Vodič kroz pretrage

 ostali članci
  

Ultrazvuk glave i vrata

  

Jetrene probe

  

Poremećaji sinteze hemoglobina

  

Žučni vodovi - radiološke metode pregleda

  

Ezofago-gastro-duodenoskopija

svi članci »

Anketa

 
Faktor za zaštitu od sunca birate prema:
Tipu kože
Dobi (djeca/odrasli)
Duljini planiranog boravka na suncu
Željenom intenzitetu preplanulosti



» Rezultati
» Ostale ankete

 

Pretraživanje
 
Newsletter
 

Vodič kroz pretrage

Lipidi u krvi

Autor:
Renata Laškaj, dipl. ing. med. biokemije Odsjek za medicinsku biokemiju
objavljeno u broju 34 (2/04)

Poremećaji metabolizma lipida danas su relativno česta pojava, pri čemu su češći poremećaji vezani uz povećanje nego uz smanjenje koncentracije lipida

Stranica: [1] 2 »

Jedan je od najučestalijih problema kako u medicini tako u svakodnevnom životu prekomjerna težina. Najčešće je posljedica nepravilne prehrane i nedovoljne fizičke aktivnosti, a može se javiti i kao posljedica nasljednih poremećaja u organizmu. Kao rezultat pretilosti javljaju se bolesti poput ateroskleroze i bolesti srca. Pretrage koje se danas koriste u dijagnostici tih bolesti su određivanje kolesterola, triglicerida i ukupnih lipida u krvi.
Najvažniji lipidi u plazmi su kolesterol, trigliceridi, fosfolipidi i slobodne masne kiseline, a u rutini se najčešće određuju samo kolesterol i trigliceridi.

Kolesterol u krvi

Kolesterol ima strukturu steroida. Oko 2/3 kolesterola u plazmi je esterificirano masnim kiselinama tvoreći estere kolesterola. U rutinskim metodama mjeri se ukupan kolesterol i ne razlikuje se neesterificirani od esterificiranog oblika. U krvi je kolesterol vezan za lipoproteine, najvećim dijelom u β-lipoproteinima, ali ga sadrže i drugi lipoproteini. Koncentracija kolesterola u serumu ovisna je o dobi i spolu te se s godinama povisuje tako da maksimum dostiže između 45. i 60. godine, a onda počinje opet lagano opadati.
Referentne vrijednosti razlikuju se ovisno o metodama koje se koriste za određivanje. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), gornja je granica 5,2 mmol/L.

Klinička vrijednost - Povišenu koncentraciju kolesterola u krvi (hiperkolesterolemija) nalazimo u početnoj fazi hepatitisa, opstruktivnom ikterusu (žutici zbog nemogućnosti otjecanja žuči), bubrežnim bolestima (lipoidnoj nefrozi, nefritisu), hipotireozi (smanjenoj funkciji štitne žlijezde) i dijabetesu (šećernoj bolesti). Kod šećerne bolesti povišena koncentracija posljedica je smanjena izlučivanja i prijelaza kolesterola u druge steroidne tvari. Sve su to slučajevi tzv. sekundarne hiperkolesterolemije, a kod primarne hiperkolesterolemije defekt je u samom metabolizmu kolesterola. Poznato je da postoji veza između hiperkolesterolemije i sve veće učestalosti koronarnih bolesti i infarkta miokarda te se sve više istražuju uzroci i mogućnosti liječenja. Zato treba općenito smanjiti unos hrane, tj. kalorija jer kolesterol nastaje i iz drugih izvora hrane koji sadrže acetate. Razlikujemo kolesterol iz HDL-lipoproteina koji nije štetan, suprotno kolesterolu iz LDL-lipoproteina, ima i protektivno djelovanje i štiti od koronarnih bolesti.
Hipokolesterolemija (smanjene vrijednosti kolesterola) je puno rjeđa i obično se javlja kod povećane funkcije štitne žlijezde, u teškim oštećenjima jetre, cirozi, teškim kroničnim hepatitisima i nekim malignim oboljenjima.

Trigliceridi

Trigliceridi koji hranom dospijevaju u tanko crijevo razlažu se u masne kiseline i glicerol koji se resorbira u stanicama crijevne sluznice. Takvi trigliceridi koji se dalje transportiraju u hilomikronima nazivaju se egzogeni (vanjski), a trigliceridi nastali u jetri i masnom tkivu nazivaju se endogeni (unutarnji).
Povišene koncentracije triglicerida (hipertrigliceridemija) nalazimo kod šećerne bolesti, opstruktivne žutice, nefroze i smanjene funkcije štitnjače. Sve su to sekundarne hipertrigliceridemije, a primarne hipertrigliceridemije javljaju se u nekim tipovima poremećena metabolizma lipoproteina.
Smanjena koncentracija triglicerida (hiptorigliceridemij) od manje je dijagnostičke vrijednosti i prilično je rijetka.

Lipoproteini

Lipidi u plazmi potječu dijelom iz hrane (egzogeni) ili su sintetizirani u organizmu (endogeni). Oni su gotovo netopivi u vodi i prenose se u tjelesnim tekućinama u obliku kompleksa s proteinima koje zovemo lipoproteini. Lipoproteini se sintetiziraju obično u jetri ili u crijevima, a nakon izlučivanja modificiraju ih razni enzimi.
Lipoproteini se dijele prema razlici u gustoći koja je odraz njihove veličine. Što u kompleksu ima više lipida, to je on veći i manja mu je gustoća. Razlikujemo četiri glavne vrste lipoproteina:

  • hilomikroni - prenose egzogene lipide od probavnog sustava do svih stanica
  • VLDL (lipoproteini vrlo male gustoće) - prenose endogene lipide iz jetre do stanica
  • LDL (lipoproteini male gustoće) - nastaju iz VLDL-a i prenose kolesterol do stanica
  • HDL (lipoproteini velike gustoće) - prenose kolesterol od stanica do jetre

    Stranica: [1] 2 »