Kirurgija

 ostali članci
  

Otvor koji život znači

  

Dug je put od polipa do karcinoma

  

Rani je potreban kisik

  

Elastična kompresija protiv poremećaja venske cirkulacije

  

Ima li moje dijete bruh?

svi članci »

Anketa

 
U slučaju nepodnošenja, mlijeko i mliječnih proizvoda:
izbacim ih iz prehrane
potražim savjet liječnika
potražim savjet u ljekarni



» Rezultati
» Ostale ankete
Pretraživanje
 
Newsletter
 

Kirurgija

Nespušteni testisi - vaša najčešća pitanja

Podijeli

Autor:
Zoran Bahtijarević, dr. med., spec. dječji kirurg
objavljeno u broju 29 (4/03)

Nespušteni testis obavezno se mora liječiti zbog (ne)plodnosti muškarca, odnosno većih izgleda za razvijanje zloćudnih bolesti

Retencija testisa ili nespušteni testis poremećaj je kod kojeg tijekom unutarmaterničnog razvoja malih dječaka nije došlo do spuštanja testisa na njihov prirodni položaj, u mošnje. Testisi mogu biti nespušteni samo s jedne ili s obje strane. U zdravih, u terminu rođenih dječaka, učestalost je 1-2%, ovisno o studiji. Kod nedonošenih dječaka učestalost pri porodu nešto je veća, no u dobi od godinu dana to se praktično izjednači.

Zbog čega nastaje?

Testisi se zapravo započinju razvijati u abdomenu (trbuhu). Tijekom razvoja djeteta u maternici, slijedom niza hormonalnih i anatomskih poticaja, testisi se spuštaju prema mošnjicama. Do poremećaja spuštanja može doći u bilo kojoj fazi spuštanja, o čemu ovisi i gdje će zaostati nespušteni testis.

Gdje se nalazi
nespušteni testis?

Kako do poremećaja procesa spuštanja testisa može doći u bilo kojoj fazi tog vrlo složenog procesa, testis se može nalaziti bilo gdje na putu od trbuha do mošnjica. To znači u trbuhu (što je najrjeđe), pred ulazom u preponski kanal, u preponskom kanalu, na izlasku iz preponskog kanala te na ulazu u mošnje. Najčešće se nalazi u džepu ispod potkožnog masnog tkiva, nakon izlaska iz preponskog kanala.
Drugi je problem ektopični testis tj. testis koji se ne nalazi na prirodnom putu spuštanja testisa, već je došlo do promjene smjera spuštanja. Takav testis može se nalaziti oko preponskog kanala, u pubičnoj regiji pa čak i na unutarnjoj strani natkoljenice, a vrlo rijetko i na suprotnoj strani u preponskom kanalu ili mošnjicama.

Treba li se liječiti i zašto?

Nespušteni testis obavezno se mora liječiti i to zbog dva razloga. Prvi je (ne)plodnost muškarca. Naime, testis koji se ne nalazi u mošnjama izložen je temperaturi višoj nego što bi trebalo pa dolazi do promjena u njegovom tkivu, uslijed čega se remeti stvaranje sjemena. Drugi razlog je što takav testis, ukoliko se ne spusti u mošnje, ima veće izglede za razvijanje zloćudnih bolesti. Da bi stvar bila gora, kada se razvije tumorski proces, testis koji se ne nalazi u mošnjama nije dostupan kontroli, tako da se zloćudna bolest nespuštenog testisa u pravilu otkrije sa značajnim zakašnjenjem.

Do kada čekati da se testis spusti sam?

Oko 4% zdravih, u terminu rođenih dječaka rodi se s jednim ili oba nespuštena testisa. Nakon 6 mjeseci taj postotak padne na otprilike 2%, a do dobi od godinu dana padne za još 0.2-0.5%. Nakon toga se postotak dječaka s nespuštenim testisom praktično ne mijenja. Drugim riječima, testis ima određene šanse da se sam spusti u mošnje do dobi od godinu dana. 

Liječiti operacijom ili hormonalnom terapijom?

Na ovo pitanje je teško jednostavno odgovoriti. Hormonalna terapija pokazala je određene rezultate u djece u koje se testis nije spustio na obje strane, dok su ti rezultati značajno slabiji u dječaka u kojih se testis nije spustio samo s jedne strane. Hormonalna terapija također je uspješna u mobilnih testisa, no, budući se takvi testisi u pravilu spuste tijekom puberteta, postoji sumnja u opravdanost terapije. Osobno, nemam ništa protiv pokušaja hormonalne terapije nespuštenog testisa, tim više što će testis koji je povećan uslijed hormonalne terapije biti lakše pronaći i spustiti operacijskim putem ukoliko ona ne uspije. No, bez obzira za koji se oblik terapije odlučite, ona treba biti dovršena do kraja druge godine života. Dakle, ukoliko je hormonalna terapija neuspješna, nema je smisla ponavljati u nedogled, već treba planirati liječenje tako da se na vrijeme stigne učiniti i operacijski zahvat.  

Kada je najbolje vrijeme za liječenje?

