O tome piše u 101. priči, kad je junak Telefos bio ranjen Ahilovom strelicom. Isto načelo nalazimo i u Vedama, starim indijskim filozofsko-znanstvenim raspravama iz 3. stoljeća prije Krista.
Devetnaest stoljeća nakon Hipokrata pojavio se Theophrastus Bombastus Paracelsus von Hohenheim (1493. - 1541.), švicarski liječnik pronicava duha i oštra opažanja, koji je oživio Hipokratovu spoznaju o liječenju sličnoga sličnim. O tome piše u drugom poglavlju spisa Fragmenta medica, kao i u svom najpoznatijem djelu Paragranum.
O načelu sličnosti pozitivno su pisali i jezuiti (isusovci) u Acta sanctorumu, kao i filozof Descartes. Bilo je poznato i običnom puku te ga se može pronaći i u kulturama mnogih naroda.

Buntovnik s razlogom

Na temelju vlastitih opažanja, neovisno o Hipokratu i Paracelsusu, zakon sličnosti u farmakoterapiji primijenio je znameniti njemački liječnik Samuel Hahnemann na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. On je medicinu studirao u Leipzigu, a nastavio na bečkom Medicinskom fakultetu, jednom od najmodernijih u to doba. Mnogo je putovao, govorio nekoliko svjetskih jezika i bio vrlo obrazovan. Bavio se kemijsko-ljekarničkim studijima te je, među ostalim, napisao Ljekarnički leksikon u 4 dijela, što je u ono doba bila enciklopedija ljekarničkog znanja i vještina. Radeći kao liječnik praktičar bio je nezadovoljan medicinskim navikama onog vremena. Ponajviše je osuđivao metode kao što su puštanje krvi, izazivanje povraćanja, davanje opijuma i slično, zbog često kobnih neželjenih učinaka. Njegova savjest pobunila se protiv takvog načina ugrožavanja pacijenata. Prestao je raditi, no morao je prehranjivati deveteročlanu obitelj, pa je zarađivao prevodeći strana medicinska djela. Tako je i 1789. od poznatoga škotskog liječnika Williama Cullena (1710. - 1790.) s engleskog preveo djelo Materia medica (Zbirka ljekovitih sredstava), gdje je, među ostalim, opisano liječenje malarije kininom. Cullen je mislio da gorka tvar osnažuje želudac, otkud se producira sredstvo za jačanje cijelog tijela, što je razlog sposobnosti liječenja malarije. Hahnemann nije mogao prihvatiti to mišljenje, jer prema njegovu iskustvu druge gorke tvari nisu djelovale na malariju. To ga je potaknulo da napravi eksperiment na sebi. Danima je uzimao kinin te promatrao i zapisivao promjene i simptome koji su mu se događali. Na svoje čuđenje, dobio je simptome malarije, unatoč činjenici da zapravo nije bolestan. Simptomi su se vraćali svaki put kad bi uzeo dozu kinina i trajali nekoliko sati. Pokusima na sebi uvjerio se da i druga sredstva u većim dozama mogu izazvati simptome bolesti koju inače liječe u manjim dozama. To ga je fasciniralo, pa je razradio sustav liječenja prema kojem se svaka bolest tretira onim sredstvom koje na zdravom čovjeku izaziva simptome nalik na simptome bolesti (npr. kod rezanja luka javlja se vodenasti iscjedak iz nosa i suženje očiju; ako se takvi simptomi razviju kod prehlade ili alergije, izvanredna pomoć će biti homeopatski pripravak Allium cepa (crveni luk)).