English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Tema broja

 ostali članci
  

Postupci u radioterapiji

  

Uvodna riječ

  

Koža ne oprašta

svi članci »

Anketa

 
Imate li iskustva s upotrebom suhog šampona za pranje kose?
da
ne



» Rezultati
» Ostale ankete

Tema broja: Alergijska reakcija

Pogrešno prepoznati uljezi

Podijeli

Autor:
Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
objavljeno u broju 100 (03/16)

Pogrešno prepoznati uljezi

Nije posve jasno što određuje koje će supstancije potaknuti reakciju kod alergične osobe, kao i koje će bolesti razviti

Uz to što su alergije među najčešćim smetnjama, jer muče oko 30 posto stanovništva industrijski razvijenih zemalja, sve je više tvari koje ih izazivaju. Slobodno možemo reći da spadaju među najraširenije zdravstvene poremećaje modernog svijeta.
Ako ste alergični, vjerojatno se pitate što se može dugoročno
očekivati. Jeste li "zapeli" sa svojim alergijskim simptomima ili se stanje popravlja s vremenom? Mogu li se simptomi pogoršati? Nažalost, nema jednostavna odgovora, jer još je puno nepoznanica o tome kako se alergijska reakcija uopće razvija i katkad ju je teško prepoznati, jer se krije iza najrazličitijih simptoma, a i svaki pojedinačni slučaj je različit. No, ono što znamo je sljedeće: ako ste alergični, možete za to okriviti alergene (pelud u zraku, prijateljevu mačku i slično). No, većina alergena sama je po sebi bezopasna. Ono što izaziva reakciju je naš imunosni sustav, koji inače neškodljive tvari prepoznaje kao ozbiljnu prijetnju i stoga ih napada. Dakle, simptomi alergijske reakcije rezultat su pogrešno prepoznatog "napada" na tijelo.

Skrivena reakcija s vidljivim rezultatom

Neke alergene udišemo, druge uzimamo hranom, treće unosimo u organizam kao lijekove, ili je riječ o ubodu insekata. Alergija počinje s izloženošću alergenu preko dišnog sustava, probavnog sustava ili kože, nakon čega se pokreće serija događaja koji kreiraju alergijsku reakciju. Čak i ako ste udahnuli neki alergen puno puta prije i niste imali teškoća, u jednom trenutku iz nekog razloga tijelo ga počinje prepoznavati kao uljeza, "proučava" ga i priprema se da prilikom sljedeće izloženosti proizvede specifična antitijela (tipa IgE), posebno kreirana za njegovo otkrivanje. U tom trenutku možemo reći da ste senzibilizirani. Nakon sljedeće izloženosti vaš imunosni sustav kreće u akciju, a antitijela to prepoznaju i vežu na sebe alergen. Potom se vežu na mastocite, koje nalazimo u tkivu dišnog sustava, crijeva i drugim mjestima u tijelu, nakon čega se iz mastocita u krv oslobađaju određene kemijske supstancije, prije svega histamin, koji je odgovoran za većinu simptoma alergijske reakcije. Bitna je i duljina izloženosti alergenu. Ako ste alergični na jagode, možda jedna ili dvije neće izazvati reakciju. No, ako pojedete tri ili četiri, moguće je da odjednom izbije urtikarija. Kod alergičnih osoba, dakle, postoji prag tolerancije, to jest s određenom dozom izloženosti tijelo se može nositi, ali u jednom trenutku posustaje i imunosni sustav je potaknut na napad.

Simptomi alergijske reakcije, izazvani inhalatornim (onima koji se udišu) i kožnim alergenima, uključuju svrbež i pojačano suženje očiju, kihanje i curenje iz nosa, osip, osjećaj umora i urtikariju. Izloženost ostalim alergenima može dovesti do različitih alergijskih reakcija: u slučaju alergije na hranu to su grčevi u trbuhu, povraćanje ili proljev, a kod alergija na ubod insekata (pčela, osa i sl.) primjetni su oticanje na mjestu uboda, crvenilo i bol. Većina simptoma alergijske reakcije nestaje vrlo brzo nakon izloženosti alergenu.

Jačina alergijske reakcije može varirati od blage, s gotovo neuočljivim simptomima, preko umjerene sa simptomima nalik na prehladu ili gripu, do jake s intenzivno izraženim simptomima.
Najjača alergijska reakcija zove se anafilaksija, pri čemu antitijela uzrokuju opću tjelesnu reakciju, što može uključivati urtikariju i svrbež po cijelom tijelu, otežano disanje, promuklost i osjećaj gušenja, trnce u rukama, nogama, usnama ili na tjemenu. Anafilaksija je životno ugrožavajuće stanje koje zahtijeva neodgodivu medicinsku intervenciju. Kako se simptomi mogu brzo pogoršavati, u slučaju najmanje sumnje treba potražiti liječničku pomoć.

