English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Dijagnostika

 ostali članci
  

Magnetska rezonancija

  

Upale mokraćne cijevi u muškaraca (1. dio)

  

Poremećaji sinteze hemoglobina

svi članci »

Dijagnostika

Upale mokraćne cijevi u muškaraca (2. dio)

Podijeli

Autor:
Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine
objavljeno u broju 87 (12/12)

Neliječeni uretritis rijetko prođe spontano i uzrokuje posljedice, poput suženja u kanalu mokraćne cijevi i stvaranja priraslica

Kao što smo u prošlom izdanju mogli pročitati, upale mokraćne cijevi jedan su od najčešćih razloga zbog kojih odrasle, muške, spolno aktivne osobe posjećuju dermatovenerološku ambulantu. Najčešće je riječ o upalama nespecifičnog uzroka, takozvanom negonokoknom uretritisu, čiji je najčešći uzročnik u mladih ljudi između 15. i 24. godine Chlamydia trachomatis, koja izaziva najčešću bakterijsku, spolno prenosivu bolest u svijetu i stvara dodatne probleme koji djeluju na smanjenje kvalitete intimnog i spolno reproduktivnog života, a time i na slabije samopouzdanje i zadovoljstvo.

Nakon što smo se osvrnuli općenito na upale mokraćne cijevi, obradili klasifikaciju upala i karakteristike nespecifične upale, u ovom izdanju više ćemo reći o dijagnostici, važnosti probira za rizične skupine, liječenju, komplikacijama i prognozi.

Što je dijagnostički važno

Kako su posljednjih nekoliko godina u svijetu i kod nas ipak najčešće upale mokraćne cijevi u muškaraca uzrokovane klamidijom i mikoplazmama, za sve njih karakterističan je nespecifičan sluzavo-gnojni ili serozni iscjedak iz kanala mokraćne cijevi, koji vlaži površinu glansa i prepucijalne nabore muškog spolovila, što je uz pečenje, probadanje i žarenje pri vrhu spolovila jedan od najčešćih simptoma zbog kojih muškarci traže pomoć dermatovenerologa.
Uz postojanje iscjetka, često je značajan i pozitivan nalaz u razmazu obriska mokraćne cijevi obojenog po Grammu, u kojem se nalazi više od pet polimorfonuklearnih leukocita u mikroskopskom preparatu, vidljivih u vidnom polju pod jačim povećanjem mikroskopa. Ta metoda muškarcima inače nije omiljena jer je prilično neugodna i bolna.
Za brzu orijentacijsku dijagnostiku razlikovanja specifične od nespecifične upale mokraćne cijevi dobro će poslužiti i brojanje leukocita u obojenom razmazu iz uzorka prvog mlaza prve jutarnje mokraće. Poslije je potrebno provesti i specifičniju dijagnostiku, usmjerenu na prepoznavanje točnog uzročnika, što je danas relativno brzo i prihvatljivo u laboratorijima uz pomoć RT-PCR i drugih sličnih metoda molekularne dijagnostike.
Ako dijagnostički testovi iz obriska mokraćne cijevi, uzorka mokraće i sjemene tekućine ne daju pozitivne nalaze, izostaje i konačna dijagnoza, pa katkad valja odgoditi terapiju i ponoviti testiranje za tjedan dana. Pretrage treba upotpuniti i nalazom urinokulture iz srednjeg mlaza mokraće i pretragama na druge spolno prenosive bolesti.

Na što još treba misliti – U dijagnostičkom postupku potrebno je od prethodno navedenih oblika upale mokraćne cijevi razlikovati fiziološki iscjedak koji postoji i u žena i u muškaraca, gljivičnu upalu glansa penisa, upalu sjemenika i pasjemenika, mokraćnog mjehura i akutnu upalu prostate. Također je poželjno testiranje na neke krvlju prenosive spolne zaraze, kao što su HIV, hepatitis B i sifilis.

Probir od velikog značaja za rizičnu skupinu

Osobe koje su pod posebnim rizikom od obolijevanja od klamidijske infekcije su upravo spolno aktivni mladi muškarci, homoseksualne i biseksualne orijentacije, najčešće u dobi između 35 i 40 godina, iz urbanih sredina, koji su nedavno promijenili ili češće mijenjaju partnere te prakticiraju nezaštićen spolni odnos. Takve osobe važno je savjetovati da i bez postojanja simptoma idu na probirno testiranje na klamidijsku infekciju barem jednom godišnje, a obvezno ako mijenjaju partnere. To je važno jer se iz samo jednog obriska mokraćne cijevi može napraviti kvalitetna dijagnostika na četiri do pet uzročnika spolnih bolesti, a u boljim laboratorijima s kvalitetnom PCR dijagnostikom testovi se mogu provesti i iz uzorka mokraće i sjemene tekućine, te eksprimata prostate, čime se izbjegnu neugodne i bolne pretrage koje su do sada bile gotovo neizbježne, a i dobiveni rezultati su daleko pouzdaniji. Prednost PCR dijagnostike je što se tom metodom lako i jednostavno dokazuje trihomonas, koji je vrlo osjetljiv mikroorganizam, i koji izvan tijela na nižim temperaturama često ugiba već u transportu od ginekoloških i veneroloških ordinacija do laboratorija. Iako se posljednjih godina mislilo da je iskorijenjen, od kada se testira PCR metodama, uvidjelo se da ga se i dalje sreće u općoj populaciji spolno aktivnih žena i muškaraca. Isto vrijedi i za uzročnike genitalnog herpesa (virus herpes simpex tip 1 i 2), koje se može dokazati iz mokraće dokazom virusne DNA. Za potpuniju dijagnostiku, katkad se dodatno rade obrisci ždrijela i usne šupljine, pa i rektuma i sluznice oka, na iste uzročnike spolnih bolesti na koje je uzet i bris mokraćne cijevi.

