Tema broja: Pamćenje

Razotkrivanje tajni pamćenja

Je li moguće ciljano izbrisati mučna sjećanja i izvući iz najdubljeg kutka mozga ona koja smo zaboravili

Mentalne igre

Samo jedna od 200 osoba starijih od 90 godina izbjegne demenciju, a oko 40 posto muškaraca i 60 posto žena iznad 95 godina dobije dijagnozu demencije. Odabrani sretnici koji izbjegnu to stanje u devedesetima pružaju znanstvenicima priliku da utvrde što je to što održava mozak svježim.

Istraživanje koje je u tijeku na Sveučilištu Južne Kalifornije te Kalifornijskom sveučilištu u Irvineu najavljuje da ljudi koji provode tri ili više sati dnevno obavljajući poslove koji angažiraju um, kao što je kartanje, uživaju veću zaštitu od razvoja demencije. To je istraživanje jedno od rijetkih koja pružaju znanstvene dokaze o dobrobitima igara pamćenja. No, neki znanstvenici sumnjaju da mentalne vježbe odgađaju gubitak pamćenja.
"Intelektualni angažman u poznoj dobi obogatit će vam život, ali zamisao da će vas zaštititi od Alzheimerove bolesti potpuna je glupost", rekao je Ivanhoeu Joseph Rogers, predsjednik Istraživačkog zavoda u Sun Cityju. "To je čak nekorektna hipoteza, jer iz nje proizlazi da je pacijent sam kriv što je dobio Alzheimerovu bolest."
Ako mentalna vježba nije odgovorna za dulje zadržavanje pamćenja, smatra dio struke, možda je tajna u društvenim blagodatima igranja umno poticajnih igara.

Plesom do boljeg pamćenja

Neka istraživanja upućuju na blagodati uvježbavanja plesnih pokreta. Istraživači koji su pratili oko 500 ljudi tijekom 20 godina otkrili su da plesanje za 76 posto smanjuje rizik od demencije. U istom su istraživanju uspoređeni plesanje i druge tjelesne aktivnosti, poput vožnje bicikla i hodanja uza stube, kao i čitanje, igranje društvenih igara i sviranje instrumenata. Pokazalo se da od tjelesnih aktivnosti jedino plesanje ima učinka na očuvanje pamćenja, a da su mentalne aktivnosti na sličnoj razini.
Prema mišljenju glavnog autora istraživanja, dr. Joea Verghesea, profesora neurologije na Medicinskom fakultetu Albert Einstein u New Yorku, plesanje se od hodanja razlikuje po tome što uključuje i spoznajne procese i društvenu interakciju. Dio zaštitnog učinka plesanja može se pripisati i činjenici da su strastveni plesači dugo vremena predani plesanju. "Većini je plesača plesanje dugogodišnji hobi", objašnjava dr. Verghese.

Učenje jezika spašava pamćenje

Kaže se da sposobnost usvajanja novog jezika opada s dobi, no upravo je ono jedna od najboljih stvari koju možete poduzeti za svoje pamćenje. Jedno europsko istraživanje pokazalo je da proces usvajanje drugog jezika povećava gustoću sive tvari u dijelu mozga, a što je učenik uspješniji u svladavanju jezičnog gradiva, to je veći porast gustoće te tvari (siva tvar je moždano tkivo koje sadrži živčane stanice). Istraživanje je utvrdilo da i ljudi koji uče drugi jezik u ranoj fazi života, i oni koji to čine u kasnijoj dobi, doživljavaju porast sive tvari.

Drugo je nedavno istraživanje dalo naslutiti da redovito govorenje dvaju jezika usporava demenciju. U tom su istraživanju znanstvenici utvrdili da ljudi koji su uistinu dvojezični i govore oba jezika svaki dan u većem dijelu života dobivaju demenciju i do četiri godine nakon onih koji govore samo jedan jezik. No, zanimljivo je da dvojezičnost ne usporava napredovanje demencije kad je ona već nastupila. Istraživači kažu da taj tip učenja utječe na spoznajne rezerve na jednak način kao i više obrazovanje i drugi tipovi umno poticajnih aktivnosti. "To je kao uzimanje analgetika kod artritisa. Ne liječi artritis, ali sprječava bol", kaže dr. Verghese.

Otvaranje mentalnog dnevnika

Biologija pamćenja još je misterija i mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Gdje se to skrivaju sjećanja kad nastupi demencija? Kako može osoba poput Jill Price pamtiti točan datum kad je krenula u četvrti gimnazije, ali ne i popis riječi koje je naučila prije nekoliko minuta? Možemo li terapijski izbrisati loša sjećanja, a zadržati dobra? Jesu li možda osobe poput Jill Price toliko rijetke, ili doista nećemo nikad do kraja razumjeti um?
Dok to ne uzmognemo, ostaje nam da činimo što možemo kako bismo um održali svježim: dodaci prehrani, križaljke, čitanje, učenje jezika, plesanje..., iako su istraživanja samo zagrebala po površini svake od tih tehnika. Tražimo savjetovanje i psihoterapiju da bismo zaboravili neugodnu prošlost, a čekamo i nadamo se lijeku koji će nam riješiti problem, kao što je bio slučaj s depresijom. U svakom slučaju, treba nastojati sačuvati ono što je Oscar Wilde nazvao "dnevnikom koji svi mi nosimo sa sobom", što je god dulje moguće.