English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Dijagnostika

 ostali 鑜anci
  

Suvremena dijagnostika virusnih hepatitisa

  

Sideropenija & anemija razlike - dijagnostika - terapija (2. dio )

  

Dopler u neurologiji

svi 鑜anci »

Dijagnostika

Suvremena dijagnostika - Herpes simplex virusa tip 1 i 2

Podijeli

Autor:
Anka Dori, dr. med., spec. transfuzijske medicine
objavljeno u broju 74 (10/10)

Suvremena dijagnostika - Herpes simplex virusa tip 1 i 2

Molekularna dijagnostika herpes infekcija pokazuje visoku osjetljivost i specifi鑞ost, a uz to je brza i ekonomski isplativija

Herpes infekcije 筰roko su ra筰rene u cijelom svijetu. Zbog nastanka uglavnom latentnih (spavaju鎖h) oblika zaraze, uz mogu鎛ost reaktivacije i sve ve鎒 u鑕stalosti recidiviranja, njima zara緀ne osobe do緄votni su klicono筫 i izvor potencijalne zaraze za 鑜anove u緀 obitelji, kao i za spolne partnere.
Naj鑕规i uzro鑞ici herpes infekcija u ljudi su pripadnici Alphaherpesvirusa: Herpes simplex virus (HSV) tip 1 i 2 (uzro鑞ici oralnog i genitalnog herpesa) i Varicella zoster virus (uzro鑞ik vodenih kozica i zostera). U ljudskoj patologiji va緉i su i pripadnici Betaherpesvirusa (Cytomegalovirus, Humani herpesvirus 6 i 7) te Gammaherpesvirusi (Epstein-Barr virus i Kaposhi sarcoma herpesvirus - HHV8).

Na鑙n prijenosa 

Herpes simplex virusi tip 1 i 2 ve鎖nom se prenose izravnim kontaktom, dodirom i poljupcem, a rje餰 posredno, preko predmeta za osobnu upotrebu zaga餰nima izlu鑕vinama klicono筧 (pribor za jelo i intimnu higijenu, seksualna pomagala i sli鑞o). U akutnoj fazi izlu鑙vanja, zara緀na osoba mo緀 prenijeti viruse i s jednog mjesta na tijelu na druge dijelove, poput oka, prsta, nosa, spolovila, tkiva analnog kanala i sli鑞o, a tada govorimo o autoinokulaciji.

Mogu鎍 oboljenja 

Herpes simplex virusi tip 1 i 2 uzrokuju bolesti ko緀 i sluznica, naj鑕规e usne 箄pljine, oka, nosa i genitalnih organa. U ostale 鑕ste pojavne oblike HSV infekcija ubrajaju se: herpes oka, novoro餰na鑛i herpes, herpesni encefalitis (upala mozga), meningoencefalitis (upala mozga i mo綿anih ovojnica) te rijetko, u imunolo筴i te筴o kompromitiranih osoba, tzv. diseminirana herpes infekcija. Naj鑕规i krivac za nastanak infekcija lica i usne 箄pljine (oralni ili facijalni herpes) je HSV tip 1, iako je u odraslih sve 鑕规a i oralna HSV tip 2 infekcija (zbog prakticiranja oralnog seksa).

Djeca 

Primarni kontakt djece s HSV tipom 1 naj鑕规e se vrlo rano, kad se 鑕sto prenese poljupcem od roditelja i drugih 鑜anova obitelji koji imaju akutni recidiv. Klini鑛a slika je te綼 箃o je dijete mla餰. Oko 50 posto simptoma primarnih infekcija u djece ne prepozna se kao herpes, 箃o se 鑕sto pogre筺o lije鑙 kao bakterijska upala 綿rijela antibioticima, a to nepovoljno djeluje na op鎒 stanje djeteta, jer antibiotici nisu lijek izbora protiv herpesa. U鑕stali ponavljaju鎖 oralni herpes u djece 鑕sto je povezan sa sideropeni鑞om anemijom koja se javlja zbog manjka 緀ljeza, osobito tijekom rasta i razvoja u pubertetu, kad djeca ne unose dovoljne koli鑙ne 緀ljeza hranom.
Zbog na鑙na prijenosa sa zara緀ne rodilje na dijete tijekom poroda, posljedice neonatalne herpes infekcije mogu biti vrlo ozbiljne i, ako se ne lije鑕, mogu uzrokovati visoku smrtnost novoro餰n鑑di (do 80 posto). Kod pre緄vjele djece 鑕sta su trajna o箃e鎒nja mozga. Dok su recidiviraju鎒 epizode herpesa u prosje鑞o zdravih ljudi sporadi鑞e i vi筫 su neugodan znak pada op鎒g imuniteta nego ozbiljna bolest, herpes viroze u oslabljenih, kroni鑞o bolesnih i imunolo筴i deficijentnih osoba mogu se razviti u ozbiljne bolesti, pa ih valja lije鑙ti.

