Logopedija

Sami u svom svijetu

Autističnim osobama vrlo je teško razumjeti emocije drugih ljudi, pa imaju teškoća s odazivom i primjećivanjem ljudi

U posljednje vrijeme često me zovu roditelji, zbunjeni brojnim dijagnozama, među kojima je i autizam. Njihovih je pitanja bezbroj: Zašto se to dogodilo? Što očekivati? Kako dalje? U nastavku ćemo stoga detaljnije opisati autistični poremećaj, uz osvrt majke autističnog 19-godišnjeg mladića.

Poremećeni socijalizacija i komunikacija

Takozvani pervazivni razvojni poremećaji dijagnostička su kategorija koja se odnosi na skupinu od pet poremećaja okarakteriziranih usporenim razvojem temeljnih multiplih funkcija, što uključuje socijalizaciju i komunikaciju. Jedan od najpoznatijih pervazivnih poremećaja je autizam, koji se očituje karakterističnim oblikom patološkog funkcioniranja, kvalitativnim oštećenjem uzajamnih (recipročnih) socijalnih interakcija, nedostatkom socioemocionalnog reciprociteta, oskudnim, ponavljajućim (repetetivnim) i stereotipnim obrascima ponašanja i aktivnosti te deficitima u razvoju verbalne komunikacije (razvojni jezični poremećaji) - (Golubović S.,1998.).

Autizam je češći kod muške djece i podjednako rasprostranjen u cijelom svijetu. Prvi simptomi javljaju se već u prvom mjesecu života, kad djeca ispoljavaju bizarne pokrete, refleks sisanja je slab, ne smiju se, ali i ne plaču. Razvoj govora kasni, a kad se i razvije, nije odgovarajući. Kod takve djece postoji velik deficit u razumijevanju vremena i prostora, imaju tendenciju upotrebljavati senzorne informacije osjeta dodira, opipa i mirisa te izbjegavaju informacije koje se dobivaju putem osjeta vida i sluha.

Biološki uzrok u podlozi

Kod autizma postoji jedna ili više abnormalnosti mozga, koje uzrokuju jedan ili više bioloških čimbenika (geni, komplikacije tijekom trudnoće i poroda, virusne infekcije), što znači da postoji biološki uzrok autizma. Često je udružen sa znacima neurološkog oštećenja, mentalnom retardacijom ili epilepsijom.

Postoji nekoliko rijetkih genetski uzrokovanih poremećaja koji dovode do autizma. To su fenilketonurija, neurofibromatoza, tuberozna skleroza i fragilni X kromosom.

Mogući uzroci autizma mogu biti teškoće u trudnoći i pri porođaju. Rizični čimbenici su:

• uzimanje nekih lijekova za vrijeme trudnoće
• prisutnost mekonijuma (prve bebine stolice) u plodovoj vodi za vrijeme porođaja
• rodilja starija od 35 godina
• red rođenja (malo je veći rizik kod prvog ili četvrtog i kasnijeg djeteta)
• nepodudarnost Rh faktora između majčine i djetetove krvne grupe.

Kao i genetski te čimbenici trudnoće i poroda, i infekcije mozga (encefalitis) prije rođenja ili u najranijem djetinjstvu mogu biti udružene s autizmom. Neki od mogućih uzročnika su virus rubeole, citomegalovirus ili virus herpesa.

Vrlo je važno napomenuti da svi ti čimbenici sami za sebe ne moraju dovesti do autizma, ali mogu biti dio nekoga zajedničkog uzroka.

Kako ih prepoznati

Dijagnoza autizma postavlja se na osnovi triju karakteristika ponašanja, a to su abnormalno socijalno ponašanje, abnormalna komunikacija i prisutnost repetetivnih i vrlo smanjenih aktivnosti.

Najvažnija je nesposobnost uspostavljanja socijalnih odnosa s drugim ljudima. Nedostatak interesa za socijalne odnose i razumijevanje socijalnih odnosa pokazuje da nisu sva djeca s autizmom "u vlastitom svijetu". Neka od njih spontano prilaze ljudima, ali često samo da bi ostvarila neku repetetivnu radnju, kao što je dodirivanje tuđe odjeće ili kose ili postavljanje pitanja.
Djeca s autizmom ne reagiraju na druge stvari i ljude. Ne pokušavaju uhvatiti pogled drugog djeteta da bi mu skrenula pozornost na igračku ili neku drugu stvar. Mnogi navode da djeca s autizmom izbjegavaju kontakt pogledom, no ona samo kraće promatraju (odnosi se i na pogled u oči). Izražavanje emocija vrlo je različito. Većina pokazuje emocije ljutnje, straha, radosti ili žalosti, ali u situacijama kad normalni ljudi to ne bi osjećali. Vrlo teško im je razumjeti emocije drugih ljudi i imaju teškoća s odazivom i primjećivanjem ljudi.