Vratimo moć antibioticima
S pojavom novih antibiotika promijenili su se mikroorganizmi, koji su s vremenom postajali sve otporniji
Antibiotici su jedno od najvećih otkrića moderne medicine, jer nakon njihova pronalaska ništa više nije bilo kao prije. Teško se ijedno drugo otkriće može usporediti s tim. Zanimljivo je da je stari narod Maya znao za neke ljekovite plijesni i upotrebljavao ih kod kožnih i probavnih infekcija. Određeni podaci upućuju na to da su u srednjem vijeku i templari znali za ljekovite plijesni. Ta su iskustva, međutim, tek 1877. postala predmetom znanstvenih istraživanja Pasteura i Joubera.
Era modernih antibiotika počinje 30-ih godina prošlog stoljeća s razvojem sulfonamida, a nastavlja se 40-ih otkrićem penicilina, prvog antibiotika. Britanski mikrobiolog Alexandar Fleming za otkriće penicilina 1945. dobio je Nobelovu nagradu za medicinu.
Posljednjih pedeset godina u kliničku praksu uvedeno je više od 50 novih antibiotika, što je za posljedicu imalo vrlo uspješno liječenje mnogih infekcija uzrokovanih bakterijama, gljivama i parazitima. Nažalost, s pojavom novih antibiotika, promijenili su se mikroorganizmi koji su s vremenom postajali sve otporniji (neosjetljivi, rezistentni) na učinke nekih antibiotika. Ubrzo je taj proces poprimio veće razmjere, pa danas postoje mnoge infekcije na koje antibiotici, kojima su se prije samo jedan ili dva desetljeća uspješno liječile, nemaju učinak. Osobito je pridonijelo to što su liječnici nekritično propisivali antibiotike (bez antibiograma, koji se danas može dobiti za šest sati). Izrada antibiograma često se izbjegava jer je pretraga skupa, a ne vodi se računa o tome da je liječenje neodgovarajućim antibiotikom ne samo nesigurno nego i mnogo skuplje.
Uz to, pacijenti često uzimaju antibiotike na vlastitu inicijativu, bez savjetovanja s liječnikom (po principu "susjedu je pomoglo, pa će i meni"), i nerijetko se bolesti izazvane virusima (prehlada, gripa i sl.) pokušavaju liječiti antibioticima. Posebno je opasno uzimanje antibiotika na svoju ruku po načelu "za svaki slučaj", jer to često dovodi do porasta broja vrsta bakterija otpornih na djelovanje postojećih antibiotika.
Što možete učiniti sami?
Savjeti za liječnike
- antibiotike propisivati prema rezultatima antibiograma, u propisanim dozama i dovoljno dugo
- iscrpno objasniti pacijentima kako uzimati antibiotike i kontrolirati pridržavaju li se liječničkih uputa
- zamijeniti topikalnu (lokalnu) primjenu antibiotika antiseptikom širokog spektra gdje god je moguće. Kao potvrdu prilažemo tablicu preuzetu iz knjige Antibiotici - terapija u klinici i praksi, vodećih njemačkih mikrobiologa Stillea i Simona, u kojoj se prikazuje učinkovitost pojedinih lijekova na različite uzročnike infekcija u usporedbi s Octeniseptom®, antiseptikom za rane i sluznice sa širokim spektrom djelovanja na bakterije, gljive, viruse i neke protozoe.
Pokušati prevenirati bolest - održavati visok stupanj higijene (npr. redovito prati ruke), redovito provjetravati zatvorene prostore, kloniti se zadržavanja u velikim grupama u zimskom razdoblju, izbjegavati prejako klimatizirane prostore, to jest velike temperaturne razlike, prilagoditi odjeću i obuću vremenskim uvjetima, paziti na prehranu, odnosno na dovoljan i uravnotežen unos svih važnih hranjivih sastojaka (bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vitamina, minerala i elemenata u tragovima), pokušati sniziti razinu svakodnevnog stresa na prihvatljive vrijednosti, baviti se redovito tjelesnom aktivnošću...
Antibiotike uzimati samo po preporuci liječnika - treba paziti da se uzimaju u točno propisanoj količini, na propisani način (između obroka, sat vremena prije jela ili kako je već propisano), u točno određeno vrijeme (npr. svakih osam sati) te u točno određenom razdoblju, to jest propisanu dozu antibiotika popiti do kraja.
Među vrlo česte pogreške ubrajaju se i prerani prekid stručno propisane antibiotske terapije (čim se pojave prvi znakovi poboljšanja) te neredovito uzimanje antibiotika. Posljedica je ponovno vraćanje infekcije, a dugoročno gledano raste broj vrsta bakterija koje postaju otporne na djelovanje pojedinih antibiotika. To praktički vodi do nemogućnosti liječenja antibioticima, odnosno neučinkovitosti dotad najdjelotvornije terapije.
Hrana - meso dobro termički obraditi, a hranu pohranjivati u higijenskim uvjetima.
Ne treba smetnuti s uma da se antibiotici upotrebljavaju i za liječenje životinja i biljaka. Naime, proizvođači mesa, mlijeka i jaja (osobito u EU i SAD-u) dodaju antibiotike u stočnu hranu kako bi pojačali prirast, odnosno dobit, ili u rjeđim slučajevima za prevenciju nekih oboljenja, odnosno liječenje oboljele stoke. No, prije puštanja na tržište mliječnih proizvoda, jaja ili mesa tretiranih životinja, nužno je pričekati da se antibiotici izluče iz organizma. Na žalost, zbog komercijalnih se razloga vrlo često ne poštuju propisi, pa potrošači s obrokom dobivaju i antibiotike. Nedvojbeno je utvrđeno da u hrani koju uvozimo ima antibiotika (govedina, junetina, svinjetina, piletina, kiselo vrhnje, mlijeko, čak i med). Konzumirani u hrani, antibiotici se u tijelu ponašaju kao da su uneseni tabletom, injekcijom ili na drugi način, te vrlo često pospješuju stvaranje otpornosti bakterija na antibiotike.
Europska unija još nije zabranila uporabu antibiotika za jačanje prirasta životinja. Poznat je primjer Danske, u kojoj se na 50 kilograma hrane u svinje unese dva kilograma antibiotika, a u te se svrhe godišnje troši oko stotinu tona antibiotika. Nadležne službe u Hrvatskom veterinarskom institutu čine iznimne napore da se taj oblik uporabe antibiotika u Hrvatskoj onemogući, ili barem donekle spriječi.
|
