Psihologija

Braća i sestre - rivalstvo bez granica

Većina je odnosa među djecom u obitelji obilježena povremenim rivalitetom i sukobima, ali i mnogim trenucima bliskosti i međusobne ljubavi

(Ne)ravnoteža roditeljskih zahtjeva i želja

Kako biste djeci olakšali proces prilagodbe na prinovu, možete pokušati:
- planirati vrijeme koje ćete provesti nasamo sa starijim djetetom u aktivnosti po njezinu/njegovu izboru
- iskoristiti vrijeme kada novorođenče spava kako biste posebnu pažnju posvetili starijem djetetu
- pričati bebi o njegovu/njezinu posebnom starijem bratu/sestri kada starije dijete sluša
- poticati starije dijete da vam pomaže u brizi za bebu i da se igra s njom
- isticati koliko cijenite svako dijete po njezinim/njegovim jedinstvenim karakteristikama
- više pažnje i vremena otac može posvetiti starijem djetetu kako bi se na neki način nadoknadio manjak vremena koje majka ima za nj

Rivalitet se može javiti ili nastaviti i nakon dojenačke dobi mlađeg djeteta. Svađe i sukobi normalna su pojava u svakom odnosu braće i sestara te oni ne znače da u tom odnosu nema ljubavi i iskrena prihvaćanja. Činjenica je da djeca često ne razumiju razlike u godinama i sposobnostima između sebe i mlađeg brata ili sestre, pa često, kada se od njih zahtijeva da učine nešto zato što su starija (da daju svoju igračku, da popuste, da pospreme igračke i za mlađim djetetom), to doživljavaju kao nepravdu ili dokaz da roditelji više vole mlađe dijete. Važno je da roditelji naprave dobru ravnotežu između zahtjeva koje postavljaju starijem djetetu i prostora da ono pokaže kompetenciju i vlastite interese i potrebe.
Ako roditelji stalno sprječavaju i kažnjavaju izražavanje osjećaja ljutnje ili ljubomore prema mlađem djetetu, može se dogoditi da se starije počne osjećati bespomoćnim, krivim i slabim te bude u stalnom strahu da će ga roditelji odbaciti. Takvi osjećaji postaju zatvoren krug za dijete koje trpi jer osjeća ljubomoru zbog manjka roditeljske ljubavi i pažnje, a istodobno je prisiljeno potiskivati osjećaje kojima signalizira taj nedostatak. Kao rezultat toga dijete može postati pretjerano poslušno i brižno, a u sebi duboko nesretno te može razviti i psihosomatske tegobe. Osjećaje zapostavljenosti i ljutnje djeca katkad mogu pomaknuti i iskaliti na mlađem djetetu te se ponašati agresivno prema njemu. I takav oblik ponašanja treba shvatiti kao signal trpljenja i potrebe za pomoći i odgovarajućom pažnjom.

Kako prevladati osjećaj ljubomore?

U svakom slučaju, da bi se prevladali osjećaji ljubomore, valja se suočiti s njima, prihvatiti ih i otvoreno razgovarati o njima. Ljubomora je normalan osjećaj kojeg se ne treba sramiti i na koji se ne treba ljutiti, niti ga olako odbacivati. Djecu treba naučiti kako svoje osjećaje i potrebe izraziti na prihvatljiv način. Treba isticati i njihove vrijednosti, kvalitete i sve po čemu su posebni, voljeni i prihvaćeni. Djeci treba naglašavati kako je svaka osoba posebna i jedinstvena te kako se voli na isto toliko poseban i jedinstven način. To ne znači popuštanje, ugađanje i ispunjavanje svih želja nego postavljanje jasnih odgojnih granica uz uočavanje kvaliteta i posebnosti svakoga pojedinog djeteta, prilagođavanje roditeljskog ponašanja svakom djetetu te poticanje i ohrabrivanje da svako dijete razvije svoje pozitivne strane, ojača kompetenciju i izgradi pozitivnu sliku o sebi.

Kako biste djeci olakšali proces prilagodbe na prinovu, možete pokušati:
- planirati vrijeme koje ćete provesti nasamo sa starijim djetetom u aktivnosti po njezinu/njegovu izboru
- iskoristiti vrijeme kada novorođenče spava kako biste posebnu pažnju posvetili starijem djetetu
- pričati bebi o njegovu/njezinu posebnom starijem bratu/sestri kada starije dijete sluša
- poticati starije dijete da vam pomaže u brizi za bebu i da se igra s njom
- isticati koliko cijenite svako dijete po njezinim/njegovim jedinstvenim karakteristikama
- više pažnje i vremena otac može posvetiti starijem djetetu kako bi se na neki način nadoknadio manjak vremena koje majka ima za nj