Naslijediti predispoziciju nije dovoljno

Iako se alergije mogu razviti bilo kad u životu, možda čak i u majčinoj utrobi, najčešće su u dječjoj dobi, ali se prvi put mogu pojaviti i u odrasloj dobi.

Astma može perzistirati i u odrasloj dobi, a nosna alergija ima tendenciju nestajanja među starijom populacijom. Možda ćete se zapitati zašto su neke osobe osjetljivije na određene alergene, a druge ne, ili zašto alergične osobe produciraju više IgE protutijela nego one koje to nisu. Čini se da je glavni čimbenik naslijeđe, s tim da se ne nasljeđuju specifične alergije nego predispozicija da ih razvijete. Već neko vrijeme poznato je da alergije imaju tendenciju "ugnježđivanja" u obitelji, što bi značilo da se rizik razvijanja alergije razvija zajedno s alergijskom poviješću bolesti roditelja. Ako niti jedan roditelj nije alergičar, vjerojatnost da dijete razvije alergiju je 15 posto, ako je jedan roditelj alergičar, rizik se penje na 50 posto, a ako su oba alergičari, rizik je čak 75 posto.

Ipak, iako možete naslijediti predispoziciju da razvijete alergiju, možda nikad nećete imati simptome. Također, ne nasljeđujete iste alergije ili iste bolesti svojih roditelja. Nejasno je što određuje koje supstancije će potaknuti reakciju kod alergične osobe, kao i koje će bolesti možda razviti i s koliko izraženim simptomima.

Još jedan veliki komad puzzla koji zovemo alergija je okoliš. Jasno je da morate imati genetsku predispoziciju i biti izloženi alergenu kako biste razvili alergiju. Poznato je i da, što su intenzitet i količina izloženosti alergenu do tada u životu veći, veća je i vjerojatnost razvijanja alergije. No, nije dovoljno imati samo predispoziciju. Čak i osobe jako sklone alergiji neće razviti alergiju na sve. Dakle, nisu zanemarive okolnosti koje moraju biti odgovarajuće da potaknu alergijsku reakciju na određeni alergen.

Postoje i neki drugi važni utjecaji koji mogu dodatno pridonijeti razvoju alergijske reakcije. Neki od njih su pušenje, onečišćenje zraka, infekcije i hormoni. Čini se da i trenutačno zdravstveno stanje može imati utjecaja. Ako dođete u kontakt s alergenom u trenutku kad ste slabi, primjerice nakon virusne infekcije, veća je vjerojatnost da ćete razviti alergiju na njega. No, postoje i dokazi da je mogućnost razvoja alergijske reakcije manja kod dojene djece nego kod one hranjene adaptiranim mlijekom.

Bez poznavanja uzroka nema prevencije

Većina alergičnih osoba s vremenom nauči prepoznavati okidače koji pokreću reakciju, ali i kako izbjeći, to jest prevenirati njezinu pojavu. No, ako to niste u mogućnosti, preporuka je da se obratite alergologu koji će pomoću određenih testova detektirati okidače alergijske reakcije.

Postoji nekoliko testova:

  • kožni test - najviše se upotrebljava i od najveće je pomoći u pronalasku uzroka alergije. Postoji nekoliko različitih metoda, koje redom uključuju izloženost maloj količini alergena, uz praćenje reakcije određeno vrijeme.
  • krvni test (RAST) - detektira IgE protutijela na specifične alergene ili okidače
  • ostali testovi - uključuju eliminiranje alergena iz okoliša i ponovno izlaganje kako bi se vidjelo javlja li se reakcija.

Najpoznatiji alergeni su određena hrana, lijekovi, lateks, aspirin, školjke, prašina, peludi trava, drveća i korova, životinjska dlaka i otrovni bršljan. Poznato je da dramatične reakcije mogu izazvati ubod pčele, crvenih mrava, penicilin i kikiriki. Okidači za pojavu alergijske reakcije mogu biti manje ozljede, previsoka ili preniska temperatura, intenzivno vježbanje ili čak pretjerane emocije. Specifični alergen često nije moguće identificirati, osim ako u prošlosti niste imali slične reakcije. No, kako god, poznavanje alergena i njihove povezanosti omogućuje nam da ih izbjegavamo, što je i jedna od prvih smjernica antialergijske terapije. Ako odstranimo uzrok, uz suvremenu terapiju, alergije su izlječive.

