Urologija

Mokraćni mjehur - najčešće sijelo tumora urotrakta

Dvije trećine slučajeva nastaje u urbanim sredinama, pa se smatra jednim od najbolje proučenih "industrijskih karcinoma"

Funkcije mokraćnog mjehura su pohrana stvorene mokraće i njezino izbacivanje iz tijela. Sam mjehur pritom iz mokraće ništa ne apsorbira, niti u nju izlučuje bilo kakve supstancije. Riječ je o šupljem mišićnom organu čiji je zadatak pohranjivati mokraću rastezanjem svoje stjenke, zaprimajući tako sve veći volumen mokraće bez znatnijeg povećanja tlaka u mjehuru. Mišićne niti osobito su zadebljane u području izlaska iz mjehura, gdje čine tzv. vrat mjehura.
Kontinenciju (voljnu kontrolu mokrenja) omogućuju, vrlo pojednostavljeno rečeno, mjehur i dva sfinktera (kružna mišića), od kojih se unutarnji nalazi u području vrata mjehura, a vanjski (uretralni sfinkter) okružuje mokraćnu cijev na mjestu gdje ona probija mišićno dno zdjelice. Mjehur i sfinkterski sustav imaju vrlo složenu kontrolu koju provode centralni i periferni živčani sustav, s tim da upravo centralna kontrola omogućuje pohranu mokraće i voljnu kontrolu mokrenja.

Urotel - specifični epitel urotrakta

Mjehur je s unutarnje strane pokriven tzv. prijelaznim epitelom koji čini sluznicu mokraćnog mjehura. Prijelazni epitel posebna je vrsta epitela koja oblaže iznutra gotovo cijeli urotrakt, pa se naziva i "urotel". Razlikuje se od ostalih vrsta epitelnog tkiva izrazitom sposobnošću rastezanja (npr. pun mjehur!) i skupljanja (prazan mjehur je zapravo šuplji organ bez - šupljine). Urotel oblaže izvodne mokraćne putove bubrega (bubrežne čašice i mokraćovode - tzv. gornji urotrakt), mokraćni mjehur i najveći dio mokraćne cijevi, čineći tako neprekinutu epitelnu cjelinu od bubrega do samog kraja urotrakta.
Upravo je urotel tkivo u kojem najčešće nastaje karcinom mokraćnog sustava, a bolest se dijagnosticira i naziva karcinom bubrežnih čašica, mokraćovoda, mjehura ili karcinom mokraćne cijevi. Riječ je o bolesti s istim ishodištem (urotel), najvjerojatnije istim uzrokom i sličnim dijagnostičkim načelima, ali, ovisno o lokalizaciji, znatno različitim terapijskim postupcima i njihovim posljedicama.

Duga latencija

Maligni tumori mokraćnog mjehura vrlo su česta bolest, s kojom se urolog susreće praktički svakodnevno i čine 70 posto svih uroloških tumora. Najčešće se javlja u dobi između 50 i 70 godina, trostruko češće u muškaraca. Dvije trećine slučajeva bolesti nastaje u urbanim sredinama, pa se smatra jednim od najbolje proučenih "industrijskih karcinoma". Uzrok bolesti (iako nije posrijedi samo jedan) gotovo se sigurno nalazi u mokraći, a utjecaj naslijeđa nije od većeg značenja. Najčešće se okrivljuju aromatski amini, pa su rizična zanimanja u kemijskoj i tekstilnoj industriji, pogonima prerade i obrade kože, a bolesti su izloženi i zaposlenici koji imaju kontakt s anilinskim bojama. S obzirom na to da je vrijeme latencije dugo (vrijeme od početka djelovanja patoloških čimbenika, pa do pojave prvih simptoma) i prosječno iznosi dvadesetak godina, sadašnje zanimanje bolesnika ne mora biti povezano s bolešću. Uz to, pušenje barem dvostruko povećava rizik nastanka bolesti, što nije toliko jasno utvrđeno za crnu kavu i umjetna sladila. Čvrsto je dokazana i paralela između zloporabe fenacetinskih analgetika i nastanka karcinoma urotela.
Unatoč velikim indicijama vezanim uz nastanak karcinoma mokraćnog mjehura, moramo priznati kako u praksi ne raspolažemo čvrstim činjenicama koje bi mogle biti temelj prevencije bolesti.

Krv u mokraći vidljiva golim okom = alarm!

Mikroskopska analiza tkiva (histološka analiza) pokazuje da je u 90 posto slučajeva riječ o karcinomu prijelaznog epitela, a rijetko o drugim vrstama malignog tumora. Tumor je najčešće resičastog izgleda, može se pojaviti na jednome mjestu ili na nekoliko njih istodobno. Od najveće praktične važnosti je razlikovati karcinome mjehura po:

• dubini prodora kroz stjenku mokraćnog mjehura - razlikuje se pet kategorija, od površinskih tumora koji ne prodiru dublje od same sluznice do opsežnih infiltrativnih tumora koji prodiru i u okolne strukture zdjelice (Ta, T1, T2, T3, T4)
• stupnju zloćudnosti tumorskih stanica - razlikujemo četiri kategorije, od gotovo normalnih stanica urotela (Go - benigni tumor - papilom), preko sve zloćudnijih oblika (G1, G2), do vrlo malignih tumorskih stanica (G3).

Temeljni znak karcinoma mokraćnog mjehura je krv u mokraći (hematurija) i pritom se misli na krvarenje vidljivo prostim okom. Krvarenje zbog tumora mokraćnog sustava opisuje se kao spontana (nije nastala nakon traume), totalna (krvarenje je prisutno od početka do kraja mokrenja) i bezbolna. Često se vide i ugrušci krvi koji, u slučaju intenzivna krvarenja, mogu dovesti i do tamponade mjehura, pri čemu se javljaju bolovi zbog jakog širenja stjenke mjehura. Ostali znaci tumora mjehura manje su značajni i specifični (iritacijske smetnje mokrenja, moguća posljedična infekcija, znakovi mokraćne opstrukcije...).