Za bilo koju vrstu liječenja da se odlučite, poželjno je da se liječenje dovrši do kraja druge godine života. Osnovni razlog je plodnost muškarca. Međunarodne studije pokazale su da već nakon šest mjeseci života postoje mikroskopske promjene na tkivu testisa. No, na velikim serijama muškaraca pokazalo se da ne postoji statistička razlika u parentitetu (sposobnosti muškarca da postane otac) ako se testis spusti do kraja druge godine života. Nakon kraja druge godine života, sa svakom godinom parentitet pada za 10%. Jednostavno rečeno, to znači da 10% muškaraca u kojih je testis spušten u trećoj godini života neće moći imati djecu, 20% onih u kojih je testis spušten u četvrtoj godini života, 30% onih u kojih je testis spušten u petoj godini života itd.

Kako izgleda operacija i koliko traje oporavak?

Operacija se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu se malim rezom u preponi pronađe testis i oslobodi priraslica. U drugom dijelu kreira se tunel prema istostranoj mošnji, na kojoj se također učini mali rez. Testis se provuče kroz taj tunel i učvrsti u mošnjama kako se ne bi ponovo povukao prema gore. Današnji šivači materijali omogućavaju nam da se šavovi u pravilu ne moraju vaditi, već se sami otope u organizmu.
Oporavak nakon operacije ovisi o djetetu i, naravno, operacijskom nalazu. U pravilu, ležanje u krevetu traje 7 dana, a kućna njega još tjedan do dva. Dijete se većini normalnih aktivnosti vrati za otprilike mjesec dana, a vožnja bicikla i kontaktni sportovi ne preporučuju se u razdoblju od tri mjeseca.
Obostrana operacija moguća je i u nekim se zemljama i izvodi. U nas se u pravilu operira prvo jedna strana, a po kraćem oporavku (6 tjedana do 3 mjeseca) druga strana. To je zbog toga što postoji rizik od infekcije i jakih otoka te hematoma mošnji, što može ugroziti oba testisa. Kako je danas rizik od anestezije vrlo nizak, u nas se ipak preporuča operacija u dva akta.

Što ako se testis ne pipa u preponi?

Ako se nespušteni testis ne može napipati u preponi, tada je nužno učiniti ultrazvučnu pretragu prepone kako bi se locirao testis. Ako se ni tada ne nađe, potrebno je učiniti UZV abdomena, a u slučaju negativnog nalaza može se još učiniti i scintigrafija testisa. To je pretraga u kojoj se djetetu daje mala količina radioaktivnog sredstva koje se specifično nakuplja u testisima. Ona može pokazati mjesto na kojem se nalazi nespušteni testis. No, kako ni ona nije sasvim specifična, u slučaju da se testis ne može sa sigurnošću locirati, preporučljivo je potražiti ga operacijskim putem, bilo klasičnom operacijom, bilo endoskopski. To je nužno učiniti kako bi se utvrdilo postoji li testis, a sve zbog već spomenute mogućnosti zloćudne bolesti.

Što su to mobilni testisi i treba li ih liječiti?

Mobilni testisi su testisi koji se dio vremena ne nalaze u mošnjama, već se povlače u preponske kanale. Međutim, takve testise je lako navući u mošnje, gdje oni neko vrijeme spontano i ostaju. Obično se spontano spuste u mošnje prilikom kupanja u toploj vodi, kada se lako mogu napipati. Mobilne testise u pravilu nije potrebno liječiti, jer će se oni sami spustiti u mošnje početkom puberteta. No, potrebno ih je pratiti kod specijalista kako se ne bi zamijenili za nespuštene testise i obrnuto, kako se pravi, nespušteni testisi ne bi proglasili za mobilne i tako izgubilo vrijeme.

Što činiti ako je testis ostao u trbuhu?

Ako je riječ o abdominalnom testisu (koji je ostao u trbušnoj šupljini), tada se najčešće rade dvije operacije. U prvom aktu testis se oslobodi iz trbuha i spusti do neke mjere u preponski kanal. Nakon nekoliko mjeseci se drugim aktom testis spusti do mošnja, gdje se učvrsti. Ponekad je to moguće učiniti u jednoj operaciji, a ponekada testis, zbog vrlo kratkih elemenata, nije moguće spustiti.

Što ako testisa nema?

Ako testisa nema (agenezija ili aplazija testisa), testis suprotne strane sasvim je dovoljan za normalnu funkciju, kako hormonalnu, tako i produkciju sjemena. Dapače, preostali će testis pod utjecajem hormona biti najčešće veći od prosječnog testisa.
Ukoliko se ne nađu oba testisa, tada je potrebna detaljna obrada pedijatra endokrinologa i genetičara. Naime, potrebno je učiniti hormonalnu i kromosomsku analizu kako bi se odredio točan spol djeteta i sa sigurnošću isključio pravi ili lažni hermafroditizam (dvospolstvo). Ako se potvrdi muški spol djeteta, potrebno je započeti sa zamjenskom hormonalnom terapijom.

Tko treba liječiti nespuštene testise?

Nespuštene testise treba liječiti liječnik specijaliziran za to područje. Kada je riječ o hormonalnoj terapiji to je specijalist pedijatar-endokrinolog, a za operacijsko liječenje treba se obratiti specijalistu dječjem kirurgu. U većim centrima dječje kirurgije moguće je potražiti savjet dječjeg kirurga-urologa. No, u svakom slučaju treba izbjegavati liječenje u ustanovama i kod liječnika koji nisu specijalizirani za dječju patologiju.