Logopedija

Brzopletaš - nemirno, ali simpatično dijete

U osnovi brzopletosti je kratki raspon pažnje, a ako se dijete baš ne koncentrira, i fluktuirajuća pažnja nije jako intenzivna

Nered u govoru posljedica je nereda u mislima, ali kako bismo ga prepoznali, mora se nekako očitovati. Dok se emocije mogu pročitati i iz izraza lica, mimike ili geste, nered u mislima očituje se u radu, govoru, pisanju, ponašanju. Najviše se prepoznaje u govoru i pisanju.

Što znači nered u mislima? To je izvjesna kaotičnost, brz prijelaz s jedne misli na drugu, nedovoljno ograničavanje osnovne ideje, nemogućnost razrade osnovne misli, čudne asocijacije koje su ravnopravne po važnosti osnovnoj ideji, nemogućnost koncentracije na bitno. Sve to najčešće se prenosi usmenim izrazom.
U govornoj patologiji način govora koji bi odgovarao neredu misli nazivamo brzopletošću, a služimo se i engleskim nazivom "cluttering", ili pak starim nazivom batarizam, prema imenu legendarnog libijskog kralja Batharosa čiji je način govora, prema opisu, odgovarao brzopletosti.
U osnovi poremećaja je kratki raspon pažnje, što se odražava u svim aktivnostima. Nakon vrlo kratkog skretanja pozornosti na jednu aktivnost, brzopletaša počinju zanimati druge stvari, zaboravlja na prošlu aktivnost, gdje je, s kim je, u kojoj je situaciji, ne razumije, odnosno i ne primjećuje da mu se nešto govori, da se nešto događa. Stane djelovati ili govoriti, ili oboje, ali u neskladu sa situacijom.

Sindrom brzopletosti sadrži različite oblike verbalnoga i neverbalnog ponašanja. U govoru se može očitovati na mnogo načina, pa je taj poremećaj dugo bio tretiran kao slučajni zbroj govornih smetnji kod iste osobe, a kako je zapinjanje u govoru ujedno jedan od najčešćih simptoma, često je smatran mucanjem.
U osnovi brzopletosti je kratki raspon pažnje, a ako se dijete baš ne koncentrira, i fluktuirajuća pažnja nije jako intenzivna. S obzirom na to da učimo živjeti gledajući druge u zajednici, nastojeći se ponašati kao osobe u našoj okolinu, sjediti, hodati, trčati, odijevati se, a i govoriti kao drugi, nedostatak koncentracije i pažnje utječe na sve aktivnosti brzopletaša, u većoj ili manjoj mjeri.

Kako prepoznati brzopleto dijete

To je obično neuredno i nemirno, ali simpatično, vedro i otvoreno dijete. Vrlo teško prihvaća norme okoline, ili pak nikako. Ponaša se prirodno, ne poštujući pravila koja su u biti prisile. Jede kad je gladno, spava kad mu se spava, zaboravlja se oprati, odjenute neke dijelove odjeće. Teško se uklapa među djecu jer mu svaka igra brzo dosadi, pa se može ponašati asocijalno. Obično mu je govor neprihvatljiv te postaje objekt poruge. Neuredno jede, diže se od stola, ne sluša što mu se govori. U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, šeću razredom izazivajući opći smijeh, no to ne čine zato što su zločesta ili nepristojna, nego jednostavno zaboravljaju gdje su i kako se trebaju ponašati. Zaboravljaju zadaće, knjige i torbu, a da ne govorimo o svim mogućnostima koje pružaju odjeća i obuća: jedna cipela smeđa, druga crna; na jednoj nozi čarapa, na drugoj je nema; umjesto školske torbe mamina torbica...
Okolina, a posebice roditelji, lakše primjećuje odstupanja u ponašanju nego u komunikacijskim sposobnostima, što dolazi kasnije. Počinju prigovori, kažnjavanja. Roditelji, a poslije i nastavnici, nastoje izjednačiti to toliko drukčije dijete s vršnjacima. No, ono može naučiti sjediti, držati vilicu i nož, paziti da ne izađe bez hlača iz kuće, ali misli se ne mogu kontrolirati. Pažnja i dalje luta. Može sjediti, a ne slušati, tako da se posljedice iskazuju upravo u govoru i srodnim mu aktivnostima, kao i u učenju.
S obzirom na to da se govor uči slušanjem, valja obratiti pozornost na sadržaj i formu govora okoline, povezati situaciju s govorom. Već šestomjesečno dijete počinje prema situaciji upotrebljavati prvi lingvistički element, odnosno paralingvistički - intonaciju, i na taj se način uklapa u situaciju. Dijete koje nikada nije obraćalo pozornost na način govora svoje okoline, naučit će govor aproksimativno. Svladat će ga dovoljno da ga okolina razumije. Takvo dijete, koje nije svladalo govor, poslije šeste godine mora početi učiti čitati i pisati. Ne razlikuje još glasove, a mora naučiti odgovarajuća slova za njih. A slova su međusobno slična! Je li slovo okrenuto lijevo ili desno, gore ili dolje, ima li kvačicu ili ne, to je tako svejedno. I evo novog problema: smetnje čitanja i pisanja. U osnovi poremećaja opet su rastrganost misli, kratak raspon pažnje kombiniran s prethodnim nedovoljnim govornim dozrijevanjem.