Ortopedija

 ostali članci
  

Stopalo glavu čuva

  

Ortopedska oaza na zagorskim bregima

  

Pogubne bijele padine

  

Stopalo na udaru šećerne bolesti

  

Dosezi u zamjeni zgloba kuka

svi članci »

Anketa

 
U slučaju ispadanja kose, najprije biste potražili:
dodatak prehrani (vitamine i minerale za kosu)
šampon protiv ispadanja kose
lokalni tretman protiv ispadanja kose (losion)
savjet dermatologa
ništa od navedenoga



» Rezultati
» Ostale ankete
Pretraživanje
 
Newsletter
 

Ortopedija

Posustala uporišta

Podijeli

Autor:
dr. sc. Damir Hudetz, dr. med., spec. ortoped
objavljeno u broju 72 (06/10)

Ortopedski ulošci uvijek se izrađuju individualno, prema potrebama pacijenta, uvažavajući deformitet njegova stopala

Ortopedski ulošci zauzimaju prvo mjesto na listi najčešće propisivanih pomagala. U dječjoj dobi mogu se primjenjivati u korektivne svrhe, a u odraslih je njihova uloga pasivna, to jest služe za potporu ili rasterećenje. Cilj primjene ortopedskih uložaka mora biti potpuno jasan onome tko ih propisuje, jer o tome ovisi izbor materijala i oblika. S obzirom na to da su kod većine bolesnika ulošci dio terapijskog postupka, njihova pravilna primjena zahtijeva i poznavanje osnova anatomije i biomehanike stopala.

Vrlo složena anatomska cjelina

Stopalo je jedinstvena funkcionalna cjelina, koja pruža oslonac i omogućava kretanje. Osnovnu građu čini 26 kostiju (uz dvije sezamske kosti u tetivama) koje povezuju čvrste kratke sveze, a osiguravaju i pokreću dugi i kratki potkoljenični mišići, odnosno mišići stopala.


Svodovi stopala - uzdužni vanjski svod, uzdužni unutarnji svod, prednji poprečni svod

Stopalo ima tri točke neposredna koštanog uporišta. Stražnju točku uporišta čini tuber petne kosti, a prednje uporišne točke su glavica pete metatarzalne kosti s vanjske strane i glavica prve metatarzalne kosti s unutarnje strane. Te tri uporišne točke spojene su uzdužnim i poprečnim lukovima koje čine kosti, sveze i mišići. Dakle, postoje tri svoda na stopalu koja se prilikom pregleda moraju dobro ispitati: unutarnji uzdužni, vanjski uzdužni i poprečni svod. Unutarnji uzdužni svod počinje od tubera petne kosti, nastavlja se preko talusa, navikularne kosti, medijalne kuneiformne kosti te se duž premetatarzalne kosti spušta do njezine glavice. Točka unutarnjega uzdužnog svoda koja je najviše odignuta od poda (15 - 20 mm) je donji rub navikularne kosti. Vanjski uzdužni svod polazi od tubera petne kosti preko kuboidne kosti duž pete metatarzalne kosti do njezine glavice. Najviša točka u vanjskom uzdužnom svodu je kuboidna kost, koja je od podloge odignuta 3 do 5 mm. Poprečni prednji svod povezuje prednje uporišne točke stopala, odnosno glavice prve i pete metatarzalne kosti. Najviša točka poprečnog svoda je glavica druge metatarzalne kosti kod odraslih, a kod djece, zbog inverzije stopala, najviša je točka glavica prve metatarzalne kosti.
U oblikovanju svodova stopala sudjeluju mnoge sveze, među kojima su najvažnije lig. calcaneonaviculare, lig. plantare longum i, najpovršnije položena, plantarna aponeuroza. U formiranju svodova sudjeluju svi mišići potkoljenice (osim m. triceps surae) i mišići stopala. Mišići su jedini aktivni održači svodova, dok kosti i sveze svodove podržavaju pasivno.
Poznavajući osnovne anatomske odrednice, može se usporediti koliko stopalo bolesnika odudara od idealno formiranog.

