English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Interna medicina

 ostali članci
  

Porast masnoća u krvi - razlog za akciju

  

Hipokratov Morbus niger

  

Dijabetička ketoacidoza - mogući prvi pokazatelj bolesti

svi članci »

Interna medicina

Pogled na osteoporozu iz drugog kuta

Podijeli

Autor:
dr. sc. Maja Baretić, dr. med., spec. interne medicine, subspec. endokrinolog - dijabetolog
objavljeno u broju 75 (12/10)

Pogled na osteoporozu iz drugog kuta

Koliko je osteoporoza zastupljena u našoj zemlji i moramo li se zabrinuti zbog prijeloma? Pročitajte više u nastavku...

Zašto se toliko govori o osteoporozi kad samo smanjenje gustoće kostiju ne boli, nije posrijedi zloćudna bolest koja će nužno dati lošu životnu prognozu, niti zarazna koja prijeti ostaloj populaciji? Odgovor na to pitanje treba tražiti u njezinoj velikoj učestalosti i povećanom riziku od prijeloma.

Prirodan tijek izgradnje kostiju počinje od rođenja i jača iz dana u dan do tridesetih godine života, da bi se između 35. i 40. koštana masa počela polako smanjivati. Većina populacije koja ima osteoporozu starije je životne dobi i s obzirom na to da ne postoji jasan uzrok nastanka, govorimo o primarnoj osteoporozi. Osteoporoza se može javiti i u mlađoj, katkad čak i u dječjoj dobi, kad je većinom riječ o tzv. sekundarnoj osteoporozi kao posljedici neke druge bolesti (npr. hormonskog poremećaja, uzimanja nekih lijekova i slično).

Tko bi se trebao više bojati

Iako se u srednjoj životnoj dobi još ne bojimo prijeloma, u starijih osoba taj je strah puno veći, jer tada kosti sporije zarastaju, češće su komplikacije nakon prijeloma, oporavak je sporiji itd. U prilog ozbiljnosti problema govore američki podaci koji kažu da će 15 do 30 posto osoba koje su imale prijelom kuka preminuti u godini koja slijedi (Keene GS, BMJ 1993). Sam prijelom ih ne mora izravno ugrožavati nego posljedice dugotrajna ležanja i nepokretnosti (upala pluća, tromboza vena s plućnom embolijom). Oko 20 posto bolesnika koji su imali prijelom kuka u godini nakon toga upućeno je u neki oblik stacionara (npr. mirovni dom), s tim da će samo trećina njih nakon prijelom imati istu pokretljivost i kvalitetu života kao i prije (Chrischilles EA. Arch Intern Med 1991.).
Događaju se i prijelomi kralježnice, koji se rjeđe dijagnosticiraju, bolni su, uzrokuju deformitete kralježnice, pridonose smanjenju visine i povećavaju vjerojatnost smrtnog ishoda (Gold DT. Bone 1996).

Kakva je situacija u Hrvatskoj

Je li osteoporoza zastupljena u našoj zemlji i moramo li se zabrinuti zbog mogućeg prijeloma, odgovorilo je istraživanje ispitanika prosječne dobi 60 godina (od kojih su većina ipak bile žene). Osteoporoza je pronađena u 38,6 posto ispitanika, a osteopenija (gustoća kostiju manja od normalne, ali ne tako niska da bi se nazvala osteoporozom) u 45,4 posto ispitanika (Giljević Z., Zbornik Svjetski dan osteoporoze, 2005.) Što to znači? Ako bi se u jednoj prostoriji našlo 100 osoba (većinom žena) od 60 godina očekivati je da će njih 38 imati osteoporozu, a 45 osteopeniju. Učestalost osteoporoze povećava se s godinama, pa će velik dio osoba koje su sa 60 godina imale osteopeniju sa 70 godina imati osteoporozu.

Ako postavimo pitanje imaju li sve dobne skupine bolesnika s osteoporozom isti rizik od prijeloma, odgovor je ne. Da bismo to pojasnili, treba reći da, s obzirom na pojavnost osteoporoze, razlikujemo dva pojma: žene nakon menopauze pa do 70. godine imaju tzv. postmenopauzalnu osteoporozu, a nakon 70. godine govorimo o senilnoj osteoporozi, pojmu koji se može koristiti i za muškarce.
Nakon gubitka menstruacija pa do oko 60. godine najčešće se događa prijelom podlaktice, od 60. do 70. godine kralješka, a nakon 70. godine najčešće se lomi kuk (Wasnich RD. Primer on the metabolic bone diseases and disorders of mineral metabolism. 1999). Opća je procjena da će jedna od dvije žene i jedan od osam muškaraca starijih od 50 godina doživjeti prijelom vezan uz osteoporozu (http://www.nof.org/).

