Interna medicina

Hodanjem protiv kroničnih bolesti

Samo 30 minuta umjerene aktivnosti na dan, uključujući i brže hodanje, smanjuje mogućnost pojave kardiovaskularnih incidenata u muškaraca i žena

Uloga hodanja u prevenciji

Sve je izraženija svijest o štetnosti neaktivna načina života, a ogleda se osobito u popularnosti centara za različite oblike tjelovježbe, želji za aktivnim provođenjem slobodnog vremena, odmorima ispunjenima sportsko-rekreativnim aktivnostima.
S javnozdravstvenoga, socijalnoga i ekonomskog gledišta, sve su važnije aktivnosti:

• kojima se može obuhvatiti što više populacije, bez posebnih modifikacija i gotovo bez zdravstvenih opasnosti,
• koje se mogu uključiti u svakodnevne obveze, a da pritom dopuštaju očekivanje važnih preventivnih učinaka za razvoj danas najučestalijih bolesti srca i krvnih žila.

Takva je aktivnost, vrlo popularna s preventivnoga i terapijskoga gledišta, hodanje, osobito brže, žustro hodanje. Brzo se hodanje osobito zagovara zbog spoznaje da u očuvanju i povećanju stupnja zdravlja te prevenciji kroničnih bolesti bitnu ulogu ima i mnogo umjerenija aktivnost od one koja je potrebna za povećanje funkcijske sposobnosti kardiorespiratornog sustava, odnosno aerobne izdržljivosti.

U prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti mnogo su važniji redovitost i volumen vježbanja nego intenzitet. Na toj su činjenici temeljeni današnji modificirani i znatno fleksibilniji stavovi o potrebnom obliku, volumenu i intenzitetu vježbanja. Poželjno je uključivanje u bilo koju tjelesnu aktivnost, ne nužno sportsku, koja se može provoditi svakodnevno, intenzitetom koji odgovara brzom hodanju. U takve aktivnosti spadaju i kućni poslovi - umjereni, s nošenjem ili podizanjem kućnih potrepština, ličenje zidova i slično; vježbe na sobnom cikloergometru (300-600 kpm) ili rekreativna vožnja biciklom; umjereni vrtlarski poslovi; igranje s djetetom u hodu ili trčkaranju, zbrinjavanje djeteta (odijevanje, hranjenje s češćim ustajanjima); plivanje (umjereno) i lagano trčanje (oko sedam km/sat). Žustro hodanje umjerena je tjelesna aktivnost čiji intenzitet odgovara oko tri do šest MET-a, odnosno energetskom utrošku od četiri do sedam Kcal/min., ovisno o brzini, nagibu i konfiguraciji terena (1 MET = metabolička jedinica koja odgovara primitku kisika u čovjeka 3,5 ml na kilogram tjelesne mase u jednoj minuti; utrošak energije od 1 MET-a iznosi približno 1 Kcal na kilogram na sat).

Najnovije kontrolirane studije provedene na različitim uzorcima, najčešće na sredovječnoj populaciji žena i muškaraca, govore u prilog činjenici da redovito (svakodnevno) brže hodanje znatno utječe na čitav niz potentnih čimbenika opasnosti za razvoj kardiovaskularnih bolesti, posebno koronarne bolesti srca. Umjerena aktivnost povećava energetski učinak i smanjuje prekomjernu tjelesnu masu. U gojaznih postmenopauzalnih žena utvrđeno je da redovita aktivnost, u smislu prevencije bolesti vjenačnih krvnih žila srca (gdje je elektrokardiogram nezamjenjiva metoda u dijagnostici), uvjetuje smanjenje trbušne masti, razine masnoća u krvi i nekih njihovih dijelova (ukupna serumskog kolesterola i LDL-kolesterola), potom povećanje razine HDL-kolesterola i HDL2-kolesterola, smanjenje koncentracije glukoze u krvi na prazan želudac i u uvjetima pokusa opterećenja glukozom te sniženje vrijednosti krvnog tlaka.
Epidemiološki podaci upućuju na to da samo 30 minuta umjerene aktivnosti na dan, uključujući i brže hodanje, smanjuje mogućnost pojave kardiovaskularnih incidenata u muškaraca i žena. Mehanizmi takve aktivnosti koji štite srce i krvne žile su: smanjenje prekomjerne tjelesne mase na račun potkožne masti, regulacija krvnog tlaka, manja mogućnost pojave šećerne bolesti, promjene odnosa pojedinih komponenti masnoća u krvi, povećanje osjetljivosti na inzulin, kontrola koncentracije glukoze u krvi, nekih čimbenika zgrušavanja - fibrinolize.
U opsežnoj japanskoj Ohsaki studiji utjecaja hodanja na potrebu i troškove zdravstvene skrbi, u kojoj je ispitano više od 27.000 osoba obaju spolova od 40 do 79 godina, utvrđena je pozitivna povezanost vremena provedena u hodanju s niskim troškovima medicinskog zbrinjavanja. Redovito hodanje pridonosi funkcijskoj samostalnosti u starijoj dobi.

Javnozdravstveni aspekti

S javnozdravstvenoga stajališta, u sedentarnim populacijama suvremenog svijeta, što se odnosi i na nas, inicijativa umjerena povećanja svakodnevne aktivnosti u koju se može uključiti velik dio pučanstva čini optimum učinkovitosti i provedivosti prema postizanju željenih poboljšanja kardiovaskularnog zdravlja.
Kako se u hodanje navedenog intenziteta, trajanja i učestalosti može gotovo bez opasnosti uključiti velik dio populacije, ta se aktivnost može provoditi svakodnevno individualno, a intenzitet i trajanje jednostavno je individualno prilagoditi aktualnom zdravstvenom i funkcijskom statusu pojedinca. Organizacija grupa i smjerova pješačenja poželjan je i nedovoljno iskorišten dio turističke ponude, što ponajprije vrijedi za zemlje u umjerenom klimatskom pojasu kao što je Hrvatska. Može se provoditi i u gorskoj i u ravničarskoj ili primorskoj Hrvatskoj. Uključuje oporavak upravo od onih zdravstveno nepovoljnih učinaka koji prate profesijski rad u razvijenim zemljama - manjak kretanja, boravak u zatvorenim prostorima, stres, nedostatak druženja za slobodnog vremenu. Korisno je ponijeti spravu za procjenu prijeđenih kilometara (pedometar), što je jednostavan i neinvazivan doprinos motivaciji održavanja aktivnosti koja se prikazuje i provodi u sklopu organiziranih programa.

Kako bi se uključilo što više opće, ali i turističke populacije, valja istaknuti sljedeće: iako je hodanje široko primjenjivo i dokazan je njegov pozitivan učinak u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, svakodnevno pješačenje i programi hodanja u turističkoj ponudi zahtijevaju primjereno društveno okruženje, okolinu prilagođenu pješacima, osobito kada su posrijedi njihova sigurnost i ekološki standardi. Dokazano je da društveno i fizičko okruženje utječu na uključivanje u pješačenje, da promoviranje pješačenja među općom populacijom i programa pješačenja u turističkoj ponudi zahtijevaju složenu i koordiniranu strategiju zdravstva, sportske rekreacije i svih ostalih službi, od turizma i prometa do zaštite okoliša.