Nutricionizam

Prirodni čuvari cinka

Cink je snižen kod pušača, alkoholičara, dijabetičara, trudnica, a veće potrebe za njim imaju i sportaši te aktivni rekreativci

Premda se čini da pravilnom prehranom osiguravamo dovoljan unos minerala, pojedina životna razdoblja, kao što su pubertet, trudnoća i dojenje, menopauza, intenzivno bavljenje sportom, stanja poslije trauma, prijeloma i obilnih krvarenja, ipak znatno mijenjaju metaboličke potrebe organizma. Baš kao i vitamini, minerali se ugrađuju u neproteinski dio enzima i ubrzavaju sve biokemijske reakcije u organizmu.

Nadoknaditi izgubljeno

Minerali su anorganske tvari od kojih je sačinjeno četiri, pet posto organizma. Poput vitamina, i minerale moramo unositi hranom, s obzirom na to da ih organizam ne može sam proizvesti. Minerale dijelimo u dvije skupine:

• makroelementi koje trebamo u većim količinama (natrij, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, klor i sumpor)
• mikroelementi ili minerali u tragovima (cink, željezo, fluor, bakar, mangan, krom, selen, jod, molibden, bor) koji su nam potrebni u količinama manjim od 100 mg na dan.

Minerali nakon apsorpcije postaju dio strukture tijela: stanica, enzima, hormona, mišića, krvi i kostiju. Dakle, pohranjeni su u različitim dijelovima tijela, ponajviše u kostima i mišićnom tkivu. Nužni su za održavanje normalne koncentracije tekućine u organizmu. A kako se svakodnevno gube iz organizma (znojenje, probava), potrebno ih je i nadoknađivati.
Veći nedostatak pojedinih minerala bilježi se kod ljudi koji drže dijetu ili uzimaju lijekove, trudnica, vegetarijanaca, starijih osoba, ljudi koji češće konzumiraju rafiniranu i prerađenu hranu, gotova jela te u slučaju neredovite prehrane i preskakanja obroka. Bijelo brašno, primjerice, ima samo 20 posto cinka u odnosu na integralno, a rafiniranjem šećer gubi gotovo sav cink, tako da ostaje samo dva posto količine koju sadrži sirovi šećer.

Najkoncentriraniji unutarstanični element

Cink spada u mikroelemente koji su nam potrebni u malim količinama. U tijelu ga ima 1,3 do 2,3 g, uglavnom se nalazi u stanicama i najkoncentriraniji je unutarstanični mikroelement. U formi kompleksa s proteinima nalazi se u gotovo svim organima, najviše u prostati, zatim u jetri, bubregu, slezeni, gušterači, plućima, mišićima, mozgu i koži. Nalazimo ga i u tjelesnim tekućinama: slini, želučanom soku, žuči, znoju i krvnom serumu odnosno plazmi. Njegov prijelaz u tkiva pomaže vitamin C. Dnevno se normalnom prehranom unosi 10 do 15 mg tog cinka, najviše kroz hranu bogatu bjelančevinama (meso, riba, mahunarke, mlijeko i mliječni proizvodi).

Potrebe za cinkom

• za rast i razvoj novih stanica
• sudjeluje u procesu sinteze proteina i kolagena
• poboljšava funkcije mozga
• sudjeluje u održavanju konfiguracije molekule RNA
• potiče na proizvodnju i izlučivanje inzulina u gušterači
• ubrzava zacjeljivanje rana
• jača imunološki sustav (pomaže dozrijevanje T limfocita)
• skraćuje vrijeme trajanja virusnih infekcija
• utječe na rast i razvoj reproduktivnih organa
• pomaže smanjenju kolesterola
• jača duh, osnažuje organizam, "podiže" raspoloženje
• smanjuje apsorpciju i taloženje teških metala u tijelu (olovo, kadmij)