English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Dijagnostika

 ostali članci
  

Krvni biljezi - uloga u ranom otkrivanju i praćenju raka jajnika

  

Dijagnostika kandidijaze

  

Kolonoskopija

svi članci »

Dijagnostika

Kako dokazati urogenitalne infekcije

Podijeli

Autor:
Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine
objavljeno u broju 95 (12/14)

Kad god je to moguće, uroinfekcija se liječi prema izoliranom uzročniku, pa su bakteriološke pretrage važne za izbor odgovarajućeg antibiotika

Suvremena dijagnostika urogenitalnih infekcija zasniva se na podacima o simptomima i fizikalnom pregledu, a dopunjuje testiranjem uzoraka sekreta, mokraće, ejakulata i eksprimata prostate, obrisaka rodnice, vrata maternice i sluznice mokraćne cijevi.
Pretrage uključuju i hematološke i opće biokemijske pokazatelje (CRP - C reaktivni protein, sedimentacija, KKS - kompletna krvna slika, diferencijalni leukociti, opća biokemija i drugi markeri iz krvi). Po potrebi se dokazuju i serološki markeri iz krvi na specifične uzročnike koji se mogu prenositi krvlju, spolnim sekretima i mokraćom.

Najčešći razlozi zbog kojih pacijenti (obično u dobi između 20 i 40 godina) zahtijevaju dijagnostičku obradu urogenitalnih infekcija su: postojanje simptoma bolesti ili pozitivnog nalaza infekcije kod partnera, laboratorijska obrada prije ili tijekom trudnoće, preventivni pregledi, kontrolni pregledi nakon uroinfekta, diferencijalno-dijagnostička obrada neke kasne posljedice, poput reaktivnog artritisa (npr. nakon klamidijske infekcije, kronične ponavljane upale prostate...).

Budući da se uroinfekcija, kad god je to moguće, liječi prema antibiogramu, tj. izoliranom uzročniku, bakteriološke pretrage važne su za izbor odgovarajućeg antibiotika.

Najpogodniji uzorak za urinokulturu je srednji mlaz prve jutarnje mokraće u sterilnoj posudici. Ako pacijent nije u mogućnosti donijeti jutarnju mokraću, prije davanja uzorka ne bi smio mokriti najmanje četiri sata. Prije uzimanja uzorka važna je temeljita higijena spolovila (pranje rodnice i perianalne regije u žene, odnosno prepucija i spolovila u muškarca) sapunom ili intimnim gelom prikladnog pH koji neće nadražiti kožu i sluznicu te tekućom toplom vodom. Tako se uklanjaju mikroorganizmi fiziološke flore mokraćne cijevi, rodnice, stidnice, glansa penisa i kože. Nakon pranja, spolovilo treba posušiti feniranjem umjerenom toplinom ili obrisati čistom papirnatom maramicom.
Tijekom mokrenja srednjeg mlaza važno je da žene čistim prstima pridržavaju raširene stidne usne, a muškarci prepucij, kako se uzorak ne bi onečistio bakterijama preostalima nakon pranja. Prvi mlaz mokraće ispusti se u školjku, a u posudicu hvata srednji, ne prekidajući mokrenje da količina uzorka bude optimalna (5-10 ml, označeno na posudici koja se kupi u ljekarni). Posudica se puni najviše do polovice i zatim dobro zatvori. Idealno ju je dostaviti u laboratorij u roku dva sata nakon mokrenja, ili pohraniti na 4° C ako prijevoz traje dulje od dva sata.
Kod male djece mokraća se skuplja u sterilnu vrećicu, koja se nakon toalete spolovila zalijepi na kožu. Unatoč prethodnoj toaleti, tako uzimanje uzorka ipak nosi veći rizik od zagađenja okolnim bakterijama s kože, zbog čega se katkad uzorak kod djece uzima kateterizacijom ili punkcijom mokraćnog mjehura.

