Tema broja: 21. stoljeće - stoljeće uma: nova vizija svijeta oko nas

Stres naš svagdašnji

Najteže posljedice ipak ima kronični stres, što svjedoči podatak da je s njim povezano čak 75 do 90 posto svih posjeta liječniku opće prakse

Prema definiciji stresa, kao poremećaja homeostaze organizma, svi su psihički i fizički poremećaji i bolesti izvori stresa. Nijedno životno razdoblje čovjeka nije pošteđeno, pa su uobičajeni izvori stresa kategorizirani prema dobi:

• 0-6 mj. - odvajanje od majke (gubitak prsiju ili bočice), glasni zvukovi;
• 7-12 mj. - odvajanje od majke, stranci, nagli neočekivani objekti i glasni zvukovi;
• 1-4 god. - odvajanje od roditelja, gubitak tjelesnog sadržaja, ozljede, životinje, glasni zvukovi, mrak, maske, "loši" ljudi, nasilje, noćne more;
• 5-6 god. - nadnaravna bića, mrak, nasilje, samoća, noćne more;
• 7-11 god. - socijalizacija, škola, ozljede, vlastiti izgled, selidba, smrt;
• 9-12 god. - izgled, sigurnost, autoriteti u obitelji i školi, životinje, prirodne katastrofe;
• 12-25 god. (pubertet i adolescencija) - slika vlastitog tijela, sigurnost, moralno neodobravanje, problemi s pronalaženjem partnera, brige o vlastitoj budućnosti, politički događaji.

Najveći je mogući izvor stresa gubitak voljene osobe, odnosno dugotrajnog partnera ili člana uže obitelji, što se na ljestvici stresa obično računa kao maksimum od 100 bodova. Slijede odlazak u zatvor 80, odlazak u mirovinu 75, gubitak zaposlenja 70, prva ili zadnja godina fakulteta 63, trudnoća 60, teža bolest ili ozljeda 53, ulazak u brak 50, teži problemi u odnosima s drugim osobama 45, teže novčane teškoće 40, smrt bliskog prijatelja 40, teže nesuglasice u obitelji 40, promjena mjesta boravka 30, uzimanje srednje velikog kredita 28, problemi sa šefom ili učiteljem 27, izvanredno vlastito postignuće 25, pad na ispitu 25, povećanje ili smanjenje broja odnosa s partnerom 20, promjena jelovnika 15, promjena radne okoline 20, promjena ritma budnosti i spavanja 18, okupljanje šire obitelji 15, manja bolest ili ozljeda 15, manje kršenje zakona 11, itd.
Djelovanje različitih izvora stresa vremenom se kumulira, pa se za točno izračunavanje stupnja stresa trebaju zbrojiti bodovi iz svih izvora: zbroj manji od 150 bodova znači relativno mali stres, 150 do 300 srednji, a svima koji imaju više od 300 bodova preporučuje se potražiti stručnu pomoć. Osim mentalno-emocionalnih izvora stresa, važni su i različiti kemijski (alkohol, pušenje, droge, svi oblici zagađenja iz okoliša, neprirodni dodaci hrani...) i fizički stresori (prometne nesreće, sportske ozljede, loše držanje zbog dugotrajnog sjedenja...).
Škola je jedan od glavnih izvora stresa u djece i mladeži, a temeljni je razlog pogrešan sustav koji se temelji na sankcioniranju negativnog ponašanja ("ako ne napišeš zadaću, dobit ćeš jedinicu"), zbog čega i prije radoznalo, zainteresirano i pametno dijete vremenom izgubi volju za radom i učenjem te zamrzi školu. Na pravilan pristup još je potkraj 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća uputio psiholog Skinner rekavši da je za kvalitetno učenje potreban "positive reinforcement",  što znači da treba nagraditi (pohvalom, ocjenom ili na neki drugi način) učenika, studenta ili djelatnika koji je nešto dobro napravio. No, onoga koji nije napravio što se od njega tražilo ili očekivalo, ne treba ni grditi ni prisiljavati (i tako stvarati dodatni stres) nego ga treba ohrabriti i potaknuti na rad i učenje, otprilike na način: "Kad i ti savladaš predviđeni program, biti ćeš nagrađen za trud".

Alarm - otpor - iscrpljenje

Najvećim dijelom fiziološkog odgovora našeg tijela na djelovanje stresogenih činitelja upravljaju simpatiko-adrenalni (SA) i limbičko-hipotalamo-hipofizno-adrenalni (LHPA) sustav.
Prije više od 50 godina Hans Selye je opisao glavna obilježja triju stadija stresa:

1. stadij alarma karakterizira izvanredno brza aktivacija neurona simpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava, koji se nalaze u prsnom dijelu kralješnične moždine. Uz ostala djelovanja, ti neuroni potiču lučenje hormona nadbubrežne žlijezde adrenalina i noradrenalina u krv. Putem aktivacije adrenergičkih staničnih receptora kateholamini adrenalin i noradrenalin gotovo trenutačno pripremaju organizam za borbu ili bijeg od opasnosti, odnosno prirodnog neprijatelja ("fight or flight response"): ubrzavaju frekvenciju srca, šire bronhije, centraliziraju krvotok, šire zjenice, povećavaju tonus mišića...
2. stadij ili stadij pružanja otpora obilježen je i snažnom aktivacijom LHPA sustava, što uključuje lučenje hormona koji potiče oslobađanje adrenokortikotropnog hormona (ACTH) iz hipotalamusa, koji pak izaziva lučenje ACTH iz prednjeg režnja hipofize, koji zatim dovodi do lučenja glukokortikoida kortizola iz unutarnje zone kore nadbubrežne žlijezde u krv. Kortizol putem glukokortikoidnih receptora djeluje na intermedijarni metabolizam (npr. povećava koncentraciju glukoze u krvi), kardiovaskularni (npr. održava povišenim već povišeni krvni tlak povećavajući osjetljivost na kateholamine), živčani (pojačano aktivira neurone u područjima središnjeg živčanog sustava odgovornim za vidno-prostorno prepoznavanje, učenje i pamćenje) i imunološki sustav (npr. inhibira rane i kasne manifestacije upale i autoimuni odgovor), sve radi konačnog odupiranja izvoru opasnosti i vraćanja organizma u prvobitno normalno stanje (u slučaju nedostatka kortizola govorimo o Addisonoj bolesti koju karakteriziraju smanjen krvni tlak, slabost mišića, depresija, anoreksija, hipoglikemija i općenito nemogućnost pružanja otpora fizičkom stresu).
   Osim povećana lučenja ACTH, zbog stresa dolazi i do povećana lučenja drugih peptida (npr. endogenog opioida beta-endorfina i melatonin-stimulirajućeg hormona), do povećana lučenja prolaktina, hormona rasta i glukagona te smanjena lučenja hormona koji stimuliraju štitnjaču i luteinizaciju, folikul-stimulirajućeg hormona i inzulina.
3. stadij ili stadij iscrpljenja nastupa kad se zbog dugotrajna stresa organizam ne uspijeva vratiti u normalu, pa zbog već štetnog djelovanja dugotrajno povećane koncentracije kateholamina i kortizola nastaju psihofizički poremećaji tj. psihosomatske bolesti. Više od 60 posto svih bolesti i poremećaja koje poznajemo zapravo su psihosomatske bolesti, odnosno mogu nastati kao posljedica prolongirana stresa.

   verzija za ispis | na vrh

   Stranica: [1] 2 3 »