Fizikalna medicina

Rekreativci - oprez u sportu

Kod rekreacijskog sporta često se zanemaruje važnost pravilna zagrijavanja prije i opuštanja nakon vježbanja

Kada govorimo o ozljedama i rekreaciji, najprije moramo definirati dva pojma: tko je rekreativac i što je to sportska ozljeda.

U sportskoj terminologiji rekreativac je onaj tko nema natjecateljskih ambicija, bavi se sportom zbog zadovoljstva i održavanja kondicije, što ujedno potiče druženje i zabavu, bez pojačana mentalnog i fizičkog opterećenja sudionika. Rekreacijski sport jedan je od ciljeva projekta Desetljeće bolesti kostiju i zglobova 2000. - 2010., kojim je Svjetska zdravstvena organizacija, među ostalim, željela promovirati društveno zdrav način življenja te prevencijom smanjiti incidenciju težih bolesti u općoj populaciji, posebice šećerne bolesti i kardiovaskularnih tegoba kod pretilih osoba. Prema epidemiološkim istraživanja, postotak sportskih rekreativaca u općoj populaciji danas je između 20 i 40 posto.

Svima je poznato da pola sata tjelesne aktivnosti dnevno može smanjiti rizike za razvoj nekih oboljenja i utjecati na opću kondiciji. Treba, međutim, naglasiti često zanemareni aspekt kod rekreacijskog sporta, a to je važnost pravilna zagrijavanja prije vježbanja i opuštanja na kraju vježbanja. Iako tijelo ne trpi isti stupanj mišićnog opterećenja kod rekreativca kao kod natjecatelja, zahtjevi mišićno-koštanog sustava gotovo su isti u rekreacijskom i natjecateljskom sportu. Pogreške u istezanju, kao i preskakanje istezanja mišića, zglobova i vezivnog tkiva kod rekreativaca često uzrokuju teške ozljede. Da bismo spriječili potencijalne ozljede u rekreacijskom sportu, valja voditi brigu i o podlozi te odgovarajućoj opremi, poput obuće i štitnika, bez obzira na to što vježbamo zbog razonode.

Ozljeda se definira kao bilo koja vrsta ozljeđivanja ili oštećenja na ljudskome tijelu, bez obzira na način kojim je izazvana. Može biti prouzrokovana zbog prirode sporta (primjerice, košarkaši često uganu gležanj zbog pogrešna doskoka) ili okolinskih čimbenika (kao što su toplina ili hladnoća). Ozljede mogu bili slučajne, namjerne od druge osobe ili nastaju samoozljeđivanjem.

U fiziološkom smislu naše tijelo ne razlikuje sportsku od nesportske ozljede, odgovor organizma na ozljedu tkiva, kosti, organa ili sustava je uvijek jednak. U pojedinim sportovima veća je učestalost određenih ozljeda zbog pokreta i kretnji koje sportaš izvodi (primjerice teniski lakat) ili učestalih kontakata s drugim sportašima u timskim sportovima (udarci u rukometu). Nezahvalno je govoriti o učestalosti sportskih ozljeda, s obzirom na kontekstualne čimbenike (trening, natjecanje, duljina izbivanja, pripremljenost igrača...) i jačinu ozljede. U američkom nogometu pojavnost ozljeda je 100 posto, odnosno svaki će igrač barem jednom u karijeri doživjeti neku vrstu ozljede.

Sportske ozljede gradiraju se najčešće po vremenu potrebnom za oporavak i povratak prijašnjim aktivnostima:

• ozljede I. stupnja - ne ometaju sportaša/rekreativca u aktivnostima i sportu te ne ostavljaju posljedice nakon sanacije (primjer je nogometaš s ogrebotinom ramena koja ga ne ometa u treniranju)
• ozljede II. stupnja - zahtijevaju od sportaša/rekreativca da propusti barem jedan trening ili natjecanje, ali ne dulje od jednog mjeseca (košarkaš zaradi udarac u rame s posljedičnim djelomičnim pucanjem mišičnih niti)
• ozljede III. stupnja - sportaši/rekreativci mogu izbivati s treninga dulje od jednog mjeseca (upaljena tetiva kod odbojkaša)
• ozljede IV. stupnja - iste su kao i ozljede trećeg stupnja, međutim sportašu/rekreativcu potrebni su medicinska pomoć i intervencija (prijelom nadlaktične kosti kod skijaša).

Ozljeđivanje je neizbježno

Kako je već spomenuto, sve se više rekreativaca uključuje u različite sportske aktivnosti. Neizbježno je da će jednom pretrpjeti neku ozljedu: dijelom zbog nepripremljenosti (loša kondicija, slab kardiovaskularni sustav, precjenjivanje mogućnosti, neodgovarajuća oprema...) i nestručnog vođenja treninga, ali i zbog toga što bavljenje sportom samo po sebi nosi veći rizik od ozljeđivanja (u sportu su ozljede česte).
To možemo objasniti na primjeru bolnog ramena. Rame se sastoji od zglobova koji povezuju ruku za trup. Bolno rame predstavlja bol u ramenu i oko njega, a može potjecati iz zglobova i pripadajućih okolnih mišića, ligamenata, tetiva i živaca. Ako bol potječe iz ramena, obično se pogoršava pri pokretu ruke ili ramena. Takva vrsta boli obično nastaje nakon nekog događaja koji rekreativac može navesti - nakon udarca lopte, iznenadnog istezanja, naglog podizanja ili u kontaktu s drugom osobom. Uz to, rekreativac navodi i karakter bolova - javljaju se za vrijeme treniranja, prije, poslije, stalno, odnosno je li bol jaka, slaba, tupa, mukla, žareća... Ako je ozljedi prethodila trauma, obično je bol praćena oteklinom i hematomom. Međutim, ako se bol ne pogoršava pri pokretu ramena, vrlo je vjerojatno riječ o prenesenoj boli, koju uzrokuju tegobe vezane uz trbuh ili grudni koš. Tada treba tražiti uzrok u tegobama koje nisu izravno vezane uz sportsku aktivnost, nego uz zdravstveni status osobe. Bolno rame s pratećim tegobama disanja (zaduha) ili osjećaja stezanja u grudnom košu može nas upozoriti na srčani infarkt, što također može pogoditi rekreativca koji precijeni svoje sposobnosti.