Kako procijeniti rizik prijeloma

Postoji međunarodno priznati "kalkulator", odnosno metoda izračuna koju je preporučila Svjetska zdravstvena organizacija (Kanis JA, Assessment of osteoporosis at the primary health care level. 2007), a koja uzima u obzir najčešće rizične čimbenike. Te čimbenike, zajedno s podacima koje je dobio od bolesnika, liječnik unosi u računalo i izračunava rizik prijeloma. Navedeni "kalkulator" naziva se Fracture risc calculator - FRAX® i na raspolaganju je na web stranici http://www.shef.ac.uk/FRAX/index.jsp). FRAX® izračunava 10-godišnju vjerojatnost od prijeloma, no podaci su prilagođeni određenoj populaciji iz koje bolesnik dolazi. Kako za Hrvatsku nisu interpolirani podaci, najčešće se koriste obrasci namijenjeni nama susjednim zemljama. Kako bi liječnik izračunao rizik od prijeloma, postavit će nekoliko pitanja vezanih uz dob (model je za dob od 40 do 90 godina), spol, visinu, težinu, prijašnje prijelome, postojanje prijeloma kod roditelja, pušenje, eventualno uzimanje kortikosteroida (dulje od tri mjeseca), postojanje reumatoidnog artritisa, eventualno postojanje sekundarne osteoporoze, konzumiranje alkohola itd. Na kraju se provjerava i nalaz denzitometrije i svi podaci zajedno unose u računalo.

Kako osoba može pretpostaviti da ima povećan rizik za osteoporotični prijelom? Veći rizik za pojavu osteoporoze imaju osobe ženskog spola, starije životne dobi, one koje imaju nižu tjelesnu masu, žene koje su kasnije dobile prvu menstruaciju ili je ranije izgubile, osobe u čijoj obitelji ima navoda o češćim prijelomima i osteoporozi, osobe koje imaju bolest koja po svojoj naravi ili načinu djelovanja može pospješiti nastanak osteoporoze, osobe koje uzimaju lijekove koji pospješuju nastanak osteoporoze ili konzumiraju alkohol. Naravno, osoba koja je već imala jedan osteoporotični prijelom ima izrazito povećan rizik od nastanka sljedećega.
U posljednje se vrijeme sve više govori i o okolišnim čimbenicima, kao što su prepreke hodanju, slabija vidljivost, nestabilnost, klizav pod, koji mogu dovesti do pada i prijeloma. Tome se mogu dodati i slabovidnost, vrtoglavica, gubitak ravnoteže i drugo.

Koliko pomažu lijekovi...

Hormonsko nadomjesno liječenje smanjuje rizik za prijelom kuka i kralježnice u pet godina 34 posto, dok je rizik za ostale prijelome manji 23 posto (Writing Group for the Women’s Health Initiative Investigators. JAMA. 2002.)
Bisfosfonati, lijekovi koji usporavaju razgradnju kostiju, smanjuju rizik od osteoporotičnog prijeloma 40-50 posto u tri godine od početka uzimanja.
Agonisti/antagonisti estrogena (ili SERM-ovi, tj. selektivni estrogenski modulatori), lijekovi koji djeluju na samo neka ciljna mjesta estrogena, smanjuju rizik od osteoporotičnog prijeloma kralježnice tijekom tri godine 55 posto, a ako je bolesnica već imala prijelom, tada je rizik manji 30 posto.
Teriparatid, lijek koji izgrađuje kost i kojeg bolesnik daje samom sebi u obliku potkožnih injekcija jednom dnevno, smanjuje rizik od osteoporotičnog prijeloma kralježnice 65 posto, a ostalih prijeloma 18 posto nakon što se lijek uzima 18 mjeseci (www.nof.org/professionals/clinical-guidelines).
Stroncij ranelat je lijek jedinstvena djelovanja, koji izgrađuje kost i onemogućuje njezinu prebrzu razgradnju. Drugim riječima, trajno pojačava stvaranje kosti i istodobno usporava njezinu razgradnju, te objedinjuje nekoliko svojstava prethodno opisanih lijekova. Uzima se u obliku suspenzije. Studije su pokazale da nakon tri godine terapije smanjuje rizik za pojavu prijeloma osteoporozne kralježnice 41 posto, a kuka 36 posto (Meunier PJ N Engl J Med., 2004). Ono što je izrazito bitno napomenuti je da se uz terapiju koju propiše liječnik ne smije zaboraviti ordinirati kalcij i vitamin D, te provoditi odgovarajuću tjelovježba, jer se tako „nadopunjuje“ učinkovitost propisanih lijekova.

Što mogu učiniti sam/sama?

Savjetuje se uzimati odgovarajuću nadoknadu vitamina D i kalcija, provoditi redovitu tjelovježbu, unaprijediti sigurnost okoliša u kojem živimo i tako prevenirati padove te izbjegavati pušenja i ekscesivni unos alkohola. (NOF Clinician’s Guide to Prevention and Treatment of Osteoporosis 2010). Naravno, ne treba zaboraviti ni redovito uzimanje terapije, ako je propisana.