Klasi鑞i simptomi - nastanu jedan do dva dana nakon pojave svrbe綼, i to erupcijom grupiranih mjehuri鎍 na ko緄 i sluznici usta, nosa, o鑞e spojnice i genitalija. Vezikule se pretvore u mjehuri鎒 i kraste te nestanu bez o緄ljaka, u prosjeku za jedan do dva tjedna. Nakon spontana oporavka incijalne infekcije, virusi miruju u tijelu u latentnoj fazi u ganglijima 緄vaca le餹e mo綿ine, dok ih ne reaktiviraju razli鑙ti podra綼ji ili stresor. Oralni i genitalni herpes su zaraze iz skupine tzv. komunikacijskih bolesti, a zdravi klicono筫 mogu povremeno 筰riti virus i bez nastanka vidljivih lezija tkiva. I dok oko 85 posto osoba u svijetu u krvi ima anti-HSV 1 antitijela, 箃o govori o sveop鎜j pro筰renosti, oko 15 posto nositelja virusne latentne infekcije ima povremene recidive koje naj鑕规e pokrene pad imuniteta zbog drugih viroza ili bolesti, stres, menstruacija, izlaganje hladno鎖, sun鑕vim UV zrakama ili umor zbog pretjerana psihi鑛og ili fizi鑛og napora.

Naj鑕规e komplikacije - kre鎢 se od sljepo鎒 (posljedica infekcije oka), preko komplikacije u trudno鎖, koje mogu dovesti do spontana poba鑑ja, prijevremenog poroda, zastoja rasta i mikrocefalije ploda, pa do upala genitalnih organa u oba spola s nastankom priraslica na sluznici i su緀nja izvodnih kanala mokra鎛e cijevi. U imunokompromitiranih osoba 鑕ste su te筴e upale plu鎍, 綿rijela, crijeva, mozga i dr.

Moderna dijagnostika - Serolo筴a i molekularna dijagnostika herpes infekcija je u posljednja dva desetlje鎍 uvelike olak筧la identifikaciju uzro鑞ika. U odnosu na klasi鑞i dokaz HSV virusa iz lezija i virusnih mjehuri鎍 direktnom imunofluorescencijom i citolo筴om pretragom materijala s dna herpeti鑞e lezije (Tzankov test), molekularna dijagnostika herpes infekcija postaje zlatni standard dijagnostike u razvijenim zemljama svijeta, pa i kod nas. Mogu鎒 ju je provesti ne samo iz razli鑙tih vrsta obrisaka (cerviksa, sluznice i ko緀 vanjskoga mu筴oga i 緀nskog spolovila, mokra鎛e cijevi, oka, usne 箄pljine, nosa, analnog kanala i sli鑞o), nego i iz krvi te seruma, mokra鎒, ejakulata i eksprimata prostate te likvora. Osim 箃o pokazuje visoku osjetljivost i specifi鑞ost, ona je brza (rezultat se u 緐rnim slu鑑jevima mo緀 dobiti ve za nekoliko sati, a u prosjeku za dva do 鑕tiri dana) i ekonomski isplativija.

PCR dijagnostikom mogu鎒 je dokazati genom virusa, a genotipizacijom se dokazuje je li infekcija uzrokovana virusom HSV tip 1 ili HSV tip 2. Molekularne (PCR) metode posebno su dobro prilago餰ne za dijagnostiku HSV infekcija u likvoru te tkivima kralje緉ice i mozga, 箃o je od iznimne va緉osti u dijagnostici herpesnih bolesti centralnoga 緄v鑑nog sustava, gdje brza i to鑞a identifikacija uzro鑞ika te brz po鑕tak antimikrobne terapije 鑕sto zna鑕 spa筫n 緄vot.
Sli鑞e metode dijagnostike danas se koriste i za ostale pripadnike herpes virusne obitelji, jer se zbog op鎒 proku緀nosti tim humanim virusima kod ve鎖ne ljudi danas mogu istodobno otkriti krvni i molekularni biljezi prisutnosti razli鑙tih vrsta herpes virusa, koji koegzistiraju u latentnom obliku infekcije u raznim stanicama krvi i drugih tkiva, te koji u ve鎖ne ne鎒 uzrokovati bolesti.

Serolo筴a dijagnostika dokazuje antitijela kao rezultat infekcije pojedinim tipom virusa. Pritom je va緉a dinamika titra iz uzorka parnih seruma - vade se dva uzorka krvi u razmaku od dva tjedna i prati porast ili pad titra klase pojedinih antitijela. To lije鑞iku daje korisne informacije o kretanju infekcije ili tijeku bolesti, kao i o uspje筺osti lije鑕nja antivirusnim lijekovima.

Statistike SZO upu鎢ju na to da je posljednjih godina sve 鑕规i pozitivan nalaz na oba tipa herpes virusa u ljudi diljem svijeta (HSV-1 i HSV-2 u uzorku krvi jedne osobe), 箃o govori da sve vi筫 ljudi obolijeva od oba tipa zaraze, oralnog i genitalnog herpesa. Oba tipa virusa uzrokuju bolesti razli鑙te lokalizacije, s tim da ja鑙na simptoma ne ovisi toliko o tipu koliko o mjestu ulaska u organizam, koli鑙ni virusa kojom je osoba zara緀na i op鎜j otpornosti.

Lije鑕nje 

Herpes nije potpuno izlje鑙va zaraza, ali postoje lijekovi kojima je mogu鎒 ubla緄ti simptome i koli鑙nu virusa u organizmu, 箃o smanjuje broj recidiva u pojedinaca i 筰renje epidemije (asimptomatski prijenos virusa sa zdravih klicono筧 na nezara緀ne osobe). U tu svrhu daju se oralno aciklovir, valciklovir i famciklovir, a lokalno primjenjuju antisepti鑛i oblozi i antibiotske masti.