Od anonimne biljke do planetarne zvijezde
Zahvaljujući dugotrajnom i marljivom radu botaničara i liječnika aloja je uvedena u primjenu i udžbenike moderne fitoterapije
Malo je biljaka izronilo iz potpuno anonimnosti, poznate samo pustolovnim botaničarima, i prošetalo stazama holivudske popularnosti koja traje do današnjih dana. Upravo je to pošlo za rukom biljkama iz rode Aloe. Te snažne sukulentne biljke, debelih kožastih listova i sočne unutrašnjosti, uglavnom su se prilagodile suhim staništima našeg planeta i plijenile pažnju lokalnog stanovništva od davnina. Premda su neke aloje otrovne i nisu prikladne za prehranu, nekoliko glavnih vrsta postalo je svakodnevni lijek naroda od Južne Afrike do arapskog poluotoka. Tu bi i završile ostale, izolirane od ozbiljnije primjene u zapadnoj civilizaciji, da nije europska kolonizacija ostavila i malo blistaviji etički trag: marljivi rad botaničara i liječnika uveo je ovu biljku u primjenu i udžbenike moderne fitoterapije.
Aloje ćete naći gdje god da se okrenuli. U kafiću u kojem sjedite vjerojatno imaju i sok s Aloe verom. Razni jogurti na policama trgovina, skupi napitci u dućanima zdrave hrane, bezbroj kozmetičkih linija kako klasične tako moderne prirodne kozmetike, čak i žileti za brijanje, svi mogu sadržavati barem malo ekstrakta tih fascinantnih biljaka. Njihova štedljiva biologija već je davno naučila narode s kojima je živjela u istom okolišu da je koriste za njegu kože. Sočni, vodom bogati listovi nekih vrsta stoljećima su se koristili za njegu kože šibane suhim pustinjskim vjetrovima, a dragocjeni sok nije bio samo izvor vode, nego je postao lijek za probavni sustav. Takva drevna upotreba održala se i danas.
Više proizvoda od više vrsta
Nekoliko je vrsta aloje postalo klasik u fitoterapiji. Pripadaju obitelji Asphodelaceae. Najpoznatije su Aloe barbadensis Mill. (Aloe vera /L./ Burm.f.) i Aloe ferox Mill. Nisu sve vrste aloje podesne za ljudsku upotrebu. Neke su otrovne, pa su ih lokalna plemena koristila čak i u lovu na životinje. I druge vrste, poput Aloe indica, našle su svoje mjesto u kozmetičkoj primjeni. Iz Aloe vere dobivaju se dvije glavne grupe proizvoda:
- sok stanica koje okružuju srž listova (pericikličkih stanica), bogat kemijskim spojevima antrakinonima koji svojim djelovanjem potiču peristaltiku crijeva i time djeluju laksativno (protiv zatvora)
- sok bez antrakinona, nastao u sočnoj srži listova, koji sadrži sluzi i proteine te ne djeluje laksativno.
Stoga postoje i dvije glavne grupacije proizvoda, a neke zabune vezane uz primjenu mogu čak biti fatalne. Na policama ljekarni, pogotovo u Europi, postoje oba tipa. Kako danas ljudi kroz medije i reklame poznaju upotrebu blažeg ekstrakta, katkad zabunom uzmu proizvod koji djeluje laksativno. O neugodnostima takve zabune ne treba puno pisati - jak proljev koji nastaje nakon nekoliko sati potaknut će neobazriva kupca na oprez pri sljedećoj kupnji.
Laksativni ekstrakt aloje - Zanimljivo, u europskoj fitoterapiji dugo se koristio isključivo ekstrakt koji djeluje laksativno, dok je primjena soka koji danas dominira tržištem bila vrlo rijetka. Listovi aloje rezali bi se, zarezivali i potom slagali u krug. Iz njih bi se polako cijedio tamni sok, koji se kasnijim kuhanjem u bakrenim kotlovima pretvarao u tamnu masu bogatu spojevima antrakinonima. Aloe vera se u tu namjenu koristi i danas, premda je industrijski postupak danas malo moderniji. Postoje brojni pripravci na policama ljekarni diljem svijeta. Kod nas su ih istisnuli pripravci malo poznatije biljke sene, ali i krkavine, koje se koriste za istu namjenu. Kao i kod sene i krkavine, i s primjenom Aloe vere kod opstipacije (zatvora) treba biti obazriv, jer izaziva učinak navikavanja, to jest ovisnost, može izazvati upale i krvarenja u probavnom sustavu, i ne smije se koristiti s nekim lijekovima, kao što su kardiotonični glikozidi.
