English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Dijagnostika

 ostali članci
  

Ultrazvuk glave i vrata

  

Zgrušavanje krvi

  

Kolonoskopija

svi članci »

Dijagnostika

Bjesnoća uvijek iznova prijeti

Podijeli

Autori:
Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine
dr. sc. Željko Čač, dr. vet. med., voditelj Laboratorija za serološku dijagnostiku virusnih bolesti
objavljeno u broju 80 (10/11)

U suzbijanju bjesnoće od velike je važnosti kvalitetna dijagnostika i imunoprofilaksa osoba i životinja što prije nakon ugriza

Bjesnoća (rabies, lyssa) je smrtonosna bolest, rasprostranjena u više od dvije trećine kopnenog svijeta. Po svojoj prirodi, to je bolest sisavaca (zoonoza) od koje obolijevaju i ljudi. Posljednjih se godina bilježi višestruk porast slučajeva među domaćim i šumskim životinjama u cijelom svijetu, pa tako i u nama okolnim zemljama EU regije.

Ljudi postaju žrtve bjesnoće nakon ugriza bijesne životinje, koja putem slinovnica luči velike količine virusa. Bolest se može prenijeti i s čovjeka na čovjeka putem transplantacije organa i rožnice, što je zabilježeno u osam slučajeva.

Uzročnik bjesnoće je Rhabdovirus, najznačajniji predstavnik među desetak poznatih genotipova virusa bjesnoće. Sklon je mozgu i leđnoj moždini, a umnaža se i u epitelu žlijezda slinovnica i rožnici, a pronađen je i u folikulima dlaka, koži usana i vjeđa, u srčanom mišiću... Glavni nositelji virusa u Europi su lisice, a glavni prijenosnik bolesti na ljude u našoj regiji su bjesnoćom zaraženi psi. Ostali izvori su mačke, glodavci, šišmiši, a rjeđe domaće životinje – poput konja i krava.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od bjesnoće godišnje oboli i umre više od 60.000 osoba, među kojima je velik broj djece. Brojke su manje od stvarnih, jer bjesnoću redovito prijavljuje samo 90 zemalja! Unatoč činjenici da je na ljestvici SZO-a na desetom mjestu među najzaraznijim bolestima današnjice, u Hrvatskoj je posljednji put zabilježena u ljudi u prošlom desetljeću, kad su oba pacijenta stigla bolesna iz inozemstva (Alžira i BiH) i, nažalost, umrla. Fatalan ishod pravilo je, a čudesna izlječenja, koja se mogu nabrojati na prste, iznimke koje potvrđuju njezinu ćud. Specifična lijeka nema, ali bolest se može spriječiti!

Putovanje kroz stoljeća

Ova po život opasna bolest, koja iznova prijeti, poznata je još prije Krista. Od nje su umirali drevni narodi, od antičkih Grka i Rimljana, do španjolskih kolonizatora Južne Amerike u 16. stoljeću, koji u svojim zapisima opisuju napade bijesnih šišmiša vampira na stanovništvo i stoku. Bolest je to koja je putovala kroz stoljeća s generacije na generaciju sisavaca, u bijesnim glodavcima s kontinenta na kontinent brodovima, ali i pucnjavom topovske artiljerije uplašenim, u doba Prvog i Drugog svjetskog rata, bjesnoćom zaraženim čoporima stepskih vukova. Virus bjesnoće tako je doputovao i u prostore današnjeg Banata i Deliblatske pješčare.

Danas od ove pošasti strahuju stanovnici Perua i Brazila, Los Angelesa, Kalifornije, Francuske, Alžira, Maroka, Njemačke, Poljske, Mađarske, zemalja balkanske regije, ali i Afrike, Indije, Rusije i Kine, pa i žitelji Arktika, za čije su pse (prema podacima iz siječnja ove godine) najveća opasnost bijesne polarne lisice. U SAD-u, gdje neke oblike bjesnoće prenose i srebrnodlaki šišmiši, puno manji, ali ne manje opasni od vampirskih šišmiša iz prašuma Brazila, zdravstvene vlasti savjetuju postavljanje mreža na otvorene prozore i verande. Francuske zdravstvene vlasti muku muče s pronalaženjem ilegalnih bijesnih štenaca uvezenih iz Maroka i Alžira, koji su opasan, sve češći (neprepoznat) izvor zaraze za ljude i druge domaće životinje.

U suzbijanju bjesnoće od velike su važnosti kvalitetna dijagnostika i imunoprofilaksa (cjepiva i hiperimuni gamaglobulini) osoba i životinja što prije nakon ugriza.

