Tema broja: Roditeljstvo - temelj budućnosti djece

Budućnost je u rukama roditelja

Vrline su vječne, stoga učimo djecu pravom, bitnom. Svijet će spasiti jedino ljudi koji idu pravim putem

Duboko u sebi svi čeznemo za boljim svijetom. Njega može stvoriti samo bolji pojedinac i upravo nam je stoga želja objasniti zašto je budućnost u rukama roditelja (i zajednice koja ima ulogu obitelji).

Poznato je da čovjeka određuju naslijeđe, okolina u kojoj živi te vlastita aktivnost. Nepobitno je da se okolina u kojoj djeca odrastaju posljednje desetljeće suštinski promijenila, i počela pretjerano zagađivati njihov unutarnji svijet:

• filmovima agresije, poplavom nasilnih videoigrica, nasiljem u svijetu oko nas
• rušenjem vrijednosti - časti i poštenja, ljudske riječi, rada, odgovornosti, reda i discipline - kao uvjeta civiliziranog i humanog življenja, uvažavanja potreba drugog, istine i pravde
• s obezvrjeđivanjem dolazi i odricanje od najvećeg dara ili svetinje - života
• nametanjem pogrešnih vrijednosti (ovisnost o potrošnji, materijalnim dobrima, snovi o lakoj zaradi - kladionice, nagradne igre, svijet show businessa...), ponižavanjem samoga sebe ovisnošću o pušenju, alkoholu, drogi.

Ali, nije baš sve izgubljeno i crno. Obitelj kao osnovna jedinica društva sve negativne utjecaje može preobraziti u pozitivno, prije svega ljubavlju, bliskošću i povjerenjem, jer roditelj najviše od svega želi dobro svom djetetu (čak i ako to ne zna pokazati), a temelje izgrađene u obitelji rijetko mogu ugroziti bilo kakvi drugi utjecaji. Kao rezultat pozitivnih namjera i nastojanja, stvara se bolji svijet.
Stoga pokušajmo izdvojiti glavne uloge obitelji, upućujući i na stvarne mogućnosti i načine ostvarenja boljeg, zdravog svijeta kojim će dominirati duh tjelesnoga, duševnoga, socijalnoga i ekonomskog blagostanja, ali bez bolesti.

Stvaranje sustava vrijednosti

Moralnost se, sa svim humanim vrijednostima koje podrazumijeva, usvaja prije svega u obitelji, a svi drugi odgojni utjecaji tijekom odrastanja samo su nadogradnja. Pošteno življenje izrasta iz obitelji, isključivo učenjem na primjeru, zajedničkim življenjem vrednota.

Od roditelja se usvaja odnos prema istini, poštenju, radu i odgovornosti, dosljednosti i upornosti. U obitelji se uči voljeti čovjeka, uvažavati ličnost drugog s potrebama i željama, pravima i obvezama, empatiji i toleranciji. I najmanja djeca razlikuju dobro od lošeg, a razgovorom o životnim situacijama dijete uči što je i zašto ispravno, da ima pravo pogriješiti, da ima pravo na osjećaje, da ih treba izraziti, uči se neodgovarajuće ponašanje zamijeniti odgovarajućim i prihvatljivim. Lako će shvatiti i to da svojim ponašanjem zadovoljavamo potrebe, što čine i drugi, te da se razgovorom uvijek može pronaći dobro rješenje svakog problema.
Dijete prihvaća da će dobre namjere imati i dobre posljedice, čak i kad se tako ne čini. Uči prihvaćanje svakog trenutka kao dragocjenoga, a posebno je važno njegovati stav zahvalnosti za sve što jest i što imamo. Imamo uvijek onoliko koliko je stvarno potrebno, a ljubav prema drugom čovjeku treba praktično pokazati na različite načine. Podijeliti možemo lijepu riječ, vrijeme, dobra djela (pomoć) te stvari i novac, ako imamo sreću da imamo više od onoga što stvarno trebamo i da ih možemo dijeliti sa slabijima i nemoćnijima od nas, a to će stvarati osjećaj korisnosti.

U sustavu vrijednosti posebno mjesto ima i isticanje vrijednosti i veličanstvenosti života te brige o zdravlju tijela (prehrana, dovoljno sna, kretanje i bavljenje sportom), jer je jedino zdravlje uvjet blagostanja, sreće i sklada, ono je najviše dobro. Bez zdravlja sve postaje nevažno. Učeći na primjeru, djeca prihvaćaju odgovorno ponašanje prema svom i tuđem zdravlju. Trebamo isticati i važnost usavršavanja duha i učenja - stjecanja znanja, vještina i vrlina u najširem smislu.

Bitno je vlastitim primjerom poticati dječju kreativnost, otkrivanje i istraživanje, čitanje i bavljenje kulturnim aktivnostima, njegujući stav da smo to bogatiji što više znamo, da je znanje stvarno bogatstvo i uvjet vlastitog napretka, kao i napretka zajednice u cjelini.

Za humanije življenje nužni su poticanje i uvažavanje slobode i odgovornosti, individualnosti (imati stav, biti svoj), potencijalne savršenosti i neponovljivost svakog bića, ali i prihvaćanje različitosti, uz poticanje širenja vidika, otvorenosti te izbjegavanje svake isključivosti, ograničenosti ili zatvorenosti. Djeca vrlo lako shvaćaju da svatko ima pravo na svoj pogled na svijet, na navike i interese te da je doseg civiliziranosti dopustiti svakom slobodu, dokle god ga se ne tiče, to jest dok ga ne ugrožava, a to se lako ilustrira zaključkom da je svijet bogatiji što je u njemu više različitosti.

Ne zaboravimo ni važnost primjera jačanja ekološke svijesti, očuvanja okoliša, svakog bića i našeg planeta.