Opća medicina

Možemo li izbjeći rak?

Svjestan svih važnijih utjecaja na život, pred svakim je čovjekom odluka hoće li napraviti bolji izbor za svoje zdravlje

Iako svakoga dana imamo sve više karcinogenih tvari koje udišemo i konzumiramo, vjerojatnost pojave raka raste s godinama starosti i bez značajnijih okolišnih utjecaja. Na svakih 10 godina starosti života vjerojatnost pojave raka se udvostručuje zbog mutacija gena prilikom replikacija genoma.

Stupnjevi razvoja maligne bolesti

Dioba stanica njihovo je prirodno svojstvo i u suštini je odgovor na smrtnost, to jest želja za besmrtnošću, koja je dio njezina genetskog zapisa. No, kad se dioba stanica više ne može zaustaviti, onda je posrijedi maligna bolest. Ono što potiče svaku stanicu na diobu su opet geni - geni rasta (onkogeni). Kako bi se organizam mogao obnavljati, stanice moraju imati takve gene, koji su najveći dio vremena neaktivni. Njihova aktivacija kreće iz različitih razloga. Neki od njih su i mutacije, koje nastaju prilikom replikacija genoma.

Nekontroliran rast stanica (u obliku tumora) najčešće se zaustavlja, jer su stanice opremljene vrlo razrađenim sustavom prekidača koji zaustavljaju nekontroliran rast, ali na kraju potiču stanice na samoubojstvo ako "shvate" da su karcinogene (najpoznatiji i najvažniji od potonjih prekidača je upravo gen koji potiče stanicu na samoubojstvo - jedan od njih je i TP53, smješten na 17. kromosomu).

Dakle, ako se dogodi mutacija na jednom genu u stanicama nekog tkiva, te stanice dolaze u fazu stalne diobe (rasta - razmnožavanja) stvarajući neoplazmu (benigno tumorsko tkivo). Ako tijekom rasta stanica uslijedi i druga mutacija, na drugom onkogenu, razvija se druga faza bolesti tumorske bolesti - tzv. adenom. Dođe li i do treće mutacije gena na stanicama tog tkiva, tumorska bolest dobiva izgled težeg oblika. Međutim, ako se dogodi i četvrta mutacija na već prije spomenutom genu, koji inače potiče stanice raka na samoubojstvo, tada se tumor definitivno pretvara u maligni oblik (rak).

Kao što vidimo, naš je organizam višestruko nadziran i zaštićen od raka, koji se razvija tek kad posustanu sve razine zaštite. Razine zaštite opadaju vrlo brzo jedna za drugom samo onda kad na organizam s oslabljenim imunosnim sustavom djeluju brojni uzročnici mutacija gena, najčešće pod djelovanjem vanjskih utjecaja (karcinogene tvari, virusi). Osim vanjskih uzroka mutacije gena, postoji i vrlo važan unutarnji uzrok - ugrađeni genetski zapis o preživljavanju (o besmrtnosti). Naime, svaka stanica neposredno prije umiranja izvrši genetsku mutaciju. To znači da i bez značajnijih vanjskih utjecaja, vjerojatnost pojave raka raste s godinama (štoviše, udvostručuje se svakih 10 godina našeg života). Što su ljudi stariji, to znači da su prošli kroz veći broj umiranja stanica i više replikacija gena od onih mlađih, zbog čega su podložniji većem broju mogućih mutacija gena.
Obrana organizma od raka je veličanstvena u svojoj složenosti, no mi joj moramo pomoći svojim postupcima - moramo smanjiti brojne i neprestane rizike mogućih mutacija gena tamo gdje to možemo.

Metaboličke specifičnosti

Metabolizam svake normalne stanice očituje se u tome da stanica koristi kao izvor energije mitohondrij kao spremnik energije (ATP). Za korištenje energije iz mitohondrija (putem potpune oksidacije ugljika i vodika) nužne su velike količine kisika, pa se korištenje energije odvija relativno sporo, uz prijeko potrebne aerobne uvjete (dostupnost kisika). Maligne, pak, stanice zbog svog brzog razvoja trebaju za metabolizam velike količine energije, za čiju je proizvodnju potrebno osigurati i velike količine kisika. Zato one u procesu korištenja energije odbacuju mitohondrij kao spremnik energije i prelaze na korištenje energije iz procesa aerobne glikolize u samim stanicama, za koju je potrebna vrlo mala količina kisika. Glikoliza je inače normalan i složen proces, kojim se velike molekule glukoze razgrađuju u manje molekule pirogroždane kiseline (u obliku piruvata). Piruvat putem određenog procesa ili dopunjava energiju mitohondrija ili se u nedostatku kisika pretvara u mliječnu kiselinu.
Kako se procesom glikolize oslobađa relativno mala količina energije koju stanice raka koriste kao svoj izvor, za razvoj stanica raka potrebna je velika količina glukoze. S obzirom na to da je tu veliku količinu glukoze potrebno stalno dopremati stanicama raka, to potiče razvoj nove mreže krvnih žila oko tumorskog tkiva.
Dugo se smatralo da stanice raka koriste energiju iz procesa glikolize zbog nemogućnosti korištenja energije iz oštećenog mitohondrija, no to je bila zabluda. Istraživanja su pokazala da mitohondrij nije oštećen, nego je samo izoliran (blokiran). Takva situacija pogoduje stanicama raka, jer bi u suprotnom mitohondrij aktivirao genetske mehanizme samoubojstva stanica raka.

Kao što je poznato, prilikom procesa glikolize mogu se stvarati i znatne količine mliječne kiseline. Ona u tumorskom tkivu razgrađuje kolagena vlakna, koja inače drže stanice tumora na okupu. Bez kolagenih vlakana pojedine stanice raka odvajaju se od cjeline, pa se putem krvotoka šire organizmom (metastaze) i "zasađuju" nove maligne tvorbe na mjestima udaljenim od primarnog procesa.

Specifičnosti u odnosu na zdravo tkivo

Istraživanja tumorskog tkiva pokazala su brojne specifičnosti u odnosu na zdravo tkivo. U fazi stvaranja tumora, zbog znatno oslabljenoga imunosnog sustava, u prvoj fazi se nakupljaju crijevni paraziti (Fasciolopsis buskii, Ascaris, Echinococcus), donoseći sa sobom u simbiozi brojne viruse (Humani papiloma virus, Epstein Barr, Syncitial, Tobacco mosaic i dr.), bakterije (Clostridium, Filamentous, Salmonella typhimurium, Shigella dysenteriae, Shigella flexneri, E. Coli, Staphylococcus aureus, Metacercaria i dr.) i gljivice (Aspergillus, Penicillium, Streptomyces i dr.). Svi oni zajedno, s nakupljanjem određenih teških metala kao katalizatora u tumorskom tkivu (bakra, kobalta, vanadija i dr.), raznih karcinogena (unesenih izvana ili stvorenih od parazita, bakterija, virusa i gljivica) i brojnih toksičnih tvari (unesenih izvana ili stvorenih od bakterija, virusa i gljivica), stvaraju uvjete za prijelaz benignoga tumorskog tkiva u maligno.
Stoga sigurno možemo utvrditi da održavanjem organizma u boljem imunosnom stanju, uz što manji unos toksičnih i karcinogenih tvari te povremenim čišćenjem od parazita, djelujemo preventivno i bitno smanjujemo rizik mogućeg razvoja raka.