Biljna ljekarna

 ostali članci
  

Zob

  

Mango

  

Gorka ognjica

  

Citrusi - slatka slagalica zdravlja

  

Začini - ljekovitost dobrog okusa

svi članci »

Anketa

 
U slučaju ispadanja kose, najprije biste potražili:
dodatak prehrani (vitamine i minerale za kosu)
šampon protiv ispadanja kose
lokalni tretman protiv ispadanja kose (losion)
savjet dermatologa
ništa od navedenoga



» Rezultati
» Ostale ankete
Pretraživanje
 
Newsletter
 

Biljna ljekarna

Sladić

Podijeli

Autor:
dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut
objavljeno u broju 65 (04/09)

Sladić

Sladić nije samo korektor okusa, nego drevna biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja

Propisivati ljekovite biljke u obliku čajeva, tinktura, SIPF-ova i sličnih pripravaka katkad je neugodan zadatak fitoterapeuta. Za razliku od kapsula i tableta moderne farmaceutske i dijetetske industrije, gdje su okusi maskirani različitim pomoćnim tvarima, takvi tipovi pripravaka potpuno su "goli" i otvoreni za najizbirljiviji od svih ljudskih osjetila - čulo okusa. Budimo iskreni, većina ljekovitih biljaka nije najugodnijeg okusa. Vrlo je malo biljnih lijekova ugodna okusa, a mnogi su gorki ili bljutavi. To se zasigurno ne odnosi na sladić, to jest slatki korijen. Kao što mu ime govori, sladić je iznimno slatkog okusa, često toliko slatkog da podsjeća na umjetne zaslađivače. On je jedan od iznimaka, zbog kojeg se školovani fitoterapeut ispričava jer je odveć slatkog okusa.

Biljka na razmeđi najstarijih civilizacija

Sladić (Glycyrrhiza glabra L., Fabaceae) je vrsta rasprostranjena od istočnog Sredozemlja do jugozapadne Azije. Danas se uzgaja u mnogim dijelovima svijeta. Kako to već bude s biljkama koje potječu iz tih krajeva, sladić se koristio kao lijek u svim drevnim kulturama, od egipatske, grčke, rimske i arapske, prožeo se u sve fitoterapijske škole Europe i do danas ostao prisutan u svim službenim propisima kliničke fitoterapije. Već su ga Grci koristili za liječenje čira na želucu, što se pokazalo posve ispravnim. Arapski svijet poznaje sladić kao biljku koja smiruje jaki kašalj, a drugi stari izvori spominju ga kod probavnih i jetrenih tegoba.
Mnoge ljekovite biljke imale su katkad čudnu primjenu, dok se neke, poput gloga, uopće nisu koristile za istu namjenu kao i danas. Sladić je i u tome iznimka, jer se čini da su ljudi odmah precizno prepoznali njegova ljekovita svojstva.
Sladić je višegodišnji zeljasti grm djelomično odrvenjelih grana visokih 100 - 150 cm. U tlu je razvijeno jako korijenje s vretenastim postraničnim ograncima i brojnim dugim korijenskim vriježama. Korijen je izvana smeđ, a iznutra žut. Listovi su neparno perasto sastavljeni od 9 do 17 lisaka, koje su uglavnom jajaste, kratko ušiljene i žljezdasto ljepljive na naličju. Oko 20 - 30 modroljubičastih leptirastih cvjetova združeno je u uspravne grozdaste cvatove koji se razvijaju u pazušcima listova. Plod je gola ili žljezdasto bodljikava mahuna. U fitoterapiji se koriste korijen i stolon.

