Panično-depresivni poremećaj
U potrazi za dijagnozom, često se rade nepotrebne pretrage i uzimaju lijekovi, a bazični poremećaj se ne prepoznaje, i ne liječi
Depresija i panika česti su poremećaji mentalnog zdravlja, koji se slučajno otkrivaju u ordinaciji obiteljske medicine. Pacijenti koji boluju od panično-depresivnog poremećaja često obilaze brojne liječnike u potrazi za dijagnozom. U sklopu te potrage, nerijetko se rade nepotrebne i skupe pretrage i uzimaju lijekovi, na primjer protiv gastritisa (upale sluznice želuca), dok se bazični poremećaj ne prepoznaje, pa tako i ne liječi.
Poznato je da određene organske bolesti mogu dovesti do depresije (npr. karcinomi), kao i da neliječeni panično-depresivni poremećaj može rezultirati nekim kroničnim bolestima ili pogoršanjem postojećih (gastritis, poremećaj rada štitnjače, povišeni krvni tlak, infarkt srca, šećerna bolest itd.). Drugim riječima, pacijent ima neku organsku bolest ili poremećaj (npr. ubrzan rad štitnjače, gastritis, iritabilni kolon, učestalo mokrenje i pečenje pri mokrenju), a da je "okidač" tih bolesti zapravo panični ili panično-depresivni poremećaj.
Navedene tegobe oboljele ometaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i, prema njihovim riječima, osjećaju se bespomoćnima, a život doživljavaju nemogućim. Katkad je i liječnicima teško otkriti koji se uzroci nalaze u podlozi pacijentovih tegoba. No, postoje posebne tehnike i vještine komunikacije koju liječnici specijalisti obiteljske medicine i psihijatri primjenjuju u radu s pacijentima.
Panični poremećaj
Panika označava akutnu i prekomjernu tjeskobu s popratnim organskim simptomima, a panični poremećaj definira se kao pojava neočekivanih napadaja panike, to jest iznenadnih, intenzivnih napadaja straha i nelagode, uz simptome poput drhtanja, preznojavanja, ubrzana rada srca, bolova u prsima, osjećaja stezanja u vratu i gušenja, a katkad i vrtoglavice i omaglice. Neki pacijenti osjećaju trnjenje u glavi ili cijelom tijelu. U neočekivanim i iznenadnim napadajima bolesnici osjećaju strah od smrti. Takvi napadaji najintenzivniji su desetak minuta. Kod takvih bolesnika javlja se trajna zabrinutost zbog eventualnih budućih napadaja i mogućih posljedica, zbog čega se boje negdje otići sami.
Panični poremećaji javljaju se dvostruko češće kod žena nego u muškaraca, no uočavamo ih i kod djece.
Depresivni poremećaj
Neki od pacijenata djeluju zamišljeno i potišteno te napominju kako su stalno umorni i bezvoljni, ništa ih više ne veseli niti im stvara zadovoljstvo. Neki se žale da su se udebljali, drugi pak da su smršavjeli, kako nemaju apetita ili se naglo pojačao. Također, u ordinaciji se vrlo često rasplaču bez jasnog razloga.
Panično-depresivni poremećaj
Iako prema simptomima depresivni i panični poremećaj izdvajamo kao dva zasebna poremećaja, vrlo često susrećemo njihovu kombinaciju. Kako većina bolesnika ima neki "organski" simptom, i ne znaju kako je kod njih riječ o depresiji ili paničnom poremećaju. Tegobe koje imaju najčešće povezuju s nekom opakom bolešću i navode da osjećaju strah od smrti.
Nekoliko primjera iz prakse
Prikaz pacijenta A - Prije nekoliko godina u ordinaciju mi je ušao muškarac srednjih godina, sa simptomima stezanja u vratu, osjećaja nedostatka zraka, katkad bolovima u prsnom košu. Prošao je mnoge pretrage, čije rezultate nosi sa sobom i obilazi liječnike posljednjih šest mjeseci. Jedino još nije učinjen ultrazvuk štitnjače.
