English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Pedijatrija

 ostali članci
  

Zaštita vida u dječjoj dobi - I dio

  

Dječje zarazne bolesti - ospice

  

Kad je dijete bolesno... (1. dio)

svi članci »

Anketa

 
Imate li iskustva s upotrebom suhog šampona za pranje kose?
da
ne



» Rezultati
» Ostale ankete

Pedijatrija

Dijete ima vrućicu kako se ponašati

Podijeli

Autor:
Ivana Đerek Dubravčić, dr. med.
objavljeno u broju 100 (03/16)

Dijete ima vrućicu kako se ponašati

U najčešćem broju slučajeva povišene tjelesne temperature, opće stanje djeteta i ostali simptomi dopuštaju liječenje u kućnim uvjetima, bez liječničke intervencije

Pod normalnom tjelesnom temperaturom podrazumijevamo raspon koji se na površini kože kreće između 36°C i 37°C, no na površini sluznice ta je vrijednost malo drukčija. Tjelesna temperatura s godinama ima tendenciju smanjivanja, pa kod djece normalna tjelesna temperatura ima više vrijednosti negoli kod starijih osoba. Tijekom dana tjelesna temperatura oscilira, ali te promjene kod zdravih osoba u pravilu nisu veće od 0,6°C. Dnevni ritam temperature ima karakteristične oscilacije, s najvećim dnevnim vrijednostima između 17 i 20 sati, a najmanjim između 3 i 5 sati. To kolebanje posljedica je promjena u metabolizmu i mišićnoj aktivnosti, koje danju dosežu najveće, a noću najmanje vrijednosti, i kao takvo se zadržava u zdravlju i u bolesti. U žena se primjećuje osciliranje tjelesne temperature i prema fazama menstrualnog ciklusa, tako da se tijekom ovulacije povisuje za 0,5°C.

Podražaj termoregulacijskog centra

Povišena tjelesna temperatura ili vrućica označava vrijednosti iznad normalne razine, odnosno nečijih normalnih dnevnih vrijednosti, a rezultat je promjena u termoregulacijskom centru mozga. Zbog djelovanja specifičnih kemijskih spojeva dolazi do podražaja termoregulacijskog centra koji reagira pojačavanjem metaboličkih procesa, što rezultira "podešavanjem“ tijela na višu temperaturu.

To nije bolest sama po sebi, nego upućuje na neku bolest u tijelu. Jedan je od karakterističnih simptoma infektivnih bolesti i ima veliko dijagnostičko značenje. U specifičnim slučajevima vrućica može biti uzrokovana i vanjskim čimbenicima, koji uzrokuju otežano oslobađanje topline iz organizma (npr. toplinski udar).
Povišena tjelesna temperatura najčešći je razlog kontakta roditelja i liječnika. S obzirom na to da je riječ o simptomu, uz provođenje mjera za snižavanje temperature, treba obratiti pozornost na druge simptome bolesti i po potrebi provoditi uzročno liječenje.
Kod vrijednosti tjelesne temperature iznad 38,5°C izmjerene aksilarno (odnosno iznad 38°C u djece koja u anamnezi imaju konvulzije), potrebno je provoditi mjere za snižavanje povišene tjelesne temperature.

Modaliteti mjerenja

Uobičajeni način mjerenja tjelesne temperature, kod odraslih i starije djece, je termometrom pod pazuhom (aksilarno mjerenje), pri čemu koža pazuha treba biti suha, jer vlažna i oznojena koža zbog isparavanja snižava temperaturu pa izmjerena vrijednost neće biti realna. Termometar se užim dijelom stavlja u pazušnu jamu i drži se pod pazuhom pet minuta. Kod djece se u ovom načinu mjerenja preporučuje držati termometar deset minuta, jer se on često pomakne, zbog čega se dobiju pogrešni rezultati mjerenja, najčešće vrijednost niža od realne.
Osim termometrom, aksilarno mjerenje temperature može se izvesti i primjenom specifičnih flastera s ugrađenim indikatorom temperature. Mjerenje takvim termometrom posebno je prikladno za djecu, s obzirom na to da se zalijepi pod pazuh, čime se mogućnost pomicanja i dobivanja pogrešnih vrijednosti svodi na najmanju moguću mjeru.

Rektalno mjerenje je mjerenje temperature "u guzi“. Ovaj način trebalo bi primjenjivati sve dok dijete ne bude dovoljno staro da surađuje pri aksilarnom mjerenju. Vrijednosti dobivene ovim načinom mjerenja obično su za 0,5°C do 1°C više nego one mjerene pod pazuhom. U odraslih se ovaj način mjerenja primjenjuje kod sumnje na akutne upalne procese u trbuhu, najčešće zbog sumnje na upalu crvuljka (slijepog crijeva).

