Protefix stomatološka ordinacija
Iako redovito posjećujem stomatologa i perem zube triput dnevno, muči me neugodan zadah. Zanima me kako ga mogu ukloniti?
Neugodan zadah iz usta ili halitozu mogu uzrokovati brojni čimbenici, kao što su hrana, kariozni zubi, oboljenja zubnog mesa, suha usta, pušenje cigareta, oboljenja sinusa ili dišnih putova, neka opća oboljenja, neodgovarajuća oralna higijena ili upotreba određenih lijekova. Stomatolog vam može pomoći u otkrivanju uzroka te pojave i, ako je vezana uz usta, u određivanju odgovarajuće terapiju.Sve što jedemo određuje kakav će nam biti zadah. Određena hrana, kao što je češnjak ili luk, pridonosi neugodnu zadahu. Naime, kad se hranjivi sastojci apsorbiraju u krv, prenose se sve do pluća, odakle se izdiše kroz usta i nos. Pranje zuba, korištenje konca ili tekućine za ispiranje usta mogu donekle zamaskirati neprijatan zadah, ali samo privremeno. Tek kad se unesena hrana u potpunosti izgubi iz krvi, nestaje i neugodan zadah. I neredovita prehrana može biti uzrok. Ako se ne održava dobra oralna higijena, djelići hrane ostaju na zubima, desnima i jeziku te se stvaraju velike količine bakterija koje truljenjem i vrenjem uzrokuju vrlo neugodan zadah.
Neugodan zadah i okus u ustima mogu biti vezani uz oboljenja zubnog mesa, uzrokovana prije svega plakom, ljepljivom bezbojnom materijom prepunom bakterija, koja se konstantno stvara na zubima. Bakterije svojim metabolizmom stvaraju otrove koji iritiraju i oštećuju zubno meso. S napredovanjem bolesti oštećenja se prenose na kost, što u konačnosti može rezultirati gubitkom zuba. Neugodan zadah nastaje i zbog suhih usta - kserostomije, što se javlja zbog nedovoljne količine sline. Slina je nužna da opere usta i odstrani tvari koje mogu prouzrokovati zadah. Suha usta posljedica su uzimanja različitih lijekova, oboljenja žlijezda slinovnica ili stalnog disanja na usta. Ako imate taj problem, stomatolog vam može propisati umjetne sline, no vrlo je bitno unositi i veću količinu tekućine.
Neugodan zadah može nastati i zbog mnogih općih oboljenja, kao što su infekcije dišnih putova (nosa, dušnika, pluća), kronična upala sinusa, kronični bronhitis, šećerna bolest, želučani poremećaji, oboljenja jetre ili bubrega. Ako vaš stomatolog utvrdi da su usta zdrava, a neugodan zadah postoji, obvezno se obratite liječniku kako bi se pronašao konačan uzrok.
Koja je razlika u sastavu zubnih pasti za djecu i odrasle?
Izbor najbolje zubne paste nije lak zadatak. Na policama se mogu naći deseci različitih vrsta zubne paste i različitih proizvođača. Važno je izabrati onu koja sadrži fluor. Neke od zubnih pasta nude i zaštitu od stvaranja zubnih naslaga od tvrdih minerala. Ako birate zubnu pastu za dijete, obratite pozornost i na njezin okus, kako bi pranje bilo ugodnije za dijete. Naučite dijete da zubna pasta nije hrana te da je treba ispljunuti, a ne progutati. Prilikom pranja zubi djeteta uvijek koristite samo malu količinu zubne paste, veličine zrna graška, kako pri slučajnom gutanju dijete ne bi progutalo preveliku količinu fluora.
Koliko dugo se mora nositi mobilni aparatić za zube da bi se primijetilo poboljšanje?
S obzirom na to da pitate za mobilni aparatić, pretpostavljam da je riječ o djetetu. Naime, duljina nošenja ortodontskih aparatića i primjećivanje poboljšanja su individualni, i ovisi o starosti djeteta i vrsti anomalije zbog koje se aparatić nosi.
Čula sam za pojam bruksizam. Što to znači i kako se može prepoznati?
Bruksizam se definira kao nevoljno, nesvjesno i pretjerano škripanje i stiskanje zubi. Sile koje u tom slučaju djeluju na zube, desni i zglobove tri su puta veće nego prilikom žvakanja. Postoje dvije vrste pokreta - škripanje koje uključuje pokrete donje čeljusti i katkad može biti prilično glasno i nečujno stiskanje kod kojeg nema pokreta donje čeljusti. U oba slučaja zubi se troše i postaju osjetljivi i lako lomljivi. Situacija se postupno pogoršava, pa se na kraju u pedesetogodišnjeg pacijenta može naći gotovo potpuno bezuba čeljust kojoj je potrebna temeljita protetska rekonstrukcija. Budući da se gubi zagriz, mijenja se i fizionomija lica, a čeljusti teže približavanju, što izaziva približavanje nosa i brade. Kod dugotrajna poremećaja dolazi do hipertrofije žvačnih mišića koji posljedično uzrokuju karakterističan četvrtast izgled donje trećine lica. U kasnijoj fazi bolesti javljaju se bolovi u čeljusti, osjetljivost i umor mišića, jutarnje glavobolje te bolovi u vratu i uhu. Bruksizam se smatra i jednim od glavnih uzroka poremećaja čeljusnog zgloba.Kako bi se sve te promjene prevenirale ili barem ublažile, treba na vrijeme zatražiti pomoć stomatologa, koji će nakon uvida u cjelokupnu situaciju predložiti odgovarajući oblik terapije.
|