Prije pregleda mi govori: "Daj Bože da mi sad nešto pronađete na štitnjači, jer ako je štitnjača uredna, ne znam kako ću dalje, a meni nije dobro".
Nakon razgovora s pacijentom, kliničkog pregleda i uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, postavila sam mu dijagnozu panično-depresivnog poremećaja. Pacijent je bio očajan. Sumnjao je u moju dijagnozu jer mu se nije svidjela, ali ipak sam ga uspjela nagovoriti na liječenje. Mjesec dana nakon terapije puno se bolje osjećao. Uzimao je terapiju oko godinu dana. Danas se osjeća dobro i živi normalno.
Prikaz pacijenta B - U ordinaciju mi se javila 25-godišnja djevojka u pratnji roditelja. Posljednje dvije godine stalno je osjećala bolove i grčeve u trbuhu, uz povremene proljevaste stolice. Katkad je imala i mučnine i povraćala. Tegobe su se javile iznenada, prema njezinu uvjerenju bez nekog značajnog povoda. Nakon takvih tegoba obično je osjećala lupanje srca, nagli pritisak u glavi, zujanje u ušima, preznojavala se po cijelom tijelu, osobito na dlanovima, i imala omaglice uz osjećaj da će izgubiti svijest. U tim trenucima nije znala što učiniti, a kad bi bila sama u kući, bila je uvjerena da će umrijeti.
Tijekom dvije godine, koliko su trajale tegobe, učinjene su sve moguće gastroenterološke (ultrazvuk abdomena, gastroskopija četiri puta, kolonoskopija tri puta), kardiološke i laboratorijske pretrage, te magnetna rezonanca abdomena i glave. Svi nalazi su bili uredni.
Kad smo se u razgovoru vratili dvije do tri godine unatrag, počela je plakati. Doznala sam da je prije dvije godine izgubila godinu na fakultetu te kako ju je negdje u isto vrijeme ostavio dečko, koji se počeo zabavljati s njezinom najboljom prijateljicom. Ta dva događaja u njezinu životu očito su bila okidač koji je pokrenuo bujicu biokemijskih promjena u tijelu, što je dovelo do panično-depresivnog poremećaja. Pacijentica je liječena antidepresivima uz psihoterapijsku potporu godinu dana i sada nema nikakvih tegoba.
Prikaz pacijenta C - Prije nekoliko mjeseci javila mi se 65-godišnja pacijentica, koja 20 godina boluje od astme. Bolest je u posljednjih 10 godina pod kontrolom i nije imala većih tegoba do prije mjesec-dva, kad je došlo do pogoršanja. Unatoč terapiji koju je pacijentica uredno uzimala i koja je bila uvijek djelotvorna, svi nalazi su objektivno bili lošiji. Iz razgovora se doznalo kako je pacijentica prije nekoliko mjeseci otišla u mirovinu, što je bila velika promjena u njezinu životu i kako se teško nosi s tom činjenicom. Tijekom razgovora se rasplakala, uz napomenu kako joj je tako svaki dan, ali ne zna zašto joj se sada sve to događa.
Pogoršanje astme može biti potaknuto i psihičkim poremećajima, što se kod nje upravo dogodilo. Postavljena je dijagnoza depresije i propisana je terapija antidepresivima, uz psihoterapijsku potporu, na što je pacijentica odlično reagirala i danas se dobro osjeća.
Vjerujemo da će se dio vas prepoznati u ovom članku, posebice ako imate neke od navedenih tegoba, samoinicijativno obilazite brojne ordinacije i poliklinike (gastroenterolog, kardiolog, pulmolog, ginekolog...), radite različite pretrage, svi nalazi su uredni, a vi se i dalje loše osjećate. U takvim slučajevima mnogi od vas se i ne sjete obratiti se obiteljskom liječniku ili psihijatru. Pokušajte, i možda ćete bez veće muke na vrijeme otkriti uzrok svojih tegoba i započeti liječenje, te se što prije ponovno veseliti svakodnevici.
|