Osoba rizičnoga spolnog ponašanja (promiskuitet, spolni odnos bez zaštite) treba biti svjesna da spada u populacijsku grupu s povišenim rizikom za stjecanje spolne bolesti, te da treba češće kontrolirati svoje spolno reproduktivno zdravlje. A u slučaju da otkrije kako je inficirana nekim uzročnikom, ili već boluje od neke spolno prenosive bolesti, svakako bi s time trebala upoznati i sve svoje spolne partnere/ice. Tako bi i oni pravodobno mogli obaviti potrebna testiranja sa svrhom rane prevencije posljedica i komplikacija neliječene spolne infekcije te se na vrijeme informirati o mogućim komplikacijama neodgovarajuće provedenog liječenja (nedovoljno dugo, u neodgovarajućoj dozi, neprimjerenim antibiotikom ili ako jedan partner uzima terapiju, a drugi ne). Također je važno da oba partnera shvate važnost apstinencije (suzdržavanja od spolnih odnosa, uključujući i oralni), sve dok traje liječenje i još najmanje sedam dana nakon završetka terapije ako se liječe azitromicinom, odnosno sve do nestanka simptoma ako se liječe doksiciklinom, i to radi sprječavanja tzv. ping-pong učinka.

U obzir dolazi i empirijska terapija

Liječenje uretritisa propisano je kroz preporuke i terapijske smjernice Svjetske zdravstvene organizacije i stručnih liječničkih društava (dermatovenerologa, ginekologa, infektologa).

Dok se gonokokna upala mokraćne cijevi uobičajeno liječi kombinacijom ceftriaksona i azitromicina, negonokokni, nespecifični uretritisi liječe se doksiciklinom i azitromicinom. U slučaju da pacijent ima manifestne simptome nespecifičnog uretritisa, a ne želi obavljati dijagnostičke testove, važno je da mu liječnik ponudi empirijsku terapiju, koja je u cijelom svijetu uobičajena za upale mokraćne cijevi uzrokovane klamidijama, s obzirom na to da su one jedan od najčešćih uzročnika ove bolesti u svijetu. Takvo liječenje poželjno je primijeniti što prije nakon otkrića simptoma, kako bi se spriječilo širenje infekcije među partnerima. Osoba koja ima pozitivne testove na klamidiju, trebala bi o tome izvijestiti sve spolne partnere s kojima je spolno općila (barem u posljednjih šest mjeseci) kako bi se i oni mogli pravodobno podvrgnuti dijagnostičkom i terapijskom postupku.

U slučaju perzistirajućeg oblika ove bolesti, osim na rezistenciju uzročnika na antibiotik, treba misliti i na moguću reinfekciju ili istodobnu infekciju nekim drugim patogenom, npr. Trichomonas vaginalisom. Pacijenta treba informirati da simptomi bolesti mogu trajati i dva do tri tjedna nakon završetka terapije, a ako ni tada ne prođu, liječenje valja ponoviti prikladni(ji)m antibiotikom.

Komplikacije
U slučaju neuspjeha u liječenju uretritisa, moguć je razvoj komplikacija, a najčešće su upala sjemenika i pasjemenika, upala prostate, reaktivni artritis, upalna bolest male zdjelice kod partnerice, Reiterov sindrom te povećan rizik za obolijevanje od drugih spolnih bolesti.

Prognoza
Neliječeni uretritis rijetko prođe spontano i uzrokuje posljedice, poput suženja u kanalu mokraćne cijevi i stvaranja priraslica. Uz to, osoba koja se ne liječi višemjesečni je pa i dugogodišnji kliconoša zdravim, nezaraženim partnerima. Stoga razmislite o svom spolnom zdravlju i ponašanju i testirajte se.


TRIBESTAN

Tribestan je biljni proizvod koji sadrži suhi ekstrakt biljke Tribulus terrestris L. Bulgaricum. U aktivnim tvarima Tribulusa prevladavaju saponini furostanolskog tipa, s dominantnom količinom protodioscina. Provedena su brojna farmakološka, farmakokinetička, toksikološka i klinička istraživanja koja su dokazala učinkovitost protodioscina, istodobno potvrđujući potpuno siguran farmakološki profil bez zabilježenih štetnih učinaka.

Tribestan se od davnina koristi u tradicionalnoj medicini kao stimulator za muškarce i žene, te kao sredstvo za jačanje snage organizma, vitalnosti i izdržljivosti. Dokazano pojačava vitalnost i poboljšava seksualne funkcije. Sportaši ga koriste za brži oporavak organizma nakon treninga i natjecanja.