Neurosteroidi iznenađenje za znanstvenike
Otkriće neurosteroida bilo je pravo iznenađenje, jer se dotad smatralo da mozak proizvodi samo hormone koji su po sastavu bjelančevine
Slika 1. Presjek kroz ljudski mozak prikazuje hipotalamus i hipofizu
Naziv hormoni potječe od starogrčke riječi hormáo, čije je značenje pokrenuti, pobuditi. Hormoni su kemijske tvari koje putuju krvlju od mjesta proizvodnje u žlijezdama s unutarnjim izlučivanjem do ciljnih stanica i tkiva te u njima pobuđuju brojne fiziološki važne procese. Omogućuju normalan rast i razvoj tijela, metaboličku izmjenu hranjivih tvari, razvoj spolnih značajki i reproduktivnu sposobnost, a utječu i na naše osjećaje i ponašanje. Poznato je da mozak ima središnju ulogu u regulaciji izlučivanja većine hormona. Naime, dvije strukture u mozgu - hipotalamus i hipofiza - udružene u hipotalamo-hipofizni sustav odgovaraju na svaku promjenu razine hormona u krvi (slika 1). Hipotalamus i hipofiza luče i vlastite hormone i tzv. oslobađajuće činitelje (engl. releasing factors) koji su posrednici regulacije. Ovisno o informaciji o razini hormona koja krvlju dospijeva do hipotalamusa i hipofize, regulatorni učinak ogleda se bilo u poticanju ili sprječavanju lučenja odgovarajućih hormona iz žlijezdi s unutarnjim izlučivanjem. Svako odstupanje i poremećaj opisanoga regulatornog mehanizma narušavaju hormonalnu ravnotežu i mogu dovesti do bolesti.
Od kolesterola do progesterona
Slika 2. Pojednostavljeni prikaz sinteze steroidnih hormona.
Po kemijskom sastavu hormoni su ili bjelančevine ili lipidne molekule. Steroidni hormoni pripadaju skupini složenih lipidnih molekula, a proizvode ih kora nadbubrežne žlijezde, spolne žlijezde (u žena jajnici, u muškaraca sjemenici) i posteljica u trudnoći. Proizvodnja steroidnih hormona u odgovarajućim tkivima počinje od molekula kolesterola. Kolesterol se uglavnom smatra "lošom" molekulom zbog veze između povećane razine u krvi (hiperkolesterolemije) i rizika od nastanka kardiovaskularnih bolesti. No, kolesterol je istodobno nužan sastojak membrana svih naših stanica, bez kojeg stanice ne bi mogle preživjeti, a ni proizvoditi tako važne spojeve kao što su steroidni hormoni, žučne kiseline (omogućuju probavu masti) i vitamin D. Steroidni hormoni se, dakle, stvaraju u vrlo složenom slijedu kemijskih reakcija, od kolesterola preko pregnenolona, koji je prvi prethodnik svih steroidnih hormona, do progesterona (slika 2). Progesteron je poznat kao ženski spolni hormon. Ipak, od njega nastaju i hormoni kore nadbubrežne žlijezde (kortizol, aldosteron) i spolni hormoni. Zanimljivo, od progesterona odnosno pregnenolona, nastaju i muški spolni hormon - testosteron (i drugi njemu slični spojevi, npr. androstendion, dehidroepiandrosteron, dihidrotestosteron) i ženski spolni hormon - estrogen (estradiol, estron). Još zanimljivije, estrogeni zapravo nastaju kemijskom pretvorbom iz testosterona. To zapravo znači da i muškarci i žene u organizmu imaju sposobnost proizvodnje i muških i ženskih spolnih hormona, ali postoji spolna razlika u količini proizvedenih hormona. Zbog toga se kod žena u menopauzi, uz sniženje razine ženskih spolnih hormona, često uočavaju tzv. maskulinizirajući učinci koji su posljedica pomaknute ravnoteže proizvedenih hormona.
Moždani enzimi u funkciji sinteze neurosteroida
Za proizvodnju biološki važnih tvari stanicama su potrebni posebni oblici bjelančevina koje nazivamo enzimi. Enzimi sudjeluju u kemijskim reakcijama u kojima nastaju konačni biološki iskoristivi oblici tih tvari, primjerice hormoni. Osamdesetih godina 20. stoljeća francuski istraživač Baulieu otkrio je da mozak posjeduje sve potrebne enzime za stvaranje steroidnih hormona, a takve lokalno proizvedene moždane steroide nazvao je neurosteroidima. To je otkriće bilo pravo iznenađenje, jer se dotad smatralo da mozak proizvodi samo hormone koji su po sastavu bjelančevine (već spomenuti hormoni i oslobađajući faktori hipotalamusa i hipofize) i da se steroidni hormoni u odraslu organizmu stvaraju isključivo u nadbubrežnoj žlijezdi i spolnim žlijezdama. Doduše, znalo se da u mozgu postoji enzim (aromataza) koji omogućuje pretvorbu testosterona u estrogene, ali pretpostavljalo se da je njegovo djelovanje ograničeno na "periferne" hormone koji su krvlju pristigli iz drugih organa. Također se znalo da u živčanim stanicama u mozgu postoje specifična mjesta prepoznavanja steroidnih hormona bez kojih učinci hormona u stanici ne bi bili mogući. Ta mjesta prepoznavanja nazivaju se receptori. Stanica pomoću receptora prepoznaje tvar koja se nalazi u izvanstaničnom okolišu, odnosno dotična tvar prepoznaje stanicu na koju treba djelovati.
Brojna su istraživanja nedvojbeno utvrdila da su steroidni receptori široko rasprostranjeni u živčanom sustavu, i to u svim vrstama živčanih stanica: receptori za estrogene i progesteron u hipotalamusu, hipofizi i nekim drugim područjima; receptori za testosteron u hipotalamusu i limbičkom sustavu (koji se smatra sjedištem osjećaja, raspoloženja, pamćenja); receptori za kortizol i aldosteron u cijelom mozgu, posebice u hipokampusu (strukturi koja se povezuje s funkcijama učenja i pamćenja). Očito je da i steroidni hormoni, koji u mozak dolaze cirkulacijom, i neurosteroidi, koji se stvaraju u samom mozgu, zajedno djeluju na živčane stanice putem specifičnih steroidnih receptora, pa se može zaključiti da steroidni hormoni i neurosteroidi imaju važnu ulogu u rastu, razvoju, sazrijevanju i spolnoj diferencijaciji mozga. Ti hormoni također štite živčane stanice od raznih štetnih utjecaja, primjerice, estrogeni pokazuju antioksidativna svojstva.
Stranica:
[1]
2
»
|