Poželjan sastav antialergijskog seta

Kapi za oči
Ako su vam oči crvene i osjećate svrbež, od pomoći mogu biti antihistaminske kapi, primjerice na bazi ketotifena, koje suzbijaju simptome sezonskoga alergijskog konjunktivitisa - ublažavaju upalu i svrbež te smanjuju oticanje i suženje. Nije naodmet koristiti i umjetne suze, jer će isprati alergene s površine oka.

Dekongestivi
U slučaju otečenosti nosne sluznice i posljedične slabije prohodnosti mogu pomoći dekongestivi. Dostupni su u slobodnoj prodaji u obliku tableta, a mogu se naći i u kombinaciji s antihistaminikom. Osobe koje imaju povišen krvni tlak, glaukom ili bolest štitnjače, prije uzimanja dekongestiva trebale bi se posavjetovati s liječnikom.

Sprejevi za nos
Kortikosteroidi u obliku nazalnog spreja često su prvi izbor za liječenje alergijskog rinitisa. Ako imate osjećaj da vam je sluznica nosa isušena, od pomoći može biti slana otopina. Dekongestivi su dostupni i u obliku spreja za nos, no ne bi ih trebalo koristiti dulje od tri dana jer mogu pogoršati simptome.

Antihistaminici
Antihistaminici za oralnu primjenu mogu ublažiti alergijske simptome, uključujući kihanje, curenje iz nosa, svrbež i suženje očiju. Njihov učinak temelji se na blokadi histamina, tvari koja se oslobađa tijekom alergijske reakcije. Antihistaminici su dostupni u slobodnoj prodaji i na recept. Oni novije generacije (loratadin, desloratadin, cetirizin, feksofenadin) uzrokuju manju pospanost od starijih antihistaminika. Posavjetujte se s ljekarnikom.

Bronhodilatatori
Trebate znati da alergije mogu pogoršati postojeću astmu. Stoga ako dobijete napad astme (bronhospazam), poželjno je pri ruci imati brzodjelujući bronhodilatator u formi inhalera, koji je dostupan samo na recept, i trebao bi biti dio vaše terapije upravljanja astmom. U slučaju blagog napada, nekoliko udisaja brzo će opustiti bronhalnu muskulaturu i olakšati disanje. Inhalacijski steroidi ne ublažavaju odmah simptome, ali se mogu propisati za dugoročnu kontrolu astme.

Adrenalin za samoprimjenu
Ako kod vas postoji rizik razvoja ozbiljne, po život opasne alergijske reakcije (anafilaksija), u antialergijskom setu trebali biste imati adrenalin u obliku autoinjektora. Njegova primjena može zaustaviti ili obuzdati tešku alergijsku reakcije, koju neke osobe razviju na određene namirnice, lijekove ili ubode određenih insekata. Alergijska reakcija može uključivati jako oticanje dišnih puteva, otežano disanje i značajan pad krvnog tlaka, što može biti opasno po život ako se odmah ne liječi.

Krema i losion za kožu
Za slučaj kožnih alergijskih reakcija, dobro je pri ruci imati kortizonsku kremu, koja ublažava upalnu reakciju, kao i hidratantnu kremu koja ublažava osjećaj svrbeža i suhoću. U slučaju ozbiljnije kožne reakcije ili pojave ekcema, vaš liječnik može preporučiti ili propisati i druge lijekove.

Navlaka protiv prašine i grinja
Ako patite od alergije na prašinu i grinje, na putovanje nosite vlastiti antialergijski jastuk ili jastučnicu, po mogućnosti i specijalnu navlaku za madrac, jer ćete na taj način izbjeći alergijski ili astmatični napad, bez obzira na to gdje proveli noć.

Medicinska informacija
Osobe koje pate od po život opasne alergije, trebale bi u svakom trenutku nositi medicinsku narukvicu upozorenja. Ako je u vašem slučaju posrijedi blaža(e) alergija(e), informaciju o tome možete pohraniti na info kartici koja je sastavni dio antialergijskog seta (vaše ime i prezime, tip alergije, ime, prezime i telefonski broj liječnika, kontakt informacije u slučaju hitnosti i informacije o zdravstvenom osiguranju).

Jednom kad popunite antialergijski set, provjerite njegov sadržaj sa svojim liječnikom. Preporučljivo je da ga potom uvijek nosite sa sobom. Možete imati i dva takva seta - jedan u kući, a drugi koji nosite sa sobom kad ste izvan kuće. Uputno je redovito provjeravati rok valjanosti svih lijekova u setu i na vrijeme ih zamijeniti novima. Kad ste na putovanju, vodite računa o tome da vam je antialergijski set nadohvat ruke, u vašoj ručnoj prtljazi.

Izvor: http://www.webmd.com/allergies/default.htm