Ni dječja dob nije pošteđena hipertenzije (2. dio)
Podijeli
Cilj liječenja je prevenirati razvoj oštećenja ciljnih organa i spriječiti da dijete s povišenim krvnim tlakom postane odrasli hipertoničar
Postavljanje dijagnoze hipertenzije u djece i adolescenata nije jednostavno kao u odraslih. Odrastanje i početak puberteta već su sami po sebi turbulentna životna razdoblja, koja ionako pridonose varijabilnosti krvnog tlaka. Krvni tlak pokazuje i fiziološki veliku varijabilnost tijekom 24 sata i znatno se mijenja ovisno o tjelesnoj aktivnosti, ali i pod djelovanjem utjecaja iz okoline (stres, uzbuđenje). Stoga se dijete ili adolescent, kod kojeg je jednom navratu izmjeren povišen krvni tlak, ne može odmah proglasiti hipertoničarem. Da dijete ima povišen krvni tlak, smatramo ako je izmjerena vrijednost tlaka jednaka ili viša od 95. centile tlaka utvrđenog za određenu dob, spol i tjelesnu visinu u tri uzastopna mjerenja, tijekom tri odvojena posjeta.
Prema osobnom iskustvu, znam da se povišen krvni tlak u djece najčešće otkriva na sistematskim pregledima u školi te na liječničkim pregledima u sportskim klubovima. Nešto rjeđi povod za mjerenje krvnog tlaka jesu simptomi koji mogu upućivati na hipertenziju (o čemu je bilo riječi u prethodnom izdanju). Pratila sam i djecu kod koje je povišeni krvni tlak otkriven slučajno, tako da je stariji član obitelji bio hipertoničar, a djetetu je tlak izmjeren iz radoznalosti.
Činjenica da je djetetu u tri odvojena mjerenja izmjeren povišen krvni tlak zahtijeva daljnje postupke. Među pedijatrima problemom hipertenzije najviše se bave subspecijalisti dječje nefrologije. U slučajevima kad se tijekom dijagnostičke obrade utvrdi da je uzrok hipertenziji npr. srčana greška, dijete će dalje voditi kardiolog ili endokrinolog, ako je uzrok neki od hormonskih poremećaja.
Pojam hipertenzije nije jedinstven. Razlikujemo fiksnu hipertenziju koja može biti primarna (esencijalna), tj. današnjoj medicini još uvijek nepotpuno jasnih uzroka, ili sekundarna kao posljedica neke potencijalno izlječive osnovne bolesti (najčešće bolesti bubrega - parenhimske i vaskularne, srca - najčešće koarktacija aorte, neke endokrinološke bolesti - feokromocitom, hipertireoza, Cushingov sindrom, hiperaldosteronizam). Poseban entitet je hipertenzija bijele kute, u slučaju koje je krvni tlak povišen samo u liječničkoj ordinaciji, a u kućnim uvjetima je uredan. Postoji i tzv. maskirana hipertenzija, kod koje je tlak u liječničkoj ordinaciji uredan, a u ostalim okolnostima povišen.
Kako postupiti
Kako se na temelju mjerenja tlaka u ordinaciji primarne zaštite može samo pretpostaviti, ali ne i sa sigurnošću odrediti uzrok, vrsta ili stupanj hipertenzije, moj savjet je uputiti dijete subspecijalistu nefrologu. On će na temelju detaljne osobne i obiteljske anamneze, ciljanoga fizikalnog pregleda te mjerenja tlaka na obje ruke, a po potrebi i na nozi, odrediti osnovne laboratorijske pretrage i, svakako, kontinuirano 24-satno mjerenje arterijskog tlaka (KMAT).
KMAT metoda - Neinvazivna i vrijedna pretraga koja se danas ubraja u temeljnu dijagnostičku metodu u osoba s povišenim krvnim tlakom. To je jedina metoda kojom se pouzdano dijagnosticira hipertenzija bijele kute, što je važno jer u tom slučaju nisu potrebne daljnje pretrage, nego samo periodičko praćenje. KMAT nam daje informacije o dnevnim i noćnim varijacijama krvnoga tlaka, omogućava računanje prosječna tlaka tijekom 24 sata, a kad se istodobno analiziraju nalaz KMAT-a i dnevnik aktivnosti koje vodi sam ispitanik, uočavaju se "rizične" situacije, tj. stanja u kojima dolazi do ekstremna porasta krvnog tlaka, a da sam ispitanik toga nije ni svjestan. Sjećam se 15-godišnjaka kojemu je tlak tijekom igranja na računalu rastao do 190/100 mmHg!
