English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Pedijatrija

 ostali članci
  

Pravodobnim liječenjem spriječiti oštećenje bubrega

  

Ni dječja dob nije pošteđena hipertenzije (2. dio)

  

Kako spriječiti pothranjenost

svi članci »

Pedijatrija

Mali i veliki šmrkavci

Podijeli

Autor:
Ivana Đerek Dubravčić, dr. med.
objavljeno u broju 102 (9/16)

Mali i veliki šmrkavci

Iako povišena temperatura i drugi opći simptomi obično izostaju kod prehlade, u slučaju infekcije jače patogenim uzročnicima mogu biti izraženi već na početku, pogotovo kod manje djece

Obična prehlada akutna je virusna upala sluznice nosa koja često zahvaća i ždrijelo. U pravilu je blaga i karakteriziraju je hunjavica, kihanje, curenje i/ili začepljenost nosa te osjećaj suhoće i peckanja u ždrijelu. Kod djece može biti praćena i povišenom tjelesnom temperaturom, što je kod odraslih rijetko.
Prehlada ne bira kontinente niti dobne skupine. Ima je svugdje i javlja se tijekom cijele godine, no zimi je ipak učestalija. Razlozi se kriju u grijanim prostorijama koje isušuju sluznicu dišnih putova, ali i u izmjeni toplo-hladno, što slabi obrambenu funkciju. Izloženost virusima povećava se i bliskim kontaktom s više osoba u zatvorenim prostorima.
Osobito je česta kod male djece, djece predškolske dobi, učenika i studenata, dakle u grupama koje dulje vrijeme borave u zatvorenim prostorima, i kod kojih se može pojavljivati i epidemijski. Manja djeca obole od prehlade šest do 10 puta godišnje, zbog čega se katkad čini da je dijete svaki mjesec bolesno. No, odrastanjem i jačanjem imunosnog sustava, uz češću izloženost virusima, broj prehlada u godini dana postupno se smanjuje, a intenzitet simptoma ublažava. Odrasla osoba od prehlade oboli u prosjeku tri do pet puta godišnje.
Uzročnici su različiti respiratorni virusi, poput rinovirusa, koronavirusa, virusa parainfluence, adenovirusa, enterovirusa i respiratirnih sincicijskih virusa. Iako su svi u pravilu slabije patogeni, zbog njihove brojnosti i raznolikosti (samo rinovirusa ima više od 100 vrsta) nema razvijanja specifične otpornosti. Bolest se prenosi kapljičnim putem (kihanje, kašljanje), ali i dodirom (virus na rukama može preživjeti i nekoliko sati). Upravo je to i jedan od razloga češćeg obolijevanja manje djece, kod kojih osnovne higijenske navike, poput pranja ruku, još nisu dovoljno usvojene. Uz to, djeca predškolske dobi za zadovoljavanje oralne potrebe često stavljaju igračke ili druge predmete u usta, što dodatno olakšava širenje virusa unutar grupe. Inkubacija obične prehlade vrlo je kratka i iznosi samo jedan do tri dana.

Opći simptomi češći kod manje djece

Bolest ima blagi karakter, s istaknutim lokalnim simptomima gornjeg dijela dišnog sustava, poput hunjavice, kihanja, osjećaja punoće i začepljenosti nosa uz bistru tekuću ili sluzavu sekreciju, pečenje očiju te katkad blaže grlobolje. Kod manjeg broja oboljelih javlja se i podražajni kašalj, koji u pravilu nije dugotrajan. Iako povišena temperatura i drugi opći simptomi (umor, glavobolja, bolovi u mišićima) obično izostaju, mogu biti izraženi već na početku bolesti u slučaju infekcije jače patogenim uzročnicima, pogotovo kod manje djece. Komplikacije kod odraslih su rijetke, a kod djece mogu dovesti do upale sinusa, srednjeg uha ili bronhitisa.

Fokus je na ublažavanju simptoma

Prehlada je samoizlječiva nakon prosječno četiri do šest dana i nikad je ne treba liječiti antibioticima. Liječenje je isključivo simptomatsko, što znači da je usmjereno na otklanjanje i ublažavanje pojedinih simptoma.

