Čuvari oralnog zdravlja
Djelotvornost nove generacije antiseptika pomaknuta je od kratkotrajnog učinka mehaničkog čišćenja u korist produljenog antimikrobnog učinka
Svijest o povećanom riziku od prijenosa infekcije u svakodnevnom kliničkom radu i potrebi provođenja mjera zaštite postavili su brojne zahtjeve pred zdravstvene radnike i industriju. Razvoj novih tehnologija, opreme, instrumentarija i lijekova s jedne strane te prihvaćanje načela, poštivanje propisa i primjena zaštitnih metoda od strane zdravstvenih djelatnika s druge, bili su ključni čimbenici za evoluciju kontrole infekcije u kliničkom radu. Stomatologija je na mnogo načina odgovorila mnogobrojnim zahtjevima za očuvanje zdravlja i zaštitu od prijenosa infekta između osoba (križane infekcije), prihvaćanjem i primjenom metoda fizikalne i kemijske zaštite.
Primjena fizikalnih metoda zaštite - nošenje zaštitnih rukavica, maski i zaštitnih naočala pri radu - postao je tradicionalni oblik zaštite od križane infekcije. Mogući nedostatak je pojava alergijske reakcije na materijal rukavica u nekih osoba. Iako je učestalost alergije vrlo rijetka, takve pojave mogu umanjiti vrijednost fizikalne zaštite u prevenciji od križane infekcije.
Uvođenje metoda kemijske zaštite primjenom antimikrobnih preparata, antiseptika, ima za cilj smanjiti broj mikroorganizama u usnoj šupljini, a time i broj virulentnih klica te onemogućiti razvoj infekcije. Naime, u ustima čovjeka otkriveno je preko 350 vrsta različitih mikrorganizama, bakterija, virusa i gljivica različite patogenosti i virulentnosti. Širenje mikroorganizama tijekom stomatoloških zahvata putem aerosola, kapljica sline, krvlju, dodirom i instrumentima, predstavlja rizik za nastanak križane infekcije. Osobita opasnost od širenja zaraze postoji kod operativnih zahvata gdje se neposredno otvaraju vrata ulasku mikroorganizama u krv i tkiva. Zbog trajne prijetnje od različitih patogena, osobito virusa AIDS-a i hepatitisa B i C, herpesvirusa te brojnih patogenih bakterija i gljivica, kontrola infekcije u kliničkom radu postala je temeljni princip rada u stomatologiji.
Upala sluznice nepca prije tretmana Octeniseptom
Sluznica bez upale nakon sedmodnevnog tretmana Octeniseptom
Oralna antisepsa jedan je od preventivnih postupaka u programu kontrole infekcije u stomatologiji, kojim se pri radu u ustima želi smanjiti rizik od prijenosa infekcije kao i spriječiti njen razvoj. Primjenom oralnih antiseptika, tijekom stomatoloških zahvata u usnoj šupljini smanjuje se broj i sadržaj mikroorganizama. Time se smanjuje rizik od nastanka endogenih infekcija u bolesnika i križane infekcije u radnim prostorima. Izbor antiseptika i klinička primjena ovisit će o poznavanju njihovih antimikrobnih svojstava.
Antiseptici većinom djeluju bakteriostatski tj. usporavaju razvoj mikroorganizama, za razliku od dezinficijensa koji smanjujući broj mikroorganizama čine predmete takvima da ne mogu biti prijenosnici zaraze. Antiseptici djeluju štetno na mikrobe poremećajem osmotske ravnoteže stanice, adsorpcijom, taloženjem bjelančevina, oksidacijom ili djeluju kao protuplazmatski otrovi. Djelotvornost nekih antiseptika ranije generacije ovisi o njihovoj koncentraciji, iako ne uvijek proporcionalno. Učinak antiseptika ovisi i o vremenu djelovanja.
Odlika nove generacije antiseptika očituje se u kvaliteti postojanosti na oralnim tkivima, čime je njihova djelotvornost pomaknuta od kratkotrajnog učinka mehaničkog čišćenja u korist produljenog antimikrobnog učinka. Postojani antiseptici imaju afinitet za različite oralne površine, osobito za meka tkiva, apsorbirajući se na njih, odakle se postupno otpuštaju u slinu djelujući antimikrobno kroz dulje vremensko razdoblje. Postojanost dozvoljava produljeno vrijeme kontakta i djelovanja između antiseptika i tkiva, za razliku od nepostojanih antiseptika ranije generacije, koji se ne apsorbiraju na oralna tkiva pa im je i učinak kratkotrajan.
Primjer postojanog antiseptika druge generacije je oktenidindihidroklorid (Octenisept®) iz grupe kation aktivnih spojeva. U provedenim istraživanjima dokazan je njegov antimikrobni učinak na brojne oralne bakterije, gljivice i viruse, osobito herpesviruse. Oktenidindihidroklorid reagira sa staničnom stjenkom i izaziva poremećaje u funkciji stanice patogena. Klinička in vivo i in vitro ispitivanja pokazala su da oktenidindihidroklorid inaktivira gram-pozitivne i gram-negativne mikroorganizme, osobito je djelotvoran na beta-hemolitički streptokok i gljivice roda Candide, na klamidije i mikoplazme, protozoe i herpesviruse. Uspješnim se pokazao i u terapiji upalnih stanja usne šupljine izazvanih oralnim bakterijama i gljivicama u nositelja zubnih proteza kao i u redukciji bakterija i gljivica s površine zubnih proteza i iz usta. U ispitivanju djelotvornosti na bakterije kanala korijena zuba, a u usporedbi s drugim antisepticima, ispiranjem oktenidindihidrokloridom postignuta je potpuna redukciju rasta bakterija korijenskog kanala. Elektronsko-mikroskopska usporedna studija učinka oktenidindihidroklorida i joda na sluznicu pokazala je oštećenja sluznice nakon nanošenja joda, dok je nakon primjene oktenidindihidroklorida sluznica ostala intaktna. Oktenidindihidroklorid ne resorbira se u tkiva i ne izaziva daljnja oštećenja. U nižim koncentracijama zadržava postojanost tijekom jednog sata. S obzirom na navedena svojstva, oktenidindihidroklorid preporuča se tijekom i nakon operativnih zahvata te u kontroli plaka i infekcije oralne sluznice. Pridržavanjem uputa o primjeni nisu zabilježene nuspojave. Pojava gorkog okusa redovita je tijekom ispiranja usta.
Postojani antiseptici igraju važnu ulogu u održavanju oralnog zdravlja, a uništavanjem kariogenih bakterija doprinose kvalitetnoj kontroli plaka, smanjenju pojave karijesa i gingivitisa. Sprječavanje razvoja gingivitisa održavanjem oralne higijene, redovitim uklanjanjem plaka i zubnog kamenca te primjenom oralnih antiseptika, najbolji je put za sprječavanje razvoja parodontitisa. Time se smanjuje i rizik od širenja parodontnih patogena krvlju i nastanka endogenih infekcija na različitim organima. Naime, brojni znanstveni dokazi ukazuju da osobe s parodontitisom imaju povećan rizik za razvoj bolesti srca i komplikacija dijabetesa te pojavu moždanog udara, respiratornih bolesti i preranog poroda.
U svakom slučaju, vodilja u izboru antiseptika trebala bi biti kvaliteta postojanosti antiseptika, a njihova primjena imperativ u svakodnevnom kliničkom radu.
|