Sok srži listova - Pomnim čišćenjem biljke, iz kojih se nekoć ručno vadio sluzav središnji dio lista, cijedio se sok. Kao i danas, rado se koristio u kozmetici, ali i za liječenje probavnih tegoba. Za razliku od soka pericikličkih stanica, koji djeluje laksativno, sok srži listova ne ubrzava pražnjenje crijeva, ali zato smiruje upale u probavnom sustavu i olakšava proces probave, pa je popularan i kao sredstvo za mršavljenje. To je iskoristila i prehrambena industrija, stoga nalazimo sokove i jogurte sa sočnim komadićima srži lista. Logično, takvi pripravci ne sadrže antrakinone, koji bi izazvali proljev, nego polisaharide i posebne bjelančevine - lektine. Štoviše, ekstrakti koji se koriste u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji moraju biti analizirani kako ne bi sadržavali antrakinone.
Namjena ovakvih pripravaka mnogo je manje jasna i fokusirana kao upotreba ekstrakta laksativnog tipa. Uglavnom se koristi za "bolje zdravlje probavnog sustava", ali i za upalne bolesti crijeva, iritabilni kolon i kure mršavljenja, a ljudi posežu i za Aloe verom kao imunostimulansom kod raznih kroničnih infekcija. Nijedna od tih upotreba nije jasnije klinički dokazana, ali to nimalo ne umanjuje potražnju za ovakvim pripravcima, što očito govori da pomažu organizmu kod raznih tegoba i bolesti. Za razliku od laksativnog ekstrakta, ovaj tip ekstrakta izaziva mnogo manje problema i nuspojava.
Kraljica kozmetike
Aloe veru najviše je eksploatirala kozmetička industrija. U poplavi različitih novotarija u dermokozmetici, popularnost Aloe vere nije nimalo izgubila na sjaju. U pastama za zube koristi se za njegu desni. U gelovima za tuširanje, tonicima za lice, balzamima za kosu i kremama za lice i tijelo te gelovima, Aloe vera koristi se ne samo kao aktivni dodatak nego i kao svima poznati marketinški adut. Aloja ima svojstvo vlaženja kože, smanjuje crvenilo kod iritacija i potiče regeneraciju kože, a ta je primjena i klinički potkrijepljena. Aloe vera iznimno je blaga za kožu, rijetko izaziva crvenilo i pogodna je za upotrebu kod djece.
Kako je riječ o ekstraktu srži listova bez antrakinona, aktivne tvari su sluzi (polisaharidi) i lektini. Komercijalna sirovina obično se kupuje u koncentriranom obliku - kao 10 puta (10:1) ili 40 puta (40:1) koncentrirani sok, koji se potom razrjeđuje u finalnom proizvodu. Koristi se i u suhom obliku, kao tzv. 200x aloje (200 puta koncentriran sok). Onome tko izrađuje kućnu kozmetiku, ovakvi ekstrakti su dobro poznati i zna da se mogu nabaviti na našem tržištu. Najjednostavniji su za izradu tonici u koje se dodaje koncentrirani sok Aloe vere, hidrolat (cvjetna vodica) i glicerol.
Za kraj možemo zbrojiti dvije kraljice u kozmetici - Aloe veru i ružu. Izradite tonik za lice na sljedeći način: kupite 200 mL sterilno filtriranog hidrolata (cvjetne vodice) ruže bez konzervansa i Aloe vera 10:1. U 200 mL hidrolata dodajte 20 mL (oko dvije jušne žlice) aloje 10:1 te pola čajne žlice biljnog glicerola. Promiješajte i dobit ćete kraljevski tonik koji ima reputaciju da briše tragove vremena - pomlađuje.
|
