Psihijatrija

Magnetizmom protiv depresije

Relativno nova terapija protiv depresije i drugih moždanih bolesti preporučuje se kad druge terapijske opcije daju nepotpune rezultate

Depresija je vrlo raširena bolest koja tijekom životnog vijeka barem jednom pogađa svakoga sedmog čovjeka i uzrokuje velike patnje, katkad dovodeći i do samoubojstva. Terapijske su opcije brojne i učinkovite, no nije lako otprve odabrati optimalnu terapiju za svakog pacijenta.
 
Antidepresivi su prva linija obrane od depresije, no isti lijek nekome pomogne brzo, nekome s odgodom, a nekome nikad. U potonjem slučaju liječnici pokušavaju s drugim ili trećim lijekom, kombinacijom lijekova ili dodavanjem pomoćnih sredstava, poput vitamina, minerala i aminokiselina. Od pomoći je i psihoterapija, no ona je manje učinkovita od lijekova kod težih slučajeva depresije.
Često se izbor lijeka svodi na nagađanje koji bi mogao najbolje odgovarati pojedinom pacijentu, iako se za neke tipove depresije zna koji su lijekovi najprikladniji. Primjerice, venlafaksin i bupropion najbolje djeluju kod depresije s manjkom volje i energije, a moklobemid i njemu srodni lijekovi kod atipične depresije, obilježene osjetljivošću na uvredu i kritiku, te osciliranjem raspoloženja ovisno o okolnostima.
Međutim, pogrešno određen lijek, nepridržavanje propisane doze i negativne predrasude prema psihofarmacima umanjuju djelotvornost farmakološkog pristupa liječenju depresije, bipolarnog poremećaja i anksioznosti.
Uz to, neki su slučajevi depresije osobito teški i duboko ukorijenjeni te sama farmakoterapija nije dovoljna da ih ublaži. U medicini je odavno priznato da je elektrokonvulzivna terapija (ECT), stimulacija mozga električnom strujom putem elektroda, najdjelotvornija opcija kod najtežih slučajeva depresije. Unatoč odličnim rezultatima, liječnici ju nerado propisuju zbog neželjenih učinaka, od kojih se ističu konfuzija i privremeni gubitak dijela pamćenja. Ni pacijenti nisu sretni kad ih se uputi na elektrokonvulzivnu terapiju, jer o njoj imaju iskrivljenu predodžbu stvorenu filmovima poput "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Međutim, ta terapija uopće se ne svodi na bolne strujne šokove prikazane na filmu, nego se provodi uz primjenu sedativa i mišićnih relaksansa, koji je čine dobro podnošljivom. No, predrasude su izazvale štetu u javnom mnijenju koja neće tako brzo nestati.

Nježna "masaža" mozga

Psihijatri i pacijenti dugo su čekali prihvatljiviju alternativu elektrokonvulzivnoj terapiji i dočekali je u transkranijskoj magnetskoj stimulaciji (TMS). Prema riječima uglednoga hrvatskog psihijatra, prof. dr. sc. Mira Jakovljevića s KBC-a Zagreb, uskoro bi TMS trebao postati dostupan u toj zdravstvenoj ustanovi.

Ova relativno nova terapija protiv depresije i brojnih drugih moždanih bolesti preporučuje se kad druge terapijske opcije daju nedovoljne rezultate ili u kombinaciji s drugim terapijama. Iza njezina dugačkog i kompliciranog naziva, koji laici ne razumiju i teško pamte, krije se gotovo potpuno bezazlena tehnika aktiviranja mozga magnetizmom. Prevedeno s latinskog, "transkranijski" znači "preko lubanje", jer se magnetska energija upućuje u mozak izvana, a ne, primjerice, iz uređaja koji bi bio ugrađen u mozak. Za razliku od elektrokonvulzivne terapije, TMS koristi struju samo radi stvaranja magnetskog polja u zavojnicama, tako da u mozak ne ulazi struja pod naponom nego magnetska energija. Magnetska terapija provodi se tako da se tik uz tjeme postave plastikom obložene zavojnice, u kojima se uz pomoć struje stvara jako magnetsko polje. Ono bezbolno stimulira rad mozga bez potrebe za anestezijom i kirurškim zahvatom.