Od starog zaslađivača do moderne znanosti

Mnoge popularne čajne mješavine, od domaćih do makrobiotičkih čajeva, često sadrže sladić kao dodatak koji daje slatkoću. Nekoć davno koristio se u ljudskim i veterinarskim lijekovima kao sredstvo za maskiranje gorkih biljaka. No, je li sladić samo korektor okusa? Potpuno je nepravedno i netočno misliti kako je to njegova jedina primjena. Sladić je drevna ljekovita biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Upoznajmo stoga tu pomalo zaboravljenu biljku.
Sladić je bogat škrobom, šećerima, kao što su glukoza i saharoza, te triterpenskim saponozidima (glicirizin, odnosno glicirizična kiselina), flavonoidima (likvirotozid) i kumarinima. Karakterističan slatki okus, 50 puta slađi od konzumnog šećera, daje glicirizin, koji se u probavnom sustavu raspada na gliceritinsku kiselinu. Premda se o djelovanju tih spojeva danas mnogo zna, još ne možemo lako shvatiti zašto je sladić lijek kod gastritisa i bronhitisa. Gliceritinska kiselina i glicirizin su inhibitori skupine enzima (D5-steroid reduktaza) koji produljuju djelovanje prirodnih protuupalnih hormona kortikosteroida. No, samo djelovanje na kortikosteroide ne može opravdati sva ljekovita svojstva biljke. Zna se da smanjuju nakupljanje upalnih stanica i još neke upalne procese u organizmu, pa čak i osjet boli. Ekstrakt sladića smanjuje oštećenje jetre izazvano virusima i kemijskim tvarima, a neke studije pokazuju kako djeluje i na viruse hepatitisa. Na kraju, biljka je i blagi laksativ.

Brojne primjene

U modernoj fitoterapiji popis bolesti u kojima se koristi je povelik.

  • kao ekspektorans (olakšava iskašljavanje) i mukolitik (razrjeđuje sluz u dišnom sustavu) koristi se kod akutnih i kroničnih dišnih infekcija
  • kod ulkusa želuca i dvanaesnika, zbog protuupalnog i spazmolitičnog učinka te regulacije pretjeranog lučenja kiseline u želucu.

Osim kod tih službeno navedenih bolesti, ekstrakt sladića koristi se i kod oštećenja jetre i zatvora. Budući da nije namijenjen kroničnom uzimanju kod bolesti jetre, zamijenjen je drugim biljkama, poput sikavice (Silybum marianum) i artičoke (Cynara scolymus).

Dekokt (čaj) od korijena sladića spravlja se od oko 3 g korijena koji se namoči u 1,5 dcl hladne vodi. Zagrije se do vrenja, ukloni s vatre i ostavi stajati 10 do 15 minuta. Ocijedi se i pije svježe spravljen dva do tri puta dnevno.

Suhi standardizirani ekstrakti obično sadrže 50 - 150 mg suhog ekstrakta po kapsuli ili tableti. Ako su standardizirani na glicirizin, obično se uzima doza od 15 mg glicirizina dva do tri puta dnevno.
Sladić kao suhi ekstrakt ili tinktura često se koristi u smjesama s drugim biljkama s kojima ostvaruje sinergistički učinak. Tako se u lijeku Iberogast® nalazi s već opisanom biljkom gorkom ognjicom (Iberis amara), omogućujući dodatno protuupalno djelovanje skupini biljaka koje djeluju na pokretljivost probavnog sustava i lučenje probavnih enzima.

Biljka za profesionalce

Ova naizgled idilična priča ipak ima svoj veliki ali. Naime, ako se pretjera s dozom sladića (doza veća od 50 g), akutno može doći do smanjenja kalija i povećanja natrija u krvi te posljedične pojave oteklina na nogama i rukama, čak i aritmije srca. Srećom, iznimno slatki okus spriječit će potencijalno pretjerivanje. Upravo zbog potencijalnog djelovanja na elektrolite (natrij i kalij) i zadržavanje vode, pripravci čistog sladića ne bi se smjeli koristiti dulje od četiri do šest tjedana. Ljudi koji uzimaju lijekove za srce kardiotonične glikozide ne bi smjeli uzimati pripravke od čistog sladića zbog mogućega fatalnog učinka smanjenja kalija u krvi. Srećom, ta upozorenja nisu toliko izražena u pripravcima u kojima je sladić u nižoj koncentraciji u smjesi s drugim ljekovitim biljkama.