Što bi mama i tata trebali znati
Neobično je važna dobra suradnja roditelja i liječnika, jer će samo zajedničkim naporima brže doći do ozdravljenja
Znakovi bolesti i pogoršanja
- Znakovi bolesti
- kašalj
- bol u ždrijelu i/ili uhu
- ubrzano i/ili otežano disanje
- ubrzano bilo (puls)
- bljedilo ili sivilo djeteta
- plavičaste usne ili koža
- hladne okrajine uz visoku temperaturu
- grčevi (konvulzije)
Znakovi pogoršanja bolesti i općeg stanja
- otežano i/ili ubrzano disanje
- odbijanje hrane ili tekućine
- jaki nemir djeteta
- pospanost (somnolencija - sanjivost)
- teže se budi
- nije pri svijesti
- trese se, odnosno ima grčevite trzaje rukama i nogama
- ukočen pogled
Oprez u slučaju znakova pogoršanja
Ako se radi o djetetu koje je već prije liječnik pregledao i uputio u kućnu njegu, valja se ravnati prema svim dobivenim uputama. Treba međutim uočiti svaki znak pogoršanja bolesti, jer to onda zahtijeva ponovni liječnički pregled.
Za dijete koje kašlje zbog bilo koje bolesti dišnih putova ili ima povišenu temperaturu, znakovi pogoršanja su kada dijete počne otežano i/ili ubrzano ili čujno disati, ne može jesti, ali ni piti tekućinu, povraća i opće stanje se pogorša. Znakovi pogoršanja općeg stanja su nemogućnost uzimanja hrane i pića, povraćanje, promjena boje kože, porast temperature, klonulost i sanjivost ili jaki plač i nemir djeteta kao i svi stupnjevi pomućenja svijesti. To nalaže ponovni hitni liječnički pregled.
Opće smjernice
Valja naglasiti neke opće smjernice. Ako je dijete dobilo lijekove, što vrijedi osobito za antibiotike, ali i drugo, treba ih davati prema uputi liječnika u stalnim vremenskim razmacima kako bi zaista mogli dobro djelovati. Ako dijete ima i dalje povišenu temperaturu, ali su znakovi bolesti manje izraženi i opće stanje se popravlja, to nije razlog za prestanak ili promjenu terapije. Roditelj se uvijek mora držati pravila da ne daje sam, proizvoljno bez savjeta i preporuke liječnika nikakve lijekove, a osobito ne antibiotike. Djetetu treba češće nuditi tekućinu, jer su zbog temperature i infekcije dišnog sustava i potrebe veće. Ako se radi o dojenčetu, mora popiti 1.5 dl tekućine na svaki kilogram tjelesne težine na dan, a kasnije do 2. godine
1 dl/kg, dok za veću djecu vrijedi dnevna količina tekućine od oko 2L. Ako dijete ne pije dovoljno tekućine, može doći do isušenja, na što upućuju suhe ispucane usnice, suhi obloženi jezik te slabija elastičnost kože. Jasno je da sve ovo može pogoršati opće stanje djeteta.
Neobično je važna dobra suradnja roditelja i liječnika, jer će samo zajedničkim naporima brže doći do ozdravljenja.
Stranica:
«
1
2
[3]
|