Što je važno na pregledu

Kod pregleda stopala koriste se standardne metode, kao što su anamneza, inspekcija, palpacija, rentgenske snimke, pregled podoskopom, podobarografija, pregled obuće koju bolesnik nosi i dr.
Kao i kod svakog pregleda, i u ortopedskom anamnestički podaci o stopalu od velikog su značenja, to jest važno je da pacijent svojim riječima opiše tegobe zbog koji dolazi liječniku.
Inspekcijom se na stopalu mogu utvrditi zone prekomjerna pritiska obuće ili podloge. Na koži tabana najčešće se mogu primijetiti natisci, čija distribucija mora odgovarati mjestima gdje se prije opisani svodovi spuštaju do podloge. Međutim, ako se natisci nalaze na neočekivanom mjestu, može se reći da postoji poremećaj svodova, koji dovodi do tegoba i zahtijeva liječenje.
Palpacijom se na stopalu mogu otkriti bolne točke, izrasline, kao i njihova konzistencija. Podoskop i podobarografija daju uvid u raspored svodova i opterećenja, a rentgenske snimke nužne su za isključivanje cijelog niza poremećaja na kostima i zglobovima koji mogu biti u podlozi tegoba na stopalu.
Najčešći simptomi koji se javljaju na stopalu su bol, deformitet, oteklina, natisci, nestabilnost te utrnulost ili parestezije (promjene osjeta).

Za svakoga drukčije

Ortopedski ulošci uvijek se izrađuju individualno, prema potrebama pacijenta, odnosno uvažavajući deformitet njegova stopala. Od njih se očekuje da budu postojana oblika, ali uz mogućnost dorade tijekom vremena prilagodbe pacijenta.

Unutarnji uzdužni svod može se poduprijeti uloškom čiji se vrh postavlja ispod talusa, dok se prednji poprečni svod može poduprijeti metatarzalnim jastučićem koji se postavlja neposredno uz glavice metatarzalnih kostiju prema peti.

Kod izrade uložaka za potporu i korekciju koriste se nosivi materijali, npr. metal, umjetna smola, polietilen, a za rasterećenje pluto, guma, umjetna spužva i ostali mekani sintetički materijali. Oblikom razlikujemo kratke, duge, višeslojne, uloške sa školjkastom petom, uloške s ugrađenim metatarzalnim jastučićem i supinacijskim ili pronacijskim klinom. Kod primjene rasteretnih uložaka nastoji se prenijeti opterećenje s bolnog mjesta na širi dio stopala. Takvi ulošci primjenjuju se najčešće kod starijih osoba, uporabom mekih pjenastih materijala radi što bolje raspodjele tlaka na veću površinu i prigušenja pri dodiru pete o podlogu.

Indikacije za primjenu orotpedskih uložaka u djece i odraslih se razlikuju. Kod djece treba poštovati prirodni razvoj i primijeniti korektivne uloške tek nakon treće godine života, ako se jave smetnje ili spušteno stopalo težeg stupnja. Kod odraslih je opravdano izraditi ortopedske uloške ako postoji bolno stopalo ili simptomi popuštanja svodova stopala, bez obzira na to o kojem je stupnju riječ.

Vrlo često izrađuju se ortopedski ulošci za sportaše u svrhu minimaliziranja apsorpcije sila prilikom udara o podlogu. Zbog velikih opterećenja stopala sportaša, ulošci i odabir obuće od iznimnog su značenja. Za njih se izrađuju dugi ulošci od lakih termoplastičnih materijala.

Razlozi za ortopedske uloške

Različiti su poremećaji biomehanike stopala koji se mogu liječiti ortopedskim ulošcima. Spušteno stopalo u dječjoj dobi zahtijeva prije svega kvalitetan ortopedski pregled kako bi se postavila ispravna dijagnoza, odnosno otklonili potencijalni drugi uzroci bolova u stopalu kod djeteta. Ako su drugi uzroci otklonjeni, najčešće je riječ o fleksibilnom spuštenom stopalu, kod kojeg pri opterećenju dolazi do gubitka unutarnjega uzdužnog svoda i pojačavanja valgusa, to jest X položaja pete. Kod takvog problema najčešće se vidi da je dječja obuća prekomjerno potrošena s unutarnje strane. Liječenje ortopedskim ulošcima i pasivnim istezanjem skraćenih mišića potkoljenice potpuno je primjereno takvom stanju.

Spušteno stopalo kod odraslih (pes planus, pes planovalgus, pes transversoplanus) najčešća je deformacija stopala. Kao i kod djece, vidljivo je asimetrično trošenje obuće, uz bol na mjestima nefiziološkog opterećenja stopala. U terapijskom pristupu uspješno se primjenjuju ortopedski ulošci.
Savijeni ili čekićasti prsti sekundarno su stečeni deformiteti, koji se najčešće javljaju uz spušteno stopalo. Ta deformacija u početnom se stadiju može liječiti ortopedskim ulošcima, čime se prevenira daljnje spuštanje stopala.

Upala plantarne fascije i trn na peti uz mjere fizikalne terapije mogu se tretirati i nošenjem ortopedskih uložaka s otvorom i spužvom pod petom.