Ogledalo unutarnjeg (ne)mira
Nakon crijevne infekcije Candidom stvaraju se tvari koje mogu potencirati razvoj novih kožnih bolesti ili pogoršanje postojećih
Gljive su zbog svoje brojnosti svrstane u posebnu skupinu, tzv. carstvo gljiva (regnum fungorum), koja je ravnopravna skupini biljaka i životinja. Danas je poznato i opisano više od l00.000 vrsta gljiva. Na sreću, samo njih oko 50 je patogeno za čovjeka i može izazvati gljivične bolesti.
U medicini gljive se dijele na:
- dermatofite - izazivaju najviše infekcija kože, noktiju i vlasišta
- kvasce - nespolno se razmnožavaju i izazivaju infekcije kože, noktiju i sluznica, a katkad mogu izazvati i septična stanja.
Kvasci u saprofitnom, bezopasnom obliku žive svuda u prirodi. U našem geografskom području najpoznatija je Candida albicans. Prisutnost gljiva iz roda Candide u ljudskom organizmu je normalna i fiziološka. Tako se, primjerice, male količine Candide mogu naći u crijevu, na sluznici usne šupljine i vaginalnoj sluznici.
Candide su inače ubikvitarne, što znači da se nalaze svuda oko nas, s pogoduju im vlažna mjesta (bazeni, zajedničke kupaonice, saune, vlažna zemlja ili lišće). Spremnici Candide među životinjama, koji ujedno služe kao mogući prenositelji infekcija, su: miševi, kunići i ptice, osobito golubovi i purani. Stoga postoji veća mogućnost obolijevanja ljudi koji dolaze u kontakt s njima (uzgoj).
Candidosis intertriginosa
Perioralni dermatitis
Paronychia et onychomycosis candidamycetica
Candidosis oralis
Periokularni dermatitis
Rosacea
U nekim pogodnim trenucima, kao što su imunosupresija (tijekom bolesti - AIDS, maligne ili bolesti izazvana lijekovima), dugo uzimanje antibiotika, dugotrajna kronična bolest, šećerna bolest, fiziološki oblik Candide može postati patogen, početi se brzo razmnožavati i širiti. Sam prijelaz inače mirne Candide u patogeni oblik nije u potpunosti objašnjen, a u obrambenom smislu veliku ulogu igra stanični (celularni) imunitet.
Infekcije kože - Kad govorimo o koži, infekciji Candidom posebno pogoduje koža izložena vlaženju, odnosno oštećenja na sluznici usne šupljine (kariozni zubi), kad su posrijedi sluznice. Profesije koje su najčešće izložene infekciji kože i noktiju su čistačice, kuharice, domaćice, medicinsko osoblje i stomatolozi.
Na koži najčešći oblici su: Candidosis intertriginosa, Candidosis oralis i Paronihija i Onihomikoza. Dobro poznate i prilično učestale su genitalne infekcije i infekcije izlaza debelog crijeva (anus).
Infekcije kože Candidom uglavnom se liječe lokalno antimikoticima u obliku krema ili sprejeva, tako da nije uvijek potrebna sistemska terapija, osim kod imunološki slabijih osoba.
Crijevna infekcija - Kod crijevne infekcije, Candida zbog brzog razmnožavanja uskoro naseljava veliku površinu probavnog sustava, na čijoj sluznici uzrokuje upalu, edem i erozije, što se vidi prilikom kolonoskopije. Bolesnici mogu imati simptome, poput bolova u trbuhu, proljeva i pojave krvi u stolici. U slučaju opće slabosti organizma može se razviti i septično stanje, koje se naročito može vidjeti u jedinicama intenzivne njege.
Nakon opisane upale sluznice crijeva, slijede izvjesne promjene u probavi hrane te stvaranje novih metabolita i antigena koje naš organizam ne prepoznaje, što se može odraziti i na našem najvećem organu, koži, i to razvojem novih bolesti (u tom slučaju crijeva su žarište, uzrok) ili pogoršanjem velikog broja postojećih.
Najčešće su to perioralni i periokularni dermatitis - upalne promjene kože s crvenilom i perutanjem kože oko usta ili očiju, praćene svrbežom, koje, doduše, mogu izazvati i velik broj drugih uzročnih čimbenika (kozmetika, alergije, druge upale...). U našem materijalu, kod tih bolesnika dijagnosticirana je Candida u stolici u oko 60 posto slučajeva, s tim da se promjene nakon liječenja nisu više javljale. Slične rezultate imamo i kod upalnih promjena u genitalnom i perianalnom području, gdje smo Candidu dijagnosticirali u više od 70 posto bolesnika, s tim da su se i u tom slučaju simptomi povukli nakon liječenja.
Ako se Candida albicans nađe u stolici, može doći i do pogoršanja kod bolesnika sa psorijazom, atopijskim dermatitisom, ekcematoidnim numularnim dermatitisom, kroničnom urtikarijom (koja se vraća i ponavlja dulje od tri mjeseca) te kod upale lojnica lokaliziranih na licu, naročito diseboreje i rozaceje. U oboljelih od tih bolesti postotak pozitivne Candidae albicans u stolici iznosio je od 40 do 50 posto.
Liječenje se provodi antimikoticima, u slučajevima kad nalaz pokazuje velik broj kolonija Candide u stolici, uz znakove aktivna razmnožavanja u crijevu i upale okoline. Terapija se sastoji od sistemne primjene preparata flukonazola, obično tijekom 14 dana. Kura se katkad mora i ponoviti. Kako je i Candida razvila rezistenciju na antimikotike, u slučaju neuspjeha terapije daju se preparati itrakonazola sistemno. Zbog mogućih nuspojava, sistemna antimikotička terapija mora biti pod nadzorom liječnika.
Osim primjene antimikotika (peroralno), u liječenju crijevne infekcije Candidom dobrom se pokazala i primjena probiotika istodobno s antimikotičkom terapijom, kao i produljena primjena nakon prestanka antimikotičke terapije. Tome treba zahvaliti dobro poznato djelovanje probiotika na normalizaciju crijevne flore, smanjenje upale, zaštitu crijevne sluznice i sprječavanje egzacerbacije Candide (ponovnog javljanja bolesti).
Iz svega možemo zaključiti da je pretraga stolice na Candidu danas obvezna u slučaju svih navedenih bolesti, jer dobro provedeno liječenje može izliječiti stanje, odnosno smiriti kožne promjene kod postojećih kožnih bolesti.
|
