English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Otorinolaringologija

 ostali članci
  

Od smetnji ravnoteže do gubitka sluha

  

Kad grlo stvarno stegne

  

Promuklost - simptom koji se čuje

svi članci »

Otorinolaringologija

Buđenje s umorom

Podijeli

Autor:
mr. sc. Chaouki Ayoub, dr. med.
objavljeno u broju 97 (06/15)

Buđenje s umorom

Konzervativne procjene govore da problema s hrkanjem ima 25 posto muške i otprilike 12 posto ženske populacije, no neke studije navode i puno veće postotke

Sigurno ne postoji osoba kojoj, barem jednom u životu, nije zasmetalo nečije hrkanje. To je ozbiljan socijalni problem, koji može znatno narušiti odnose među partnerima, a katkad i dovesti do prekida veze, ili čak rastave braka.

Zvuk koji čujemo kao hrkanje zapravo su vibracije mekih tkiva gornjih dišnih puteva. Ljudi koji hrču obično spavaju otvorenih usta i na taj način uzimaju većinu zraka, što nije prirodan i pravilan način disanja. Tijekom spavanja usta su obično otvorena ako tijelo ne dobiva dovoljno zraka disanjem kroz nos.

Teško je reći kolika je učestalost hrkanja. Iako su različite studije dale različite podatke, svima je zajednički zaključak da je riječ o vrlo učestalom problemu. Konzervativne procjene govore da problema s hrkanjem ima 25 posto muške i otprilike 12 posto ženske populacije, no neke studije navode i puno veće postotke. Hrkanje je češće u pretilih ljudi, a učestalost se povećava s godinama.

Uzroci hrkanja mogu biti sljedeći:

  • začepljenost nosa - zbog prehlade, alergije ili prekomjerna lučenja sekreta, ali i devijacije septuma, odnosno iskrivljenja nosne pregrade, što blokira prolaz zraka kroz jednu stranu nosa
  • alkohol, cigarete, opojne droge ili neki lijekovi - te supstancije opuštaju tkivo gornjih dišnih puteva, čime omogućuju vibracije
  • spavanje na leđima - uzrokuje pad jezika prema ždrijelu
  • pretjerana količina masnog tkiva na vratu
  • neprirodan položaj čeljusti tijekom spavanja
  • opstruktivna apneja - najčešći i najozbiljniji uzrok.

Slaba oksigenacija tijekom spavanja

Hrkanje može biti simptom ozbiljna zdravstvenog problema, što nazivamo apnejom, a očituje se kao privremen prekid disanja tijekom spavanja, koji se, ovisno o težini poremećaja, ponavlja nekoliko puta tijekom noći. Postoji nekoliko vrsta apneje, ali najčešća je opstruktivna, koja se klasificira kao lagana, srednje teška i teška. Prekid u disanju kod opstruktivne apneje može trajati i više od pola minute. Ljudi koji pate od nje obično se bude umorni, iscrpljeni i imaju osjećaj da se nisu dovoljno naspavali, iako su spavali dulje od osam ili devet, čak i 10 sati. Uzrok iscrpljenosti su prekidi disanja zbog kojih organizam ne dobiva dovoljno kisika tijekom spavanja. Apneja nije nimalo bezazlen problem, jer su istraživanja pokazala da povećava šanse za srčani udar, a može i skratiti život. Štoviše, istraživanje iz 2012. pokazuje da apneja čak može povećati mogućnost za razvoj zloćudnih tumora. Nažalost, taj dio priče obično je nepoznat široj populaciji, tako da taj zdravstveni problem obično prolazi bez odgovarajuće reakcije. Zapravo, većina ljudi smatra da tu jednostavno nema pomoći.

Ima li rješenja?

Prava terapija hrkanja, kao i obično, počinje s pravom dijagnozom. Najvažnije je utvrditi je li hrkanje fenomen za sebe ili simptom opstruktivne apneje. Ako se osoba budi umorna i iscrpljena, to je prilično pouzdan znak da je riječ o opstruktivnoj apneji. Prava dijagnoza provodi se u centrima za poremećaje spavanja, gdje osoba provede noć priključena na uređaje koji bilježe disanje, rad srca, opskrbu tijela kisikom i ostale potrebne parametre.

Na temelju rezultata mjerenja postavlja se dijagnoza i, ako je riječ o teškoj apneji, preporučuje se terapija pomoću uređaja s pozitivnim tlakom zraka. To je terapija koja je godinama u praksi i pokazuje odlične rezultate, ali je indicirana samo protiv teške opstruktivne apneje. Katkad se preporučuje kirurški zahvat, međutim pokazalo se da uspjeh takve terapije nije zajamčen. Nažalost, kod slabijih tipova apneje i hrkanja bez apneje, dakle u slučajevima gdje se ne preporučuju radikalne metode liječenja, sve donedavno nije bilo rješenja.

Posljednjih godina u svijetu se pojavio novi izum - nazalni dilatator. Riječ je o anatomski oblikovanoj plastici koja se umetne u nos te širi uski prolaz između predvorja nosa i prvoga nosnog hodnika, što je, anatomski gledano, najuže mjesto za prolaz zraka, gdje obično i dolazi do zastoja u protoku zraka
tijekom disanja. Na taj način omogućuje se ravnomjeran i nesmetan prolaz zraka kroz nos, pa tako i odgovarajuća opskrba tijela kisikom tijekom spavanja. To je ujedno i razlog zašto osoba spontano počinje disati pravilno, dakle kroz nos, što u konačnici eliminira hrkanje ili ga znatno smanjuje. Pokazalo se da pomaže i kod laganog i srednje teškog tipa apneje, a može osigurati i lakše spavanje u situacijama kad je nos začepljen zbog prehlade ili alergije.
U svijetu postoji puno vrsta nazalnih dilatatora, koji se razlikuju po veličini, obliku, stupnju (ne)udobnosti u nosu i, što je najvažnije, po učinkovitosti. U svakom slučaju, udobnost i učinkovitost nazalnog dilatatora garantiraju upravo njegov oblik i veličina. Iako je ovo relativno nov izum protiv hrkanja, njegova učinkovitost (u slučaju pravog oblika i veličine) potvrđena je kliničkim istraživanjima. Pokazalo se da korištenje nazalnog dilatatora povećava plućne volumene, uklanja ili znatno smanjuje hrkanje te poboljšava opskrbu tijela kisikom, čak i ako je kod pacijenta prisutna apneja. Stoga možemo zaključiti da hrkanje više nije nerješiv problem te da za "hrkače" i njihove partnerice/partnere dolaze bolji dani.