Presudan podatak o kontaktu

Klinička slika bolesti vrlo je karakteristična, a od presudne važnosti je podatak o kontaktu (najčešće ugrizu) bijesne ili na bjesnoću sumnjive životinje. Inkubacija je kratka, osobito u slučaju ugriza na licu i glavi, te kod djece (3-6 dana), a prosječno traje sedam do 80 dana. Poznati su slučajevi inkubacije i nekoliko godina.

U predjelu ugrizne ozljede javljaju se simptomi parestezije, zatim nemir, strah, posebice strah od vode (hidrofobija). Klinička slika pojavljuje se u tri stadija - prodromalni, eksitacijski i paralitički, i u nekoliko oblika - tipična agresivna (manijakalna) bjesnoća s alarmantnim simptomima, tiha ili depresivna bjesnoća te atipična forma bolesti.

Objektiviziranje dijagnoze u laboratorijskim uvjetima

Dijagnosticiranje bjesnoće na temelju epizootiološke situacije, anamnestičkih podataka i kliničkih znakova vrlo je rizično. Čak i kad su klinički znakovi izraženi, može se samo posumnjati na bolest, a objektivna dijagnoza postavlja se jedino u laboratorijskim uvjetima.

Rutinski postupak izbora je tehnika fluorescirajućih protutijela. Metoda je vrlo osjetljiva, a pouzdan nalaz dobiva se već za dva do tri sata. Zasniva se na mikroskopskoj pretrazi preparata moždanog tkiva, obrađenog specifičnim gamaglobulinom obilježenim fluorescentnom bojom. Virusni se antigen u epitelnim stanicama rožnice oka može dokazati i prije pojave kliničkih znakova bolesti.

Patohistološka pretraga moždanog tkiva na prisutnost Negrijevih tjelešaca, zbog svoje nepouzdanosti odavno je napuštena i ima samo povijesno značenje. Biološki pokus na miševima, zbog dugotrajnosti izvedbe i zaštite životinja, zamijenjen je jednako vrijednim postupkom izdvajanja i identifikacije virusa u kulturama stanica neposrednim nacjepljivanjem sline, cerebrospinalne tekućine ili suspenzije moždanog tkiva.

Objektivna dijagnoza može se brzo postaviti i pomoću imunoenzimnih testova, te lančanom reakcijom polimerazom. Potonja metoda, unatoč velikoj osjetljivosti i specifičnosti, zbog složene izvedbe i skupoće nije uvedena u rutinsku dijagnostiku bjesnoće, nego služi za gensku tipizaciju Lyssavirusa i razlikovanje sojeva klasičnog virusa bjesnoće.

Serološkim pretragama provjerava se imuno stanje ljudi i životinja nakon cijepljenja protiv bjesnoće. Za pse i mačke provjera je obvezna prije unosa u zemlje slobodne od te zaraze. Tim pretragama istražuje se i imunitet lisica nakon kampanja oralne imunizacije. U laboratorijskoj praksi primjenjuju se tri međunarodno priznata testa: imunoenzimni test, virus-neutralizacijski imunofluorescentni test i brzi test inhibicije fluorescentnih žarišta.

Svjetski dan borbe protiv bjesnoće

Kampanja svjetskih razmjera, kojoj se i Hrvatska ovih dana pridružila Svjetskom danu borbe protiv bjesnoće, koji se od 2007. godine obilježava se svakog 28. rujna, nastoji podići javnu svijest o bjesnoći, mjerama kontrole i iskorjenjivanja.
Ove godine u Hrvatskoj je započeo i Program oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće, čiji je cilj sprječavanje daljnjeg širenja i iskorjenjivanje te opasne bolesti u populaciji divljih i domaćih životinja.

U sklopu borbe protiv bjesnoće u prosincu će se održati i simpozij, na kojem će se zdravstvenim radnicima, veterinarima i drugima prenijeti najnovije spoznaje o bjesnoći i primjeni hiperimunih specifičnih gamaglobulina i cjepiva, u čijoj uspješnoj primjeni Hrvatska ima dugogodišnju tradiciju. Organizatori simpozija su, među ostalima, Hrvatsko epidemiološko liječničko društvo, Uprava za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Referentni Centar za bjesnoću RH i Imunološki zavod. Cilj je informirati široku javnost o načinima dosad više nego uspješne kontrole bjesnoće u Hrvatskoj, značaju moderne dijagnostike, ulozi antirabičnih stanica i građana u prevenciji bjesnoće, koja je u nekim susjednim zemljama u zabrinjavajućem porastu među šumskim životinjama (salivatična), ali i među necijepljenim psima (tzv. urbana). To više što divlje životinje ne poznaju granice - i nemaju putovnice!