Tema broja: 21. stoljeće - stoljeće uma: nova vizija svijeta oko nas

Neurosteroidi iznenađenje za znanstvenike

Otkriće neurosteroida bilo je pravo iznenađenje, jer se dotad smatralo da mozak proizvodi samo hormone koji su po sastavu bjelančevine

Moždana zbivanja pod hormonskim utjecajem

Slika 3a - Djelovanje esterogena na štakorske živčane stanice uzgojene u kulturi (in vitro). Esterogen potiče izrastanje živčanih završetaka i takozvanih dendritičkih trnova (spina) značajnih za uspostavljnje veza između živčanih stanica (lijevo). Bez dodavanja esterogena u kulturi stanica raste manji broj živčanih stanica s bitno manjom gustoćom spina (desno).


Slika 3b - Bez hormona živčane stanice umiru (žute točke na donjem lijevom stupcu slike). Dodavanje bilo testosterona bilo estrogena održava vitalnost stanica; zamjetan je manji broj umrlih stanica (žute točke, donji srednji i donji desni stupac slike). Gornji stupci slike prikazuju kontrolne normalne stanice.

Osim što utječu na gene u živčanim stanicama ("uključuju" ih ili "isključuju"), steroidni hormoni i neurosteroidi mogu mijenjati podražljivost živčanih stanica i modulirati razne neurotransmiterske sustave. U mozgu postoje brojni neurotransmiteri, molekule koje služe prijenosu informacija među živčanim stanicama. Jednostavnije, neurotransmitere svrstavamo u dvije velike skupine: inhibitorne i ekscitatorne. Inhibitorni neurotransmiteri zapravo onemogućuju prijenos signala, a ekscitatorni ga pobuđuju. Vrlo je važno održavanje ravnoteže tih dvaju sustava. Kad ne bi postojali inhibitorni neurotransmiterski sustavi, u mozgu bi došlo do kaotična okidanja električnih impulsa, te do nekontrolirana i nefunkcionalna prijenosa signala. Steroidni hormoni i neurosteroidi mogu ili poticati ili sprječavati aktivnost inhibitornoga neurotransmiterskog sustava.

Klinički primjeri - Progesteron pokazuje anestetička svojstva, a djeluje i antikonvulzivno i anksiolitički (sedativno). Zanimljivo je da su anestetička svojstva steroida poznata još od četrdesetih godina 20. stoljeća, te da postoje anestetici čiji je sastav sličan steroidima. Progesteron i drugi steroidi djeluju anestetički jer potiču spomenuti inhibitorni neurotransmiterski sustav. Primjerice, epileptički napadaji (konvulzije) rjeđi su kod žena u drugom dijelu menstrualnog ciklusa, u razdoblju viših razina progesterona u krvi. I umor u trudnoći mogao bi se dijelom objasniti većom koncentracijom cirkulirajućih progesteronskih spojeva, a naglo sniženje koncentracije tih steroida u krvi moglo bi utjecati na raspoloženje za poznatoga predmenstrualnog sindroma ili čak na pojavu poslijeporođajne depresije.

Steroidni hormoni i neurosteroidi očito su uključeni u fiziološka stanja u kojima se događaju velike promjene i oscilacije hormonalne ravnoteže. No, takvo fiziološko osciliranje razine steroida u krvi može pridonijeti i povećanu riziku od razvoja nekih psihijatrijskih oboljenja kod žena tijekom trudnoće, u poslijeporođajnom razdoblju i menopauzi. Primjerice, neke su studije pokazale sniženu razinu progesterona u krvi kod žena s dijagnozom depresije, a primjenom antidepresivne terapije normalizira se razina progesterona u krvi.

Estrogeni, osim opisanog neuroprotektivnog i neurotrofičkog djelovanja, utječu na jedan drugi neurotransmiterski sustav - kolinergički sustav, odnosno na neurotransmiter acetilkolin. Estrogeni potiču kolinergičku transmisiju, osobito u području hipokampusa, a upravo se taj dio mozga i neurotransmiter acetilkolin povezuju s procesima učenja i pamćenja. Zbog takvih učinaka estrogena brojna su klinička ispitivanja pokušala utvrditi vrijednost davanja estrogena ženama s dijagnozom Alzheimerove bolesti, neurodegenerativna poremećaja koji najviše pogađa upravo hipokampus i proizvodnju acetilkolina. Na žalost, na temelju prilično proturječnih rezultata moglo se zaključiti samo sljedeće: hormonska nadomjesna terapija može imati povoljan preventivni učinak ili odgoditi pojavu bolesti, ali davanje estrogena nema terapijski učinak u već razvijenoj bolesti.

Što se tiče testosterona i njemu sličnih spojeva u mozgu, pokazano je njihovo zaštitno djelovanje također u području hipokampusa, pa se i testosteron smatra potencijalno korisnim u liječenju neurodegenerativnih bolesti. Budući da je kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću i multiinfarktnom demencijom zapaženo sniženje koncentracije testosterona u krvi, smatra se da bi reguliranje razine testosterona moglo pomoći u liječenju tih poremećaja.

Tijekom starenja smanjuje se proizvodnja estrogena i testosterona, a time i njihovi pozitivni učinci na mozak. Zanimljivo je da su muškarci ipak u maloj prednosti. Naime, iako je u starenju proizvodnja testosterona znatno manja, ona se ipak ne prekida. Tako se testosteron u mozgu i dalje može pretvarati u estradiol zbog održane aktivnosti enzima aromataze koji omogućuje tu kemijsku reakciju. No, kod žena koje ne uzimaju hormonsku nadomjesnu terapiju ne može se drukčije nadoknaditi gubitak estrogena.

Može se zaključiti da steroidni hormoni i neurosteroidi imaju važnu fiziološku ulogu te da su važni za normalno funkcioniranje mozga, a uzrokuju i različitu spolnu zastupljenost nekih psihopatoloških stanja; u žena su češće anksioznost, depresija, migrene, a u muškaraca ovisnosti, nesocijalno ponašanje, agresija. Iako su brojna svjetska pretklinička i klinička istraživanja još u tijeku, pretpostavlja se da bi neurosteroidi ili njima slične tvari mogli biti korisni u liječenju nekih od navedenih poremećaja.