Temperaturu možemo mjeriti i oralno - pod jezikom. Kod ovog načina mjerenja termometar se stavi pod jezik i drži dvije minute, s tim da usta pritom moraju biti zatvorena. Ova metoda nije primjerena za djecu. Na dobivene vrijednosti mogu utjecati jelo, piće ili disanje, zbog čega je potreban oprez u vrednovanju rezultata.

U Hrvatskoj je preporuka da se djeci do godine dana starosti tjelesna temperatura mjeri rektalno, a starijoj aksilarno. Ta dva načina mjerenja su standardi, a svi ostali načini, poput dodira kože, termosenzitivnih trakica za čelo ili infracrvenih termometara za mjerenje temperature u uhu, smatraju se orijentacijskim. U slučaju da jedna od tih metoda ukaže na povišenu tjelesnu temperaturu, djetetu treba izmjeriti temperaturu jednim od dva standardna načina - aksilarno ili rektalno.

Fizikalno i farmakološki

Povišenu tjelesnu temperaturu možemo snižavati fizikalnim i farmakološkim mjerama.
Najučinkovitija fizikalna mjera je kupanje djeteta u mlakoj vodenoj kupki. Početna temperatura kupke treba biti uobičajena temperatura za kupanje, s tim da odmah nakon uranjanja djeteta treba postupnim dodavanjem hladne vode sniziti temperaturu kupke za nekoliko stupnjeva. Djecu koja mogu sjediti u kadi treba kontinuirano polijevati po trupu. Ovakva kupka treba trajati barem pola sata.
Ostale fizikalne mjere podrazumijevaju boravak u primjereno temperiranoj i prozračenoj prostoriji, odijevanje u laganu i prozračnu odjeću, djelomično razodijevanje i slično. Kod povišene tjelesne temperature uzrokovane vanjskim čimbenicima (sunčanica), fizikalne mjere snižavanja temperature i odgovarajući unos tekućine glavne su mjere koje treba poduzeti.

Uz fizikalnu antipirezu, povišenu tjelesnu temperaturu možemo snižavati i lijekovima - antipireticima. Lijek prvog izbora u dječjoj dobi je paracetamol, koji se primjenjuje u dozi od 10 do 15 mg/kg svakih četiri do šest sati, s tim da najveća moguća dnevna doza iznosi 60 mg/kg/24 sata. Drugi preporučeni antipiretik je ibuprofen, koji se primjenjuje u dozi od 5 do 10 mg/kg svakih šest do osam sati, a registriran je za primjenu u djece starije od šest mjeseci. Diklofenak se kao antipiretik koristi iznimno, obično u bolničkim uvjetima. Budući da vrlo snažno utječe na termostatski centar te naglo i izrazito snižava tjelesnu temperaturu, čak i ispod normalnih vrijednosti, ne preporučuje se za kućnu upotrebu. Preparati na bazi acetilsalicilne kiseline imaju dobar antipiretski učinak, ali se ne smiju primjenjivati kod djece mlađe od 16 godina, a potreban je oprez i kod primjene u odraslih zbog moguće preosjetljivosti i ozbiljnih nuspojava.
Ovi lijekovi obično se ne kombiniraju jer nema dokaza da njihova naizmjenična upotreba poboljšava kontrolu povišene tjelesne temperature. Važnije je obratiti pozornost na ispravno doziranje i redovitu primjenu odabranog antipiretika.
Uz fizikalne mjere snižavanja povišene temperature, važno je primijeniti antipiretik dovoljno često i u odgovarajućoj dozi, a uz to su nužni i odgovarajući unos tekućine, mirovanje, laganije odijevanje i laka prehrana djeteta.

Kada tražiti savjet liječnika

Ako je rektalno izmjerena temperatura viša od 38,5°C u djeteta mlađeg od tri mjeseca, odnosno viša od 41°C u sve ostale djece, liječniku se treba obratiti bez odgode. Nužno je registrirati i pratiti ostale simptome bolesti, poput proljeva, povraćanja, glavobolje, osipa i slično, kao i opće stanje djeteta, te ovisno o uočenom procijeniti potrebu žurnog obraćanja liječniku.
U najčešćem broju slučajeva povišene tjelesne temperature, ostali simptomi i opće stanje djeteta dopuštaju liječenje u kućnim uvjetima, bez liječničke intervencije. Takvo liječenje provodi se primjenom metoda fizikalne i farmakološke antipireze tijekom tri do četiri dana. Ako i nakon tog vremena povišena tjelesna temperatura, kao i ostali simptomi bolesti, ne pokazuju znakove slabljenja i smirivanja, preporučuje se posjetiti nadležnog liječnika, koji će obaviti pregled i eventualnu obradu kako bi se razjasnio uzrok bolesti i po potrebi ordinirati uzročno liječenje.