Jedna od prednosti TMS-a u odnosu na ECT je njezina sigurnost i dobra podnošljivost. TMS precizno cilja dijelove mozga koje treba obraditi, ali ne i ostale dijelove. Dakle, stimulaciji se izlažu samo one moždane strukture za koje se smatra da su odgovorne za regulaciju raspoloženja, to jest duševnog blagostanja. Dobro raspoloženje ključ je kvalitete života i želje za življenjem, a kad je ono duboko sniženo, kao u depresiji, čovjek pati i gubi volju za životom.

Povoljan profil nuspojava
Iako TMS uživa ugled sigurne terapije, poneki pacijenti trpe neželjene prateće učinke. U stručnoj je literaturi zabilježeno dvadesetak slučajeva epileptičkih napada izazvanih TMS-om, što nije velik broj, ali ipak obavezuje liječnike na oprez.
Idući rizici obuhvaćaju nesvjesticu, blagu glavobolju ili nelagodu, iritaciju vlasišta i s njim povezanih živaca i mišića te bol u ušima zbog jakog pucketanja, ako je zavojnica uz pomoć koje se provodi terapija deformirana.
Konačno, mogu se javiti manija ili hipomanija, odnosno patološki povišeno raspoloženje i energija. Manija i njezina blaža inačica hipomanija, kao suprotnost depresiji, katkad nastupaju i kao posljedica farmakoterapije protiv depresije.

Snimke mozga pokazale su da je kod depresije oslabljena elektrokemijska aktivnost u lijevom, a pojačana u desnom predčeonom režnju. Biološki psihijatri smatraju da je upravo ta oslabljena aktivnost u lijevoj moždanoj polutki uzrok depresivnih simptoma te da ih je moguće ublažiti ili ukloniti dovođenjem moždane aktivnosti u normalu. A upravo je to uloga magnetske stimulacije. Slično antidepresivnim lijekovima, TMS mijenja moždane funkcije i elektrokemijsku aktivnost, čime daje poticaj dijelovima mozga zaduženima za dobro raspoloženje, kao kad vozač okretom ključa u bravi pokreće motor.

Drugi tjedan donosi olakšanje

TMS se pruža bilo na ambulantnoj osnovi, bilo u okviru bolničkog liječenja. Uobičajena kura TMS-om zahtijeva svakodnevne seanse tijekom tri tjedna, pri čemu svaka terapeutska seansa traje 20 do 40 minuta. Većina pacijenata ne opaža poboljšanje u prvom tjednu, no u drugom često dolazi do znatnog porasta raspoloženja. Rijetkim pacijentima potrebno je i do šest tjedana terapije da iskuse poboljšanje. Moguće je terapiju provoditi i rjeđe, ali su istraživanja pokazala da su u tom slučaju rezultati slabiji.

Ipak, ni TMS se ne može smatrati konačnim lijekom za depresiju. Kao i kod drugih tretmana, uključujući lijekove ili elektrokonvulzivnu terapiju, kad se TMS obustavi, depresija se može i ne mora vratiti. Budući da se TMS propisuje samo kod težih i na liječenje otpornijih slučajeva depresije, rizik od povrata bolesti ne smije se zanemariti. Stoga se pacijenta nakon obustave TMS-a može zadržati na terapiji lijekovima, kao i davati mu TMS jednom tjedno da bi se održali njezini učinci. Istraživanja djelotvornosti TMS-a jednom tjedno u sklopu terapije održavanja su u tijeku, a prve naznake su obećavajuće.

TMS - terapijska, dijagnostička i znanstvena primjena

Početni pokusi sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća dali su naslutiti da TMS proizvodi kratkotrajna poboljšanja raspoloženja kod depresivnih pacijenata. To je potaknulo znanstvenike na daljnja istraživanja, pa je u posljednjih desetak godina ta tehnika izbrušena. Novostečene spoznaje o funkcionalnim abnormalnostima mozga povezanim s depresijom dovele su do formuliranja ciljane i učinkovite terapije visokofrekventnom repetitivnom magnetskom stimulacijom usmjerenom na lijevu moždanu polutku.
Osim za depresiju i bipolarni poremećaj, TMS je iskušan kao terapijska opcija za mnoge psihijatrijske i neurološke poremećaje. Tako se koristi i kod migrene, tinitusa (šuma u ušima), slušnih halucinacija, moždanog udara i Parkinsonove bolesti. Osim u terapijske svrhe, služi i za dijagnostiku i proučavanje mozga.