Kod žena se iz urogenitalnih uzoraka najčešće izoliraju beta-hemolitički streptokok grupe B (osobito važan patogen u trudnoći), E.coli i druge enterobakterije, Ureaplazma, Gardnerela, Chlamidia trahomatis i Candida, česti uzročnici upale mokraćne cijevi, mokraćnog mjehura, ali i rodnice i stidnice te vrata maternice.

Najčešći uzročnici u muškaraca su E.coli, enterokoki i druge enterobakterije, a uzrokuju upalu mokraćne cijevi, sjemenika i prostate. Urinokultura se često dopuni pretragom kulture i antibiogramom iz uzorka ejakulata. Prije davanja uzorka pacijent se treba izmokriti, temeljito oprati spolovilo i nakon toga izmasturbirati ejakulat u sterilnu posudicu. Najmanja količina tako dobivenog uzorka treba biti 1 ml, a uzorak se u roku od jednog sata mora dostaviti u laboratorij, ili se do obrade može pohraniti nekoliko sati na 4° C.
Prije uzimanja uzorka eksprimata prostate također se treba temeljito oprati, nakon čega se pristupa rektalnoj masaži prostate, pa se tako na izlazu iz mokraćne cijevi dobije sekret prostate koji se uzima sterilnim obriskom. Poželjno je zatim uzeti i uzorak mokraće kako bi se dobili što vjerodostojniji rezultati.

Ako su za pretrage potrebni uzorci obriska mokraćne cijevi, pacijent ne smije prethodno mokriti najmanje dva do četiri sata. Uzorak uzima liječnik posebnim obriskom. Obrisci mokraćne cijevi na aerobe uzimaju se u oba spola slično, a postupak uzimanja brisa mokraćne cijevi na mikoplazme i ureaplazme donekle se razlikuje. Uzorci se dostavljaju u laboratorij u posebnoj transportnoj podlozi.

Važno je napomenuti da se za dokazivanje klamidija, mikoplazmi i ureaplazmi može testirati i uzorak tzv. prvog mlaza jutarnje mokraće, uz isti postupak pripreme kao i kod uzimanja srednjeg mlaza, a kod dokazivanja mikoplazmi iz ejakulata postupak je isti kao kod davanja ejakulata za aerobne bakterije. 
 
Zahvaljujući RT-PCR tehnologiji moderni laboratoriji mogu iz jednog obriska vrata maternice, rodnice ili analnog kanala obaviti testiranje na gotovo desetak patogena istodobno (klamidiju, gonoreju, Micoplasmu hominis i genitalium, Ureaplazmu urealiticum, HPV, herpes, trihomonas, sifilis i dr.), što je ekonomična i puno manje neugodna metoda. Dok čekanje na rezultate bakterioloških pretraga na aerobe traje prosječno dva do 14 dana, rezultati molekularnih pretraga dostupni su već za dva do četiri dana, a katkad i za nekoliko sati.

Iako je tuberkuloza mokraćnog sustava danas rijetka bolest u odnosu na gore navedene, ako se posumnja na nju, uzorak mokraće mora se testirati na Mycobacterium tuberculosis.

Za dokazivanje anaerobnih bakterija, koje žive bez prisutnosti kisika, valja učiniti tzv. suprapubičnu punkciju kako bi se izbjegao doticaj uzorka mokraće sa zrakom.

Za virusne pretrage mokraće uzima se prvi mlaz jutarnje mokraće, kao i za dokaz trihomonasa, s tim da se uzorak nekad donosio u džepu, držeći posudicu u ruci na temperaturi sličnoj tijelu (30-37° C), a danas se dokazuje PCR tehnologijom. Za dokaz shistosomoze uzima se zadnji mlaz jutarnje mokraće.

Sve navedene pretrage provode se u sklopu specijalističkih pregleda kod ginekologa, urologa, venerologa, infektologa i drugih specijalista, a dijagnostiku treba dopuniti UZV-om abdomena i mokraćnog mjehura s ostatnom mokraćom, digitorektalnim pregledom prostate i drugim pretragama.