Otorinolaringologija

Primarni hiperparatireoidizam - što je, kako se dijagnosticira i liječi

Važno je utvrditi uzrok bolesti i lokalizirati promijenjenu žlijezdu kako bi se, ako je to moguće, ostale sačuvale

Paratireoidne ili doštitne žlijezde (lat. glandulae parathyroideae) naziv je za male endokrine žlijezde u vratu čovjeka koje izlučuju paratireoidni hormon ili parathormon (PTH). Kod čovjeka obično nalazimo četiri doštitne žlijezde smještene iza tiroidne ili štitne žlijezde (lat. glandula thyroidea) - par gornjih i par donjih doštitnih žlijezda, iako njihov broj može varirati od dvije do šest.
Parathormon je, uz vitamin D, najvažniji čimbenik u metabolizmu kalcija i kosti. Izvanstanična koncentracija kalcija ključna je za regulaciju sinteze i sekrecije parathormona, ali je važan i aktivni metabolit vitamina D, kalcitriol. Na stanicama doštitnih žlijezda nalazimo receptore za vitamin D i za kalcij, preko kojih navedeni čimbenici modeliraju sintezu i sekreciju parathormona.

Poremećaji funkcije doštitnih žlijezda dovode do različitih kliničkih simptoma (hiper i hipokalcemije) i oštećenja organa (nefrolitijaza, osteoporoza). Jedan od poremećaja u njihovu radu je primarni hiperparatireoidizam, koji označava pojačano izlučivanje parathormona, koji posljedično dovodi do porasta razine kalcija (o čemu će biti riječi dalje u tekstu). Sekundarni hiperparatireoidizam jedna je od najčešćih komplikacija kod bolesnika s kroničnom bubrežnom insuficijencijom, odnosno obrnuto, kronična bubrežna insuficijencija je najčešći uzrok sekundarnog hiperparatireoidizma.

Hiperkalcemija uzrokovana primarnim hiperparatireoidizmom (pHPT) označava povišenu razinu kalcija u krvi koja je nastala prekomjernim lučenjem parathormona (PTH) iz jedne ili više doštitnih žlijezda. To je najčešći uzrok hiperkalcemije. Određivanjem razine parathormona u krvi razlikujemo paratireoidne od neparatireoidnih uzroka hiperkalcemije. Parathormon je kod primarnog hiperparatireoidizma povišen, dok je kod malignoma snižen, a izuzetak su drugi uzroci kod kojih je parathormon umjereno povišen.

Kratki epidemiološki osvrt

Učestalost primarnog hiperparatireoidizma je 1:500 do 1:1000, a od ostalih endokrinoloških bolesti češće su samo šećerna bolest i hipertireoza (bolest u kojoj štitna žlijezda prekomjerno izlučuje hormon tiroksin). U posljednjih 30 godina bolest se češće otkriva zbog razvoja dijagnostičkih postupaka.

Može se javiti u svakoj životnoj dobi, ali vrlo rijetko prije petnaeste godine, kad se javlja u sklopu multiple endokrine neoplazije - MEN tip 1 i tip 2. Žene obolijevaju tri puta češće.
U 80 posto slučajeva uzrok bolesti je benigni solitarni adenom doštitne žlijezde, dok su rjeđi uzroci hiperplazija doštitnih žlijezda (15 posto), karcinom (1 posto), multipli adenomi (1-5 posto) i ciste (1 posto).

Utvrditi uzrok i lokalizirati žlijezdu

Scintigrafija štitnjače i doštitnih žlijezda - vidljivo povećanje donje lijeve doštitne žlijezde

UZV nalaz povećane doštitne žlijezde s vaskularnom peteljkom

Kako u organizmu normalno postoje četiri doštitne žlijezde, dijagnostičkom obradom važno je ustanoviti uzrok bolesti i točno lokalizirati promijenjenu žlijezdu, kako bi se ostale sačuvale, ako je to moguće.

Simptomatski oblik bolesti - Bolest ima simptomatski oblik kad dođe do razvoja promjena u organima koji sudjeluju u metabolizmu kalcija (kosti, bubrezi), što se danas rijetko viđa, jer se ranijim otkrivanjem hiperkalcemije u krvi bolesnika može i prije započeti liječenje same bolesti.

Kao posljedica hiperkalcemije, u kostima dolazi do generalizirane demineralizacije i subperiostalne resorpcije kosti s gubitkom korteksa, ili se razvijaju smeđi tumori kosti, ustvari nakupine osteoklasta, što se danas vrlo rijetko vidi. Zbog opisanih koštanih promjena dolazi do koštane boli, iskrivljenja leđa, kifoze, gubitka visine, urušavanja kralježaka, rebara i zdjelice, ptičjih prsa i ostalih deformacija skeleta.
Bubrežne promjene manifestiraju se recidivnom (ponavljajućom) pojavom nefrolitijaze (stvaranje bubrežnih kamenaca), nefrokalcinoze (odlaganje kalcija u bubrege i stvaranje kalcifikata) i oštećenjem bubrežne funkcije. Učestala je i hiperkalciurija, to jest pojačano izlučivanje kalcija putem mokraće.

Hiperkalcemični sindrom karakteriziran je poremećajem niza organskih sustava:

• probavni sustav - gubitak apetita, mučnina, povraćanje, mršavljenje, opstipacija, abdominalna bol, peptički ulkus, akutni ili kronični pankreatitis (upala gušterače), holelitijaza (žučni kamenci)
• srčanožilni sustav - skraćenje Q-T intervala, bradikardija (smanjenje broja otkucaja srca), osjetljivost na digitalis, hipertenzija
• neuromuskularni sustav - smetenost, glavobolja, konvulzije, mišićna slabost, malaksalost, rijetko prava miopatija
• psihijatrijski simptomi - pospanost, apatija, dekoncentracija, depresija, anksioznost.

Asimptomatski oblik bolesti - manifestira se umjerenom ili intermitentnom (naizmjenično pojavljivanje) hiperkalcemijom, a dokazuje se povišenom razinom kalcija u krvi. Nedovoljno izlaganje suncu i nedostatak vitamina D maskira bolest povišenom razinom parathormona i jačom pregradnjom kosti.