Povišena tjelesna temperatura je simptom koji može biti prisutan kod manje djece u prvim danima bolesti i najčešći je razlog posjeta pedijatru. Uobičajen način mjerenja tjelesne temperature je termometrom pod pazuhom (aksilarno). Kad djeci mjerimo temperaturu, termometar treba držati pod pazuhom deset minuta ili se može koristiti specifični termometar u obliku flastera za kontinuirano aksilarno mjerenje. Aksilarno mjerenje temperature primjenjuje se kad je dijete dovoljno staro za suradnju. Preporuka je da se djeci do godine dana starosti tjelesna temperatura mjeri rektalno (u guzi), a starijoj aksilarno. Ta dva načina smatraju se standardima.
Podizanjem tjelesne temperature tijelo razvija nepovoljne uvjete za viruse (virusi uzročnici prehlade vole hladniji okoliš) i olakšava imunosnom sustavu eliminaciju virusa. Lagano povišena tjelesna temperatura (do 38,5°C izmjereno aksilarno, odnosno do 38°C u djece koje u anamnezi imaju konvulzije), znak je dobroga imunološkog odgovora organizma i ne zahtijeva uzimanje lijekova za snižavanje temperature. U tom slučaju dovoljno je provoditi fizikalne mjere, poput laganijeg odijevanja i mlakih kupki, te kontrolirati vrijednost i pratiti da ne prelazi prihvatljivu granicu. U takvim situacijama, od velike pomoći može biti kontinuirano aksilarno mjerenje flasterom s termoindikatorom.
Ako temperatura raste iznad 38,5°C, odnosno 38°C kod djece koja u anamnezi imaju konvulzije, indicirano je uzimanje antipiretika u preporučenim dozama i razmacima.
Potreban je pojačan unos tekućine, čime se sprječava razvoj dehidracije i dodatno vlaži isušena respiratorna sluznica te ublažava podražajni kašalj. Hidrirati se može mlakim, blago zaslađenim čajem, ali i običnom vodom.
Prvih nekoliko dana treba se suzdržati od većih napora kako se tijelo ne bi dodatno iscrpljivalo nego prikupljalo snagu za samoizlječenje. Naravno, to ne znači da dijete mora ležati i mirovati, nego da način igre treba biti primjereniji stanju (bez trčanja, skakanja i drugih većih fizičkih napora). U tom smislu preporučuju se crtanje, igre s kockicama i različite druge društvene igre.
Za neometan oporavak i sprječavanje komplikacija vrlo je važno održavati prohodnost nosa i disati na nos. Stoga u uvjetima pojačane sekrecije nos treba redovito ispuhivati i prema potrebi koristiti dekongestive (kapi ili sprejeve za nos), koji smanjuju otok nosne sluznice i sekreciju te olakšavaju disanje. Kapi ili sprejevi s farmakološki aktivnim supstancijama i jakim dekongestivnim učinkom koriste se najviše pet do sedam dana. Nakon toga higijenu nosne sluznice najbolje je održavati fiziološkom otopinom ili sprejevima na bazi morske vode. S druge strane, začepljen nos pun sekreta postaje povoljan medij za razmnožavanje bakterija i razvoj komplikacija u vidu upale sinusa ili srednjeg uha, pa je održavanje prohodnosti i higijene nosa iznimno važno i s tog aspekta.

U najčešćem broju slučajeva prehlade, opće stanje djeteta dopušta liječenje u kućnim uvjetima, bez liječničke intervencije. Kao što je već rečeno, provodi se povećanim unosom tekućine, dekongestijom nosne sluznice i, prema potrebi, primjenom metoda fizikalne i farmakološke antipireze (snižavanja temperature) tri do četiri dana. Cijelo vrijeme potrebno je pratiti simptome bolesti i registrirati eventualnu pojavu novih simptoma, koji potencijalno mogu značiti razvoj komplikacija. Ako nakon nekoliko dana dijete još ima povišenu temperaturu, kašalj postaje produktivan, tuži se na glavobolju ili bolove u uhu, ili se javljaju neki novi simptomi (poput osipa, proljeva, povraćanja i sl.), o daljnjoj terapiji treba se posavjetovati s nadležnim liječnikom, koji će nakon pregleda i eventualne dijagnostičke obrade razjasniti uzrok i po potrebi ordinirati liječenje.

Zbog posvemašnje izloženosti i vrlo lakog prijenosa virusa, prehladu nije moguće u potpunosti spriječiti. Iako specifična antivirusna zaštita ne postoji, opće higijenske mjere, poput redovitog i temeljitog pranja ruku, redovitog boravka na zraku i provjetravanja zatvorenih prostorija te izbjegavanje kontakata s oboljelima, smanjit će mogućnost infekcije i razvoja bolesti.