Otorinolaringologija

Hrkanje - zvučna neugoda ili ozbiljan simptom?

Iako često predmet podsmijeha, nije smiješno, pogotovo ne onima koji noćima ne spavaju ili se bude zbog nedostatka zraka

Rješavanje pozadinskog uzroka

Liječenje ima konzervativni dio, koji, među ostalim, uključuje i smanjenje eventualnog viška tjelesne težine, promjene u životnim navikama, piću i prehrani, te kirurški dio koji se odnosi na moguću korekciju anatomskih i drugih promjena u usnoj šupljini i ždrijelu, kao što su spušteno mlohavo meko nepce, uvećana resica, povećane tonzile, deformacije u nosu i ždrijelu...

Slika 3 - Nepce prije operacije uvuloplastike

Slika 4 - Nepce tri mjeseca nakon zahvata uvulopalatoplastike

Konzervativni pristup - Dosad je napravljeno više od 300 različitih naprava koje su pacijenta trebale riješiti hrkanja. Mnoge od njih varijacija su prastare ideje lijepljenja kamena na leđa hrkača, što prisiljava spavati na boku ili trbuhu. Druge su varijacije držača za bradu koji uza zatvorena usta drže bradu pomaknutu naprijed i smanjuju zapadanje jezika prema ždrijelu. Na sličan način djeluju i razni ovratnici slični Schanzovu ovratniku. Sljedeći tip pomagala su nosno-ždrijelni i usno-ždrijelni tubusi (cijevi) koji pomažu gurati jezik prema naprijed, kao i mnogi tipovi držača vilice koji se nose kao zubne proteze. Kod teških slučajeva apneje preporučuje se spavanje s maskom preko koje se malim, uz postelju smještenim kompresorom, upuhuje zrak u ždrijelo (primjena kontinuiranoga pozitivnog tlaka zraka, tzv. CPAP). No, upitna je ugodnost nošenja tih pomagala i navika nošenja u snu jer, prema riječima pacijenata, izazivaju nelagodu pri spavanju i otežavaju usnivanje, pa stoga kod nekih pacijenata nisu dobro prihvaćene. Ustupak tome su preparati koji nemaju tu komponentu stranog tijela, npr. sprayevi za nepce. Zajednički naziv svima je vrlo blaga OSA.
Uz mehanička pomagala patentirane su i razne elektroničke sprave koje reagiraju na zvuk ili vibraciju hrkanja i šalju pacijentu koji hrče neugodne stimuluse, struje ili vibracije. Budući da je hrkanje nevoljno i nesvjesno ponašanje, te sprave nemaju gotovo nikakav učinak, ako se izuzme onaj da hrkač, svjestan nelagode tih stimulusa, odgađa spavanje.

Kod blagih stupnjeva hrkanja mogu pomoći i sljedeći postupci:

• uvesti tjelovježbu kao životni stil radi jačanja napetosti mišića i smanjenja tjelesne težine
• izbjegavati konzumiranje alkohola tri sata prije odlaska na spavanje
• prije odmora ne uzimati lijekove za smirenje i spavanje, kao ni antihistaminike
• spavati na boku radije nego na leđima
• namjestiti krevet tako da je uzglavlje malo podignuto
• pokušati staviti ovratnik koji nije neudoban, a u snu pridržava bradu od zapadanja unatrag
• izbjegavati jastuke koji savijaju vrat.

Ako opisane konzervativne metode ne pomognu, nužno je obratiti se otorinolaringologu radi pregleda i dogovora o mogućnostima operativnog liječenja.

Operativno liječenje - provodi specijalist otorinolaringolog. U lakšim slučajevima hrkanja i opstruktivne apneje liječenje je usmjereno na rješavanje zapreke disanja kroz nos (eventualnom korekcijom nosne pregrade, odstranjenjem nosnih polipa i sl.) i zapreke u ustima i ždrijelu (operativnim odstranjenjem viška sluznice mekog nepca, skraćenjem produžene nepčane resice, odstranjenjem tonzila). Operativni zahvat stvara ožiljak koji dodatno učvršćuje nepce. Kirurški zahvat koji ima najviše uspjeha kod OSAS-a i "teških" hrkača, a teži ožiljnom učvršćivanju mekog nepca, naziva se uvulopalatofaringoplastika (UPPP). Zahvat se može izvesti klasičnom operativnom metodom, laser asistiranom operacijom ili radiofrekvencijskom metodom. Operacija zahtijeva kratkotrajan postoperativni nadzor u bolnici. Autor ovog teksta je kontrolnim polisomnografskim ispitivanjima potvrdio uspješnost UPPP zahvata kod većine operiranih pacijenata.
Hrkanje i opstruktivno disanje kod djece nikad nije normalno. Ako se ne nađu drugi posebni uzroci, tada tonzilektomija i adenoidektomija (operacija treće mandule) dovode do dramatična olakšanja disanja, te pridonose zdravlju djeteta.

U vrlo teškim slučajevima opstruktivne apneje uzrokovane deformacijama čeljusti, koja prijeti komplikacijama u sklopu kojih može biti ugrožen život, primjenjuju se vrlo složeni operativni zahvati koji uključuju korekciju položaja jezika i jezične kosti, katkad donje (vrlo rijetko i gornje) čeljusti i vezani su uz veći operativni rizik.

Postoji uzrečica: "Smij se i s tobom će se smijati cijeli svijet. Hrči i spavat ćeš sam". Hrkanje nije smiješno, pogotovo ne onima koji zbog toga noćima ne spavaju ili se bude zbog nedostatka zraka. S obzirom na to da može dovesti do ozbiljnih poremećaja srčanožilnog i dišnog sustava, ali i ozbiljnih problema u odnosima među ljudima i unutar obitelji, ne smije ga se negirati niti podcjenjivati. Srećom, danas se, uz napredak medicine u razumijevanju uzroka nastanka i mehanizama tog poremećaja spavanja, može dobiti odgovarajuća medicinska pomoć, koju svakako treba potražiti kod liječnika, otorinolaringologa i neurologa.