Tema broja: Hiperpigmentacije - sve bolja terapijska rješenja

Uzburkani pigment

Kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama kože sve su češći, na sreću, struka nudi dobra terapijska rješenja

Dermatolozi nerijetko upozoravaju na činjenicu da su kozmetski nedostaci iznimno važni u doživljaju potpuna osjećaja zdravlja. Zdravstveni problemi uzrokovani kozmetskim nedostacima u mlađoj populaciji u izrazitom su porastu, nisu zanemarivi ni u srednjoj životnoj dobi, a zahvaćaju i mlađu seniorsku dob.

U dermatološkoj ordinaciji sve se češće opažaju kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama. Zbog nedovoljne medicinske zainteresiranosti, dosad im nije pridavana potrebna pozornost, a vjerojatno je to razlog i teškoćama u klasifikaciji i nedovoljno istraženoj patofiziologiji tih promjena. Na sreću, u posljednje vrijeme primjetno je povećano zanimanje kozmetološko-medicinske struke za takva oboljenja, pa je na raspolaganju sve više dobrih terapijskih rješenja.

Velik je broj različitih hiperpigmentacija kože, stoga donosimo samo najčešće entitete i one koji, s obzirom na to da se pojavljuju na izloženim dijelovima kože, uzrokuju najveće probleme oboljelima.

Melanin uvjetuje boju kože

Melasma

Boja naše kože ovisi o nekoliko činitelja: pigmentima iz krvnih stanica (plavom i crvenom oksihemoglobinu), žutim pigmentima koje unosimo hranom (karotenoidima), a u najvećoj mjeri o količini stvaranja smeđeg pigmenta melanina.
Melanin se sintetizira u melanocitima, stanicama koje su raspoređene u bazalnom sloju epidermisa, a iz tih stanica pigmentna tjelešca ulaze u stanice kože. Jedna pigmentna stanica opskrbljuje pigmentom 30 do 40 epidermalnih stanica. Enzimsku djelatnost tijekom sinteze melanina iz aminokiseline tirozina kontroliraju hormoni hipofize i nadbubrežne žlijezde.
Količina stvorenog melanina u koži ovisi o rasi, konstituciji pojedinca i izloženosti sunčevu ultraljubičastom (UV) zračenju. Tako će stanovništvo bijele rase, koje živi u geografskom području s jačom sunčevom insolacijom, imati više melanina u stanicama kože (primjer kod nas je mediteranski tip pigmentacije kože).

Prema količini pigmenta na koži koja nije izložena suncu (npr. unutarnja strana nadlaktice) i reakciji kože nakon određenog vremena izloženosti UV zrakama, određujemo tip kože (tip I - IV): tip I - koža s vrlo malo pigmenta i obveznom pojavom crvenila i opeklina na UV izloženost, a tip IV je koža s izrazito puno pigmenta i bez reakcija na UV izloženost. Osnovna uloga pigmenta melanina upravo je zaštita kože i cijelog organizma od štetnog djelovanja sunčeva zračenja.

Utjecaj UV zračenja

Danas uglavnom govorimo o štetnom djelovanju ultraljubičastog dijela sunčeva spektra, tj. UVA i UVB zrakama koje se okrivljuje za nastanak raka kože, malignu transformaciju nevusa (madeža), starenje kože, a osobito za preuranjeno starenje kože ("photoaging"). Svi ti procesi nastaju kao rezultat dugogodišnjeg izlaganja suncu, pri čemu se štetni učinci kumuliraju. Iako su dobro proučeni, još uvijek su cilj mnogih medicinskih istraživanja. Zna se da su kod UVB zračenja štetne zrake valnih duljina od 290 do 320 nm, a kod UVA od 320 do 400 nm.

Osim starenja kože i bolesti koje doista mogu ugroziti ljudsko zdravlje, sunčeva svjetlost igra važnu ulogu u stanjima koja nazivamo poremećajima pigmentacije, odnosno u ovom slučaju hiperpigmentacije kože. Hiperpigmentacije nastaju ili zbog povećana broja pigmentnih stanica u koži ili zbog njihove pojačane funkcije, odnosno povećana stvaranja pigmenta melanina. Višak pigmenta može se odlagati u površinskom sloju kože, epidermisu, ili u dubljem sloju, dermisu, gdje je inače vrlo nedostupan djelovanju sredstava za izbjeljivanje kože. Pod pojmom hiperpigmentacije kože ipak se najčešće podrazumijevaju promjene u kojima se proces odvija u epidermisu i tada ih zovemo hipermelanoze (hypermelanosis). One mogu biti rezultat dvaju tipova promjena:

• melanocitna hipermelanoza - povećanje broja pigmentnih stanica, što vodi povećanoj proizvodnji pigmenta
• melanotička hipermelanoza - drugi tip hipermelanoze bez znatnog povećanja broja pigmentnih stanica u epidermisu, ali uz bitno povišenu produkciju pigmenta.

Oba tipa promjena uzrokuje nekoliko činitelja, najmanje sljedeća tri: genetski, hormonalni i količina izlaganja suncu, tj. UV zračenje.