Dermatologija

Antiinfektivna terapija pod nadzorom

U lokalnoj terapiji preporučuju se antibiotici ili antiseptici, koji se inače ne daju u vidu tableta, kapsula ili ampula

Unatoč teškoj ekonomskoj situaciji, potrošnja lijekova i dalje je u stalnom porastu. Svjedoci smo i odobravanja uporabe novih i skupljih antibiotskih lijekova koji imaju relativno malu prednost u odnosu na prethodne.
Vrlo često antibiotici se neopravdano propisuju kako bi se ispunila očekivanja bolesnika. No, važno je istaknuti racionalnost primjene svih lijekova, posebice antibiotika, jer neodgovarajuća i neracionalna primjena uzrokuje razvijanje otpornosti pojedinih uzročnika i u konačnici znatno poskupljuje liječenje. Naime, često se ignorira činjenica da se bakterije i gljive vrlo brzo prilagođavaju domaćinu, ali i novim uvjetima u mikrookolišu, u kojem se mogu nalaziti antibiotici koje nam je propisao liječnik ili smo ih uzeli jer su nam bili pri ruci.

Dinamičan proces koji ima svoja pravila

Antiinfektivna terapija vrlo je dinamičan proces, zbog čega je potrebno znati neke temeljne mikrobiološke postavke i imati na umu da liječenje antibioticima ima svoja pravila.

Postoji nekoliko tipova liječenja antibioticima:

• ciljano liječenje - najbolje je, ali katkad nedostupno. Podrazumijeva liječenje određenim antibiotikom nakon dobivenih nalaza o uzročniku. U tom slučaju biraju se antibiotici užeg spektra i prihvatljive cijene.
• iskustvena antibiotska terapija - česta je u hitnim slučajevima kod teških infekcija. Tada se bira onaj antibiotik za kojeg se pretpostavlja, na temelju kliničkog iskustva, da bi mogao pomoći. Često se istodobno daje i nekoliko antibiotika. Koristi se sve dok se ne dobiju nalazi o konkretnom uzročniku.
• primjena u profilaktičke svrhe - cilj ovakve primjene antibiotika je sprječavanje nastanka bakterijske infekcije. Ako ima više uzročnika, djelotvornost je kratkotrajna. U slučaju jednog uzročnika može se koristiti dulje razdoblje.

Kad se javljaju problemi

Tijekom liječenja antibioticima mogu se javiti određeni problemi, čiji uzroci mogu biti sami uzročnici (bakterije), antibiotici, a odgovorni mogu biti i zdravstveni djelatnici koji propisuju terapiju.

Bakterije - Kad su posrijedi bakterije, važno je uzeti u obzir stupanj njihove patogenosti (sposobnosti da uzrokuju infekciju), uvjete u kojima preživljavaju, kao i njihovu sposobnost razvijanja rezistencije, odnosno mogućnosti nastanka sojeva bakterije otporne na postojeće antibiotike.

Antibiotici - Prevelika i neodgovarajuća potrošnja, slabija djelotvornost te preduga ili prekratka uporaba antibiotika mogu biti čimbenici razvijanja rezistencije bakterija ili kasnije superinfekcije.

Zdravstveno osoblje koje određuje terapiju - Da bi terapijska odluka istodobno bila racionalna i služila svrsi, te da bi se izbjegla mogućnost razvoja rezistencije ili superinfekcije, pri propisivanju antibiotika treba imati u vidu brojne podatke, kao što su brza izmjena mjesta i načina stanovanja, sve veći udio starije populacije, mjestimična prenapučenost, kao i organizirani boravak djece u malim prostorima (jaslice, vrtići, cjelodnevni boravak u školi).
Da bi postupak bio racionalan, potrebno je najprije postaviti kliničku dijagnozu uz pomoć fizikalnog pregleda i laboratorijskih nalaza, a zatim izolirati uzročnika i odrediti njegovu osjetljivost na antibiotik. Prilikom odluke o izboru antibiotika, valja voditi računa o izboru najdjelotvornijeg i najmanje toksičnog lijeka te propisati vrijeme primjene koje je najdjelotvornije za postizanje izlječenja. Nakon provedene terapije mora se obaviti klinička i laboratorijska kontrola učinka terapije.

Što da, a što ne

Dokle je god neoštećena, koža je naša najbolja obrana od mikroorganizama. Stoga je prijeko potrebno pružiti joj posebnu njegu nakon porezotina, ogrebotina, površinskih opeklina, uboda (iveri, komadići razbijenog stakla... ), kao i dermazoloških zahvata, koji često otvaraju put mikroorganizmima, uvijek spremnima da iskoriste prigodu za razmnožavanje.

Nakon dermatoloških zahvata 

Dermatologija je i medicinska i kirurška specijalizacija. Brojne ozljede kože uklanjaju se upravo dermatološkim postupcima: tradicionalnom kirurgijom (kirurški nož, kireta), krioterapijom (primjenom tekućeg dušika), elektrokirurgijom (električni kirurški nož), laserima za različite indikacije.
U svim su slučajevima rezultati obično izvrsni. No, dermatolog pritom stvara pliću ili dublju ranu kojoj su za zacjeljivanje obično potrebna dva tjedna. Za tog vremena cilj tretmana je: operirano područje održati čistim i zaštititi ga od infekcije, potaknuti fiziološko zacjeljivanje.
Savjet - Dermatološka kirurgija podliježe strogim pravilima. Prije zahvata kožu treba dezinficirati. Dezinfekcija je, naravno, važna i poslije zahvata, ali je važno pobrinuti se i za udobnost kože i poticanje zacjeljivanja, jer koža je bila izložena kirurškoj agresiji. Vaš dermatolog dat će vam specifične preparate koji jamče optimalno zacjeljivanje kože, sprječavanje iritacija i sekundarnih infekcija.

Činjenica je da neracionalno postupanje može dovesti do štetnih učinaka jer se ne postiže krajnji cilj. Uz to, bolesnika se senzibilizira na propisani antibiotik, stvaraju se rezistentni sojevi bakterija, a u konačnici se smanjuje i povjerenje prema antibiotskoj terapiji.

Rezistencija i superinfekcija vrlo često nastaju kao posljedica uzimanja antibiotika umjesto antipiretika pri svakom povišenju temperature, nastavkom liječenja i nakon pojave superinfekcije ili rezistencije, ili davanjem antibiotika i onda kad promjene nisu uzrokovane bakterijama na koje taj lijek djeluje.

Treba biti oprezan i kad su u pitanju virusne infekcije, koje ne reagiraju na liječenje antibioticima. U tom slučaju valja procijeniti mogućnost razvoja naknadne bakterijske infekcije, odnosno izbjegavati početak antibiotske terapije prije vremena, što svakako pridonosi razvoju rezistencije antibiotika.

Treba biti upoznat i s uzročnicima koji su najviše odgovorni za nastanak infekcije na pojedinim mjestima na koži, kao i s bakterijskom florom koja eventualno prevladava u okolini (naročito u bolničkim uvjetima). Na umu valja imati i određene čimbenike domaćina (dob, imunološki status, funkcija jetre i bubrega, trajanje bolničkog liječenja, vrsta i težina bolesti) koji mogu utjecati na odabir ili promjenu strategije liječenja.

U cilju propisivanja najdjelotvornije terapije, preporučuje se uzeti što manji broj antibiotika koji pokrivaju moguÊi spektar uzročnika, a tek nakon dobivenoga mikrobiološkog nalaza (nalaza uzročnika), dati upravo antibiotik najužeg spektra djelovanja, uzimajući u obzir moguću toksičnost i nabavnu cijenu.