Dijabetičko stopalo - pitanja i odgovori III. dio
Kod dijabetičkog stopala, smjernice za daljnju terapiju određuju opsežnost, lokalizacija i uzrok samog oštećenja. Cijeljenje rane stopala u dijabetičkog bolesnika ograničeno je brojnim čimbenicima koje treba razmatrati tijekom liječenja. Najvažniji čimbenici u liječenju su otklanjanje pritiska na mjesto oštećenja, liječenje bolesti krvnih žila i kontrola infekcije. Lokalno liječenje rane treba provoditi u sklopu sistemskog i kirurškog liječenja. U svakom slučaju, za prevenciju i liječenje oštećenja dijabetičkog stopala važni su kontinuitet kontrola i doživotna njega.
Prema međunarodnom konsenzusu iz 1999., terapija ulkusa dijabetičkog stopala uključuje sljedeće:
1. Rasterećenje stopala
- otklanjanjem ili ograničavanjem pritiska na stopalo:
- ograničenim stajanjem ili hodanjem
- korištenjem štaka ili drugih pomagala
- rasterećenjem stopala kod hoda:
- primjenom "total casting" ili druge tehnike imobilizacije stopala
- terapijski prikladnom, privremenom obućom i ortozama
- individualno modeliranim ulošcima (prema nalazu kompjutorske analize hoda).
2. Obnavljanje perfuzije kože
- obnavljanjem krvnog protoka stopala, najčešće arterijskom premostnicom - by-pass, jer se terapija lijekovima (farmakološka terapija) nije pokazala djelotvornom
- liječenjem povećane količine masnoća u krvi, dislipidemije i hipertenzije te odvikavanjem od pušenja.
3. Liječenje infekcije
- površinski ulkus s ekstenzivnim celulitisom:
- kirurškim čišćenjem rane i davanjem antibiotika (na usta) koji djeluju na staphylococcus aureus i streptokoke
- ne aplicirati antibibiotik lokalno
- duboki ulkus, infekcija ili ishemija koja ugrožava nogu:
- što ranijom drenažom, nekrektomijom i sekvestrektomijom
- revaskularizacijom prema potrebi
- intravenskom terapijom antibioticima širokog spektra koji djeluju i na anaerobe.
4. Metabolička kontrola i korekcija općeg stanja
- optimalnom regulacijom dijabetesa, ukoliko je potrebno i inzulinom (vrijednost glukoze držati manjom od 10 nm ili 180mg/dl)
- liječenje oteklina i poremećaja nastalih zbog manjka važnih organskih i neorganskih sastojaka u organizmu (malnutricija).
5. Lokalna njega rane - previjanje
čestim debridementom ulkusa (skalpelom, barem jednom tjedno)
čestim pregledima rane
apsorbirajućim, neadhezivnim i neokludirajućim zavojima; primjenom hidrokoloida (Granuflex i Granugel) te alginata (Kaltostat, Carboflex)
primjenom trombocitarnog i drugih faktora rasta (PDGF) u lokalnom liječenju
primjenom hiperbarične komore, infracrvenog lasera, polariziranog svjetla i magnetske rezonancije (MRI); izbjegavati maceraciju kože (kupke u dezinficijensima).
Pridržavajući se navedenih principa liječenja, izlječenje se može postići u 80-90% bolesnika. Međutim, niti optimalno liječenje ne može biti uspješno ukoliko se ne može izbjeći opetovano ozljeđivanje, ishemija i infekcija. Bolesnici s ulkusom koji prodire dublje od podkože treba agresivno liječiti te ih, ovisno o raspoloživim resursima i infrastrukturi zdrastvenog sustava, hospitalizirati.
U sljedećem broju:
Prevencija dijabetičkog stopala
|
