Tema broja: Celulit

U ritmu težnje za vječnom ljepotom: Celulit - borba koja traje

Cirkulatorni poremećaj je u najvećoj mjeri tek sekundaran. Noviji preparati djeluju stepenicu dalje, bolje rečeno bliže uzroku celulita

Harvardski psiholog Ted Grossbart piše: "Koža je naš najveći i najizloženiji, no ujedno najosobniji organ. Ona je granica između unutarnjeg i vanjskog, na kojoj se odigravaju dinamična zbivanja kao u svakom pograničnom području." Ova i slična saznanja iz psihologije, uz, naravno, viši standard zdravstvene zaštite i prihvaćanja kompletne definicije zdravlja, a ne samo zdravlja kao odsustva bolesti, pridonijela su da se kožnim problemima koji nisu bolest u užem smislu počela pridavati znanstvena pažnja.
Tako se i problemu zvanom celulit, u medicinskoj literaturi ozbiljnije pristupa tek zadnjih dvadesetak godina. No, prvi napis ipak datira još iz 19. stoljeća. Godine 1816. francuski liječnik Balfour  prvi objavljuje članak u kojem opisuje celulit, namijenjen medicinskim krugovima. U stručnoj literaturi do danas još uvijek ne postoje dvije identične definicije celulita. To nepostojanje egzaktne definicije između ostaloga znači da proces nastanka poremećaja nije do kraja objašnjen. Svaki istraživački laboratorij stavlja naglasak na onu komponentu u razvoju celulita kojom se upravo bavi. Tako je donedavno akcent bio na vezivnom tkivu, zatim poremećaju metabolizma proteoglikana, a još ranije za nastanak celulita okrivljavala se samo loša cirkulacija u potkožnom masnom tkivu. Novija istraživanja razvijaju se na nivou adipocita, masne stanice, a ranije pretpostavke definiraju kao posljedica zbivanja na tim stanicama.
Pojednostavljeno, celulit možemo definirati kao pojavu udubljenja na koži, najčešće bedara i stražnjice, koja su slična narančinoj kori, uočljiva odmah ili nakon pritiska na kožu, a javljaju se u oko 80% žena, vrlo rijetko u muškaraca. Osim na koži glutealne regije i cijelog opsega bedara, celulit se vrlo često locira oko koljena, na bokovima, trbuhu i rjeđe oko skočnih zglobova i nadlakticama (shema 1). Može se pojaviti već u pubertetu, a prema kliničkim opažanjima čini se da je ta preuranjena pojava sve češća. Ipak, najveći postotak novonastalih promjena dešava se tijekom adolescencije i traje čitav život, bez obzira na varijacije u tjelesnoj težini ili nivou hormona, što predstavlja dodatne nejasnoće u patofiziologiji celulita.

Strukture u koži ključne za nastanak

Razlog što patofiziologija celulita nije do kraja objašnjena krije se i u činjenici da ga uzrokuje više osnovnih čimbenika. Na prvom mjestu je neupitna uloga genetskih čimbenika. Hormonalni čimbenici bi po svojoj važnosti trebali dijeliti to prvo mjesto, jer, vidjeli smo, celulit se javlja u oko 80%, a prema nekim podatcima i do 90% žena, a vrlo rijetko u muškaraca. Literatura sugerira da je prisutnost androgena, više nego odsutnost estrogena, ono što određuje posebnu strukturu potkožnog masnog tkiva muškaraca. Ispitivanja provedena na hipoandrogenim muškarcima pokazuju da biopsijom uzeto masno tkivo s područja gdje se inače javlja celulit pokazuje žensku strukturu.
Od ostalih, razrađuje se utjecaj stresa i vaskularni faktor, što zapravo može biti u vezi. U novijim istraživanjima cirkulatorni poremećaj se objašnjava kao posljedica osnovnih patofizioloških zbivanja, dakle kao sekundarni, a ne primarni uzrok.

Shema 1 - Lokalizacije celulita

CELULIT
- 80% žena
- pojavljuje se u adolescenciji
- prezistira tijekom života

Procesi nastanka celulita odvijaju se u najdubljem sloju kože subkutisu (hipodermis), kojeg nazivamo i potkožno masno tkivo. Osim što mehanički i toplinski štiti dublje smještena tkiva, tijekom evolucije prvenstveno je imao zadaću energetske rezerve za slučaj gladi, povećanih potreba za energijom, kod dojenja i sl. Dakle, evolucijski gledano, veću šansu da prežive razdoblja gladi i da dojenjem prehrane svoju djecu, imale su one žene i njihovi potomci koje su imale veće energetske zalihe, odnosno veće nakupine masnih stanica na mjestima s kojih se koristila rezerva za stvaranje majčinog mlijeka. Subkutis je građen od nakupina adipocita (masnih stanica), koje su grupirane u režnjiće. Između režnjića se nalaze vezivne pregrade (septa), građene od kolagenih i elastičnih vlakana, a između njih prolaze krvne i limfne žile. Upravo je građa režnjića i položaj pregrada osnovni razlog zbog čega 80% žena ima celulit za razliku od muškaraca. U žena su pregrade postavljene okomito na površinu kože, dok su u muškaraca ukrižene i čine mrežu (shema 2). Okomiti raspored pregrada omogućuje prodiranje volumenski povećanog režnjića prema površini kože, što rezultira "narančinom korom". Ovu razliku u građi kože određuju prvenstveno muški spolni hormoni, androgeni.
Istraživanja su pokazala zašto celulit ne nestaje mršavljenjem, odnosno zašto u nekih žena fizička aktivnost povezana s hipertrofijom mišića pogoršava celulit. Naime, povećana mišićna  masa potiskuje potkožno masno tkivo prema površini kože. Još treba istražiti javlja li se celulit najčešće na bedrima i gluteusima radi prisustva velikih mišića na tim područjima, naravno uz ranije opisanu specifičnu građu kože. Kod mršavljenja se pak smanjuje količina masnog tkiva, ali se ne mijenjaju strukture u koži, ključne za nastanak celulita. Vidjeli smo da radijarno postavljene vezivne pregrade u subkutisu žena, uz promjene kvalitete veziva u retikularnom dermisu (granica između dermisa i subkutisa je bila  nepravilna i diskontinuirana), omogućuju da povećani masni režnjić prodre prema površini kože.