Fizikalna medicina

Kada treba ugraditi umjetni zglob

Cilj liječenja umjetnim zglobovima je smanjenje boli, povećanje
pokretljivosti i nadomještanje funkcije oštećenog zgloba

Među liječnicima koji se bave kirurškim liječenjem bolesti sustava za kretanje, ideja o implantaciji umjetnog zgloba javlja se već potkraj 19. stoljeća. Prvi pisani podaci govore o pokušaju zamjene dijelova zgloba kuka, odnosno glave natkoljene kosti 1891. u Njemačkoj. Operaciju je izveo izvjesni dr. Gluck T., a kao zamjenski materijal poslužila mu je bjelokost. Ishod je bio neizvjestan, ali to su bili začeci današnje moderne grane medicine koja se bavi implantologijom, tj. zamjenom i ugradnjom umjetnih zglobova. U stručnoj literaturi, kao i u medicinskoj dokumentaciji, naići ćete na drugu terminologiju, poput endoproteza, artroplastika ili protetički implantat. Postupak obuhvaća odstranjenje oštećenih dijelova zgloba i ugradnju zamjenskih, to jest ugrađuje se novo zglobno tijelo s novim zglobnim površinama načinjenim od modernih umjetnih materijala.

Godine 1940. Amerikanac dr. Austin T. Moore ugrađuje prvi metalni zglob kuka. Zamah u razvoju umjetnih zglobova započinje šezdesetih godina prošloga stoljeća, kad je engleski liječnik John Charnley uveo trodijelni koncept endoproteze kuka (metalni natkoljeni dio, opteretivi polietilenski zdjelični dio i fiksiranje za kost putem cementa i/ili vijaka).

Danas postoji mnoštvo različitih endoproteza, kako kuka, tako i ostalih zamjenskih zglobova, koje su varijacije osnovnog koncepta, u želji da se postigne što bolja stabilnost, opteretivost i trajnost umjetnog zgloba. Ne treba zaboraviti da postoji i podjela umjetnih zglobova po veličini i tjelesnoj težini, ovisno o individualnim karakteristikama pacijenta. Kako ima više vrsta umjetnih zglobova, tako ima i više specijalista koji koriste tu kiruršku vještinu i metodu liječenja (ortopedi, traumatolozi, kirurzi...).
O učestalosti ugradnje umjetnih zglobova govori podatak da je samo jedna vrsta endoproteze kuka, nedavno preminuloga švicarskog ortopeda prof. Maurice Müllera, od 1970. godine, kada je dizajnirana, do 2002. ugrađena više od milijun puta.

Što se želi postići

Cilj liječenja umjetnim zglobovima je smanjenje boli, povećanje pokretljivosti zgloba i nadomještanje funkcije postojećega oštećenog zgloba. Kad govorimo o indikacijama za kirurško liječenje zamjene zgloba, ograničit ćemo se na najčešće lokacije - zamjenu kuka i koljena.
Stanja koja mogu oštetiti zglob i biti indikacija za kirurško liječenje zamjene zgloba su: osteoartritis težeg stupnja (stari naziv koksartroza za kuk i gonartroza za koljeno), reumatoidni artritis s teškim oštećenjem zglobova (deformiteti), određeni prijelomi kosti (npr. prijelom vrata natkoljene kosti u starije osobe), benigni i maligni koštani tumori, osteonekroza (najčešće glave natkoljene kosti, a uzrok je smanjena opskrba krvlju), protruzija acetabula (dio zdjelične kosti), traumatski artritis, ankilozantni spondilitis s fleksijskim kontrakturama kukova i koljena (ograničena pokretljivost), juvenilni (mladenački) reumatoidni artritis, artritis u sklopu Pagetove bolesti...

Slični su razlozi i postulati za zamjenu oštećenog zgloba ramena, lakta, ručnog zgloba, gležnja i malog zgloba prstiju šaka. Spomenut ćemo samo da se na pragu umjetnih zglobova posljednjih godina razvija i ugradnja umjetnih diskova kralježnice, nakon prolapsa intervertebralnog diskusa i posljedične nestabilnosti kralježnice (primjerice kronična križobolja).

Iscrpiti mogućnosti konzervativnog pristupa

Prije odluke o zamjeni oštećenog zgloba, kliničar će iscrpiti mogućnosti konzervativnog liječenja, ovisno o uzroku. Pacijent će biti upućen na fizikalnu terapiju, gdje će naučiti vježbe za istezanje i snaženje određenih mišićnih skupina, te poboljšanje pokretljivosti zgloba. Propisat će se lijekovi protiv bolova, poštujući prateće bolesti i jačinu boli, mjereći prema VAS upitniku (vizualna analogna skala boli, od 0 do 10 cm) i trostupanjskoj ljestvici, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Zatim će se savjetovati redukcija tjelesne težine (preporučeni indeks tjelesne mase ili Body mass index niži od 25, mjeri se iz odnosa visine i tjelesne težine). Predložit će se ortopedska pomagala kao što su: štap, povišenje za petu, ortopedski ulošci, pomagala u aktivnostima svakodnevnog života (odijevanje, higijena..).

Kliničari se vode i simptomima koji mogu ubrzati odluku o zamjeni zgloba. Primjerice: noćna bol koja ometa san, mala ili neznatna pomoć lijekova protiv boli u odgovarajućim dozama ili neučinkovitost ortopedskih pomagala, otežan hod uz i niza stube, otežano podizanje sa stolca, nemogućnost stajanja, prestanak aktivnosti koje volite zbog boli (primjerice, hodanje, planinarenje...).