English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Otorinolaringologija

 ostali članci
  

Buđenje s umorom

  

Mikrobi u akciji...

  

Prehlada se ne liječi antibioticima

svi članci »

Otorinolaringologija

Neugodno i bolno iskustvo

Podijeli

Autor:
dr. sc. Davor Džepina, dr. med., spec. otorinolaringolog
objavljeno u broju 89 (06/13)

Neugodno i bolno iskustvo

Liječenje upale zvukovoda ne smije se prekinuti nakon početnog smirivanja simptoma, nego nastaviti do poboljšanja lokalnog nalaza

Upala zvukovoda (Otitis externa) je bolest koju u svakodnevnoj ORL praksi često viđamo, obično lako dijagnosticiramo i liječimo. Međutim, u nekim slučajevima uobičajene terapijske mjere ne rezultiraju brzim izlječenjem, što dovodi do kompliciranja kliničkog tijeka, unatoč standardnoj terapiji.

Prirodna mehanička i kemijska barijera

Zvukovod je prirodno zaštićen od rizika infekcije, ponajprije zahvaljujući izgledu uške, dlačicama na njegovu početnom dijelu i zavijenom obliku. Koža zvukovoda sadrži folikule dlaka i ceruminalne žlijezde, čija je izlučevina cerumen (ušna mast) važan mehanički i kemijski čimbenik u sprječavanju nastanka i širenja upalnog procesa. U fiziološkom smislu cerumen stvara prirodnu barijeru prodoru infekcije, a u mehaničkom podmazuje kožu i štiti je od ozljede. Ima kiseli pH (4-5) koji je nepovoljan za opstanak većine patogena u tom području.
Smanjenjem ili gubitkom ceruminalne zaštite stvara se preduvjet za nastanak početne faze upale, brzo širenje infekcije i nastanak upalne reakcije u pravom smislu riječi, uz pojavu crvenila, otekline, jake bolnosti i svrbeža. Ponavljanjem ciklusa svrbež – češanje – trauma upala se nastavlja širiti.
U oko 50 posto slučajeva bakterijski uzročnik je Pseudomonas. aeruginosa, a manje česti su Staphylococcus species i gram-negativni mikroorganizmi (Proteus, Klebsiella, Escherichia). Najčešći gljivični uzročnici, pogotovo u toplijem podneblju, su Aspergillus species i Candida albicans.

Pazite što, kako i zašto gurate u uho

Kritični predisponirajući čimbenik je trauma kože zvukovoda, najčešće zbog nekritične upotrebe štapića s vatom, ali i drugih "instrumenata" koje pacijent svojevoljno koristi za ublažavanje nelagode i/ili svrbeža. Ti postupci dovode do upale na dvojak način: uklanjaju zaštitni sloj cerumena i oštećuju kožu. Dodatni predisponirajući čimbenik je boravak u toplom i vlažnom okolišu.
Nerijetko se javlja i preosjetljivost na lokalne medikamente, a katkad se može naći i zaostalo strano tijelo. Tako starije osobe u zvukovod često stavljaju vatice, koje s vremenom zaborave, pa nastaje izrazito jaka upala koju je praktički nemoguće riješiti bez mikroskopske toalete zvukovoda i odstranjenja teško vidljivoga stranog tijela.
Potencijalni alergogeni, koji su ujedno i mogući čimbenici u nastanku upale, su i različiti lokalni antibiotici, čak i neki kortikosteroidi, zatim glavica šibice kao instrument za uklanjanje cerumena, šamponi, bojila za kosu i slušna pomagala.
Ne treba zaboraviti ni da različite kožne bolesti, poput seboroičnog dermatitisa, ekcema, akni ili psorijaze, mogu biti lokalizirane u području zvukovoda. Navedene promjene omogućuju lakši prodor patogena i brz nastanak upalne reakcije. Predispoziciju stvaraju i neke sistemske bolest, poput anemije, bolesti štitnjače, vitaminskih i drugih metaboličkih deficijencija.