Uređaj za KMAT sastoji se od orukvice, poput one kod standardnog tlakomjera, samo što se pri ovoj metodi tlak mjeri automatizirano, tj. mjeri ga mali oscilometrijski uređaj veličine "walkmana" kojeg ispitanik nosi pričvršćenog oko struka. S uređajem se i spava, a tijekom dana se sve aktivnosti obavljaju uobičajeno.
Kad se utvrdi fiksna hipertenzija, poduzima se složena dijagnostička obrada, koja zbog metodologije izvođenja pojedinih pretraga zahtijeva boravak u bolnici nekoliko dana. Cilj joj je razlučiti primarnu od sekundarne hipertenzije, tj. potvrditi ili isključiti organsku bolest u podlozi povišenoga krvnog tlaka.
Za dokaz bolesti bubrega koriste se ultrazvuk urološkog sustava, scintigrafija bubrega, određivanje mikroalbumina u mokraći i određene biokemijske pretrage krvi. U obradu se uključuje i kardiolog kako bi se isključio kardiovaskularni uzrok hipertenzije, a brojnim i složenim hormonskim analizama krvi i 24-satne mokraće isključuju se već spomenute endokrinološke bolesti.
Svakom djetetu s povišenim krvnim tlakom potrebno je napraviti i procjenu oštećenja ciljnih organa, tj. provjeriti postoje li možda reperkusije povišenoga krvnog tlaka na najugroženije organe - oko, srce i bubreg, vrlo rijetko i mozak.
Da mali hipertoničar ne postane veliki
Načelno, liječenje hipertenzije u djece i adolescenata dijeli se na nemedikamentozno i medikamentozno, a sam pristup ovisi o njezinu uzroku, stupnju razvoja (prehipertenzija, I. ili II. stupanj hipertenzije) i (ne)postojanju oštećenja ciljnih organa.
Cilj liječenja je prevenirati razvoj oštećenja ciljnih organa i spriječiti da dijete s povišenim krvnim tlakom postane odrasli hipertoničar. Da bi se to postiglo, potrebno je krvni tlak održavati ispod 90. centile za dob, spol i tjelesnu visinu u djece, odnosno ispod 130/80 mmHg u adolescenata.
Nemedikamentozno liječenje - Čini temelj svake antihipertenzivne terapije i savjetuje se svoj djeci s povišenim krvnim tlakom. U djece s prehipertenzijom i hipertenzijom prvog stupnja to je i jedini način liječenja, dok kod hipertenzije drugog stupnja dodatno uključuje i lijekove.
Nemedikamentozno liječenje podrazumijeva provođenje zdravog načina života, i to usvajanjem zdravih prehrambenih navika, regulacijom tjelesne mase kod pretilih, tjelesnom aktivnošću i kontrolom stresa.
U prehrani se savjetuje izbjegavati sol, zasićene masnoće i koncentrirane šećere, a poželjno je konzumirati svježe voće i povrće, mliječne proizvode, mlado meso i integralne žitarice.
Jednako je važna i tjelesna aktivnost. Sjedelački način života s malo kretanja pridonosi porastu tjelesne mase, a izostaje povoljan učinak tjelovježbe na krvni tlak. Poznato je, naime, da pri vježbanju inicijalno dolazi do kratkotrajna porasta krvnog tlaka, no kako aktivnost odmiče, tlak se normalizira i na dulji rok snižava u osoba koje su prije razdoblja vježbanja imale povišen tlak. Od aktivnosti se savjetuju aerobne, dinamičke vježbe, 30 do 60 minuta tri puta tjedno. Ne preporučuju se dizanje utega i izometričke vježbe zbog kratkotrajnih, naglih skokova krvnog tlaka.
Kontrola stresa od velike je važnosti, jer je stres postao sastavni dio suvremenog života. Stoga se djeci s povišenim tlakom savjetuje pronaći neku aktivnost koja ih opušta (npr. slušanje glazbe, čitanje, šetnja u prirodi). U pojedinim slučajevima preporučuje se i konzultacija psihologa.
Medikamentozno liječenje - Kad navedene mjere nisu dostatne za kontrolu tlaka, u terapiju se uključuju lijekovi. U djece se najčešće koriste ACE-inhibitori, antagonisti angiotenzinskih receptora (ARB), blokatori Ca-kanala, beta-blokatori i diuretici.
Za njihovu primjenu postoje jasno definirane indikacije, a to su: drugi stupanj hipertenzije, simptomatska hipertenzija, sekundarna hipertenzija, oštećenje ciljnih organa, šećerna bolest i trajna hipertenzija unatoč nemedikamentoznom liječenju.
|
