Vodič kroz pretrage

Dijagnostika lumbosakralnog sindroma

Unatoč lošim stranama, rtg LS kralježnice prema dijagnostičkom algoritmu još uvijek je najčešća pretraga

Prednosti i mane

Što nam omogućuju navedene dijagnostičke pretrage lumbosakralne kralježnice kod bolesnika s LS sindromom?

Rendgensko snimanje - Iako je najjednostavnija i najjeftinija pretraga, dobiveni podaci najslabije koreliraju sa stanjem bolesnika. Ipak, moguće je isključiti neke druge bolesti koje prije svega zahvaćaju koštani sustav, a rtg snimanjem vrlo se dobro prikazuju.
Problem je u tome što je kod LS sindroma najčešći uzrok tegoba upravo kompresija, to jest pritisak okolnih struktura
na korijen živca. Izvor kompresije najčešće je protruzija (iskakanje) intervertebralnog diska (želatinozno-vezivna tvorba smještena između trupova kralježaka koji su koštanog sastava, i zbog toga jasno vidljivi na rtg snimkama, dok je disk zapravo nevidljiv, pa se samo indirektno vizualizira preko širine između dva trupa). Ukratko, rtg snimanje daje nam informaciju o tome boluje li bolesnik od patološkog stanja koje zahvaća koštani sustav te vrlo grubo i indirektno nepouzdane informacije o stanju intervertebralnog diska, i bez imalo informacija o njegovu statusu (protruzija, ispadanje iz ležišta i širenje prema spinalnom kanalu gdje se nalaze korjenovi živaca koji se u svom daljnjem tijeku šire prema zdjelici i nogama, i
čiji pritisak uzrokuje bol u nogama - ishialgiju).

Pojam lumbosakralni sindrom u sebi sadrži pojam križobolje (lumbago) i boli koja se iz leđa širi u nogu (išijas, ishialgija), a može biti locirana samo u jednom dijelu ili cijeloj nozi

Kompjutorizirana tomografija - Ova pretraga daje mnogo više informacija, posebice ako je riječ o najmodernijim višeslojnim aparatima koji snime cijelu kralježnicu za 30-ak sekundi, nakon čega se kompjutorskim putem rekonstruiraju slojevi u sve tri ravnine. Uz to, daje više informacija o stanju intervertebralnog diska, njegovoj mogućoj protruziji prema spinalnom kanalu uz pritisak na korjenove živaca. Nedostatak je zračenje kojem je bolesnik izložen.

Magnetska rezonancija - U odnosu na sve dostupne pretrage, na prvom je mjestu zbog izvanrednog kontrastnog prikaza svih struktura kralježničnog stupa (kontrastna rezolucija), a bolesnici nisu izloženi zračenju. MR daje informacije o stanju intervertebralnog diska (je li došlo do protruzije, u kojem smjeru, koliki je opseg protruzije, koja struktura je protruzijom zahvaćena, najčešće stisnuta) te o koštanim dijelovima, zglobovima kralježnice, ligamentima, širini
spinalnog kanala. Korelacija nalaza s tegobama bolesnika je vrlo dobra, tako da je nakon pretrage jasno kakav je daljnji terapijski tretman, je li indicirana konzervativna terapija ili možda operativni zahvat. Nakon operativnog zahvata, ako se simptomi ponove ili se jave novi, MR nam daje odgovor o uzroku, a davanjem kontrastnog sredstva postaje jasno jesu li tegobe vezane uz razvoj postoperativnih ožiljnih promjena ili je posrijedi nova protruzija intervertebralnog diska.
Manjkavosti su visoka cijena i, u odnosu na CT, dulje vrijeme pretrage, u prosjeku 15 minuta, što postaje problem kod klaustrofobičnih bolesnika. Unatoč tome, MR je gotovo idealna metoda za dijagnostiku uzroka LS sindroma.