I sam dodir boli

Glavni i vodeći simptom je bol u uhu, koja može biti različita karaktera: od tupe boli neodređene lokalizacije do oštre i probadajuće koja se širi prema okolnim strukturama, ili se osjeća samo kao neodređena nelagoda i pritisak na oboljeloj strani. Popratni svrbež ima glavnu ulogu u daljnjem širenju upale zbog češanja, što dovodi do ponavljanih mikrotrauma. Prisutna je i jaka osjetljivost na bilo kakvu manipulaciju u zvukovodu, uz karakteristično oskudan cerumen ili njegovu potpunu odsutnost, a katkad dolazi i do slabljenja sluha, obično nakon začepljenja zvukovoda. Upalni sadržaj i sekret mogu biti različite konzistencije, boje i mirisa, ovisno o tipu uzročnika.
Daljnjim širenjem neliječene upale javlja se osjetljivost čeljusnog zgloba, zbog čega se može javiti bolnost kod zagriza i oteklina u području podušne žlijezde (glandula parotis – ispred uške). Premda rijetko, ali ne i manje važno, klinička slika tvrdokorne kronične upale zvukovoda može zamaskirati maligni proces kože ili potkožnih tkiva zvukovoda.

Primjerena toaleta preduvjet bržeg izlječenja

Uklanjanje predisponirajućih činitelja smanjuje učestalost upale zvukovoda i olakšava liječenje već prisutne infekcije. Uz to, nužno je objasniti sva pravila higijene uha, odnosno naglasiti rizike mehaničke manipulacije štapićima i sličnim oštrim objektima po zvukovodu.
Kod ponavljajućih upala, obvezne su mjere zaštite od maceracije vodom i vlagom (plivanje, tuširanje). Neka istraživanja pokazala su da je primjena vazelinskih čepića i pamučne vate kao preventivnih mjera smanjila učestalost akutnih upala. Kod otežana odstranjivanja vode iz zvukovoda može poslužiti kratkotrajna primjena sušila za kosu, kao i primjena za to posebno osmišljenih proizvoda koji isušuju zaostalu tekućinu.
U slučaju sumnje na alergijsku reakciju kao predisponirajućeg činitelja (npr. na kozmetske preparate), nužno je identificirati suspektni proizvod i pokušati ga izbjeći, te savjetovati upotrebu neiritirajuće kozmetike. Kod tvrdokornih slučajeva nužno je endokrinološki obraditi pacijenta i isključiti druge sistemske bolesti, a ako bolesnik ima otprije dijagnosticiranu neku dermatološku bolest koja je zahvatila i zvukovod, liječenje se slično provodi.
Jedna od najvažnijih mjera je primjerena toaleta zvukovoda, koja se treba provoditi strpljivo i detaljno, uz dobro osvjetljenje i pregled zvukovoda (idealno uz pomoć mikroskopa), te usisavanje mikropumpicom s aspiratorom. Dobro napravljena toaleta omogućuje potpunu distribuciju lokalno primijenjenog lijeka i smanjuje provocirajući nadražaj na svrbež.
Lokalno liječenje učinkovito je u više od 95 posto slučajeva. Treba uključivati kombinaciju različitih ljekovitih komponenti, antibiotika, kortikosteroida i sastojaka s niskim pH, kao i drugih nespecifičnih tvari, s tim da uspjeh znatno ovisi o pravilnoj i pravodobnoj primjeni odgovarajućeg sredstva.
Ako je zvukovod zbog edema (otekline) slabo prohodan, nužna je neka vrsta dilatacije (širenja), najčešće uvođenjem sterilne krpice na koju se nanosi lijek za lokalnu primjenu, što omogućuje kontakt s oboljelim tkivom već u ranoj fazi liječenja. Krpica se uvodi malom ušnom pincetom, ako je moguće nakon toalete detritusa.
Vrlo učinkovita terapijska komponenta u kapima za uho je kisela nespecifična komponenta, a najčešće se u lokalnom liječenju upotrebljava borna ili acetatna kiselina. Važno je znati da obično niti jedan pojedinačni antibiotik ne pokriva sve moguće uzročnike upale, zbog čega je na tržištu često prisutna kombinacija različitih preparata. Zanimljivo je da je nekoliko važnih studija pokazalo kako primjena kiselih nespecifičnih komponenti, zajedno s temeljitom mikrotoaletom, pokazuje jednaku učinkovitost kao i primjena kombinacije antibiotik - kortikosteroid.

Jednom započeta terapija ni u kojem slučaju ne smije se prekinuti nakon početnog smirivanja simptoma, nego se preporučuje nastavak još nekoliko dana nakon poboljšanja lokalnog nalaza.