Ronilačke zamke
Podijeli
Ronjenje prate i određene opasnosti, posebice ako se ne pridržavamo pravila koja u tom sportu mogu značiti život
Dekompresijska bolest
Tijekom ronjenja i udisanja zraka pod povišenim tlakom, povišeni tlak u plućima djeluje na krv u kapilarama koje obavijaju alveole, tako da dolazi do većeg otapanja plinova u krvi, a izravno i većeg zasićenja krvi dušikom. Kao rezultat povećane količine otopljenog dušika, tijekom i poslije izrona nastaju mjehurići koji mogu uzrokovati dekompresijsku bolest.
Ovisno o vrsti poremećaja, odnosno simptomima i znakovima, razlikujemo nekoliko oblika dekompresijske bolesti. Lakši oblici dekompresijske bolesti su pretjeran umor, kožni oblik (osip, svrbež i ljubičaste mrlje na koži) te koštano-mišićno-zglobni oblik (bol u velikim zglobovima ekstremiteta). Kod ovog oblika svi simptomi su uglavnom blagi. Teži oblik dekompresijske bolesti može biti:
- neurološki oblik - moždani (poremećaji vida, sluha, govora, glavobolja, nesvjestica, koma) i spinalni (nastaje u leđnoj moždini; može doći do paralize ili pareze te nemogućnosti kontroliranja mokraće ili stolice). U najtežim slučajevima fizičkog oštećenja živčanih vlakana posljedice su trajne:
- vestibularni oblik - kad mjehurići poremete vestibularni sustav u unutarnjem uhu, te nastaju vrtoglavica, mučnina, povraćanje, gubitak ravnoteže
- plućni oblik - vrlo težak oblik dekompresijske bolesti, pri kojem se javljaju velike količine mjehurića u plućnoj cirkulaciji, što onemogućava normalnu funkciju pluća. Simptomi su ubrzano disanje, bol u prsima, nedostatak zraka, koma i smrt
- srčani oblik - najteži oblik dekompresijske bolesti, a javlja se kad mjehurići prodru u srčanu cirkulaciju i infarciraju srčani mišić. Ako se hitno ne pristupi terapiji, vrlo brzo nastupa smrt.
Dekompresijska bolest može se spriječiti prije svega ronjenjem u granicama dekompresijskog režima. U sportsko-rekreacijskom ronjenju nema dekompresijskih režima, nego se izvode do 40 metara dubine u trajanju koje ne zahtijeva dekompresijske zastanke dulje od pet minuta na pet metara dubine.
Ostale ozljede
Tijekom ronjenja su moguće i ozljede mehaničke ili kemijske prirode. Tako može doći do gnječenja lica ronilačkom maskom prilikom urona, što se sprječava jednostavnim izdahom kroz nos u masku, ili gnječenja kože u ronilačkom odijelu neprimjerene veličine, zbog čega je važno imati odijelo odgovarajuće veličine. Prilikom ronjenja može doći i do zapuhavanja zbog fizičkog napora ili umora izazvanog prebrzim plivanjem, plivanjem u struji, velikim opterećenjem zbog nošenja nekog tereta ili spašavanja ronioca. Prevencija je izbjegavanje fizičkog napora pod vodom, a u slučaju zapuhavanja nužno je zaustaviti sve kretnje i radnje, te mirnim i ravnomjernim disanjem uravnotežiti uobičajenu izmjenu plinova u plućima.
Iako u Jadranu postoji vrlo malo životinjskih vrsta koje su opasne po ronioca, katkad se mogu dogoditi neke nezgode (ubodi riba s otrovnim bodljama, dodiri žarnjaka). Najčešće ozljede kod ronioca su ubodne ozljede morskog ježinca, koje su najčešće lakšeg oblika jer kožu štiti neopren odijelo.
Nužni preduvjeti sigurnog ronjenja
Fizička i psihička spremnost i odsutnost umora nužni su preduvjeti sigurna ronjenja. Tako se tegobe koje mogu nastupiti prilikom urona, a kao posljedica djelovanja povišena tlaka na središnji živčani sustav, mogu svesti na najmanju moguću mjeru.
Već i na manjim dubinama (10-30 m) može doći do minimalnog utjecaja narkoze dušikom, a ozbiljniji slučajevi javljaju se na dubinama većim od 30 metara. Ta pojava ovisna je o dubini, i na nju utječu fizički napor, brzina uranjanja, brzina disanja, alkoholizirano stanje (pojačava utjecaj dušika), dok psihofizička kondicija povećava toleranciju, to jest otpornost na utjecaj dušika. Prepoznavanjem lakših znakova narkoze dušikom, kao što su vrtoglavica ili omamljenost, možemo spriječiti ozbiljnije, po život opasne stupnjeve. Čim se primijete početni simptomi, treba zaustaviti uranjanje i izroniti na manju dubinu dok simptomi potpuno ne nestanu. Uz tu pojavu često se veže i naziv "Martinijev zakon", koji opisuje način djelovanja narkoze dušikom. Kaže se da dušik na središnji živčani sustav djeluje omamljujuće kao "čaša martinija ispijena na prazan želudac", i to po jedna čaša na svakih 15 metara dubine.
I za kraj, preporučujemo pridržavati se sljedećih pravila sigurna ronjenja
- prije početka bavljenja ronjenjem obavite detaljan liječnički pregled, osobito ako ste stariji od 40 godina
- učite roniti pod vodstvom ovlaštenog instruktora ronjenja
- nikad ne ronite sami
- ronite samo ako se osjećate dobro, fizički i psihički, a u slučaju bilo kakve dvojbe odustanite
- uvijek ronite u skladu s ronilačkom kategorijom koju posjedujete
- ronite u granicama dekompresijskog režima.
|
