English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Javno zdravstvo

 ostali članci
  

Tuberkuloza ponovno prijeti

  

Vlastiti dom - oaza pozitivne energije

  

Čuvajte se bolesnih zgrada

svi članci »

Javno zdravstvo

Bolest nečistih ruku

Podijeli

Autor:
Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine
objavljeno u broju 103 (12/06)

Bolest nečistih ruku

Za zarazne bolesti probavnog sustava karakteristični su fekalno-oralni put prijenosa i sezonska pojavnost. Mogu se javiti sporadično ili u obliku manjih epidemija te uzrokovati smanjenu radnu sposobnost

Zarazne bolesti koje se prenose putem probavnog sustava, uz akutne respiratorne infekcije, među najčešćim su bolestima. Radi fekalno-oralnog puta prijenosa, u narodu su poznate i kao "bolest nečistih ruku", odnosno kao alimentarne toksoinfekcije (lat. alimentum = hrana, grč. tokiskon = otrov).

Ozbiljan zdravstveni problem

Uzročnici alimentarnih toksoinfekcija, koji u organizam ulaze kroz usta konzumacijom hrane i vode zagađenih patogenim mikroorganizmima, često izazivaju ozbiljne i teške bolesti i trovanja. Na taj se način na ljude i životinje posrednim putem prenosi više od 200 uzročnika, koji se neposredno mogu prenijeti i s čovjeka na čovjeka.
Dio uzročnika zaraznih bolesti probavnog sustava dovodi do razvoja upale u sluznici crijeva, zbog čega se kao posljedica patoloških zbivanja i glavni simptom javlja proljev (ili dijareja; otud i naziv dijarealne bolesti). Jedan dio (kod kojih su ulazna vrata zaraze također usta) širi se kroz kapilare crijevne sluznice i dalje krvotokom po tijelu, zbog čega postoji mogućnost razvoja infekcije ostalih organa probavnog sustava (žučni mjehur, jetra, gušterača) i sepse, kao i obolijevanja drugih organskih sustava (reproduktivnog, mokraćnog, dišnog, živčanog) ili pojave žarišta bolesti u zglobovima i kostima (artritis, osteomijelitis).
Katkad je izvor zaraze sam čovjek (kliconoša), premda su primarno zaražene životinje (psi, mačke, glodavci), koje uzročnike bolesti šire u okolinu putem izmeta i izlučevina. No, izvor mogu biti i termički nedovoljno obrađeni meso, jaja i mlijeko životinja.
Bez obzira na dob, spol i vrstu populacije, za ove bolesti karakteristična je i sezonska pojavnost, a mogu se javiti sporadično ili u obliku manjih epidemija te uzrokovati smanjenu radnu sposobnost, uz postojanje rizika od nastupa kroničnih smetnji, koje ponekad traju i cijeli život.
Sve to alimentarne toksoinfekcije čini ozbiljnim epidemiološkim, kliničkim i dijagnostičkim te terapijski značajnim zdravstvenim problemom, tim više što su osobito čest uzrok visokog pobola (obolijevanja), a u nerazvijenim zemljama i vrlo visokog pomora (smrtnosti) male djece i dojenčadi.

Salmoneloze najznačajnije

Uzročnici trovanja hranom obično pripadaju jednoj od tri skupine bakterija - salmonele, stafilokoki i klostridije, a među virusima su to rota-virusi. Bolesti izazvane tim mikroorganizmima u mnogočemu su slične i očituju se naglim početkom, povišenom temperaturom, mučninom, povraćanjem i bolovima u trbuhu.
Među njima su najznačajnije i globalno rasprostranjene upravo salmoneloze, to jest dijarealne bolesti uzrokovane gram-negativnim enterobakterijama iz roda Salmonella. Ime su dobile po veterinaru kirurgu Danielu E. Salmonu, koji je 1885. prvi izdvojio uzročnika iz oboljelih svinja, po njemu nazvanog Salmonella cholerae suis. Od tada pa do danas klasificirano je više od 2600 poznatih serotipova, čija su imena nastala prema zemljopisnoj lokaciji na kojoj su prvi put izolirani.

Opće je poznata činjenica da salmonele uzrokuju brojne bolesti među divljim i domaćim životinjama, a koje se mogu prenositi i na čovjeka. Salmonele (uključujući i one koje uzrokuju trbušni tifus i paratifus), kao i takozvane netifusne serotipove salmonela, nalazimo u vodi i tlu, na biljkama i u probavnim organima čovjeka i drugih sisavaca, ptica i gmazova na svim kontinentima. U praznim stajama salmonele prežive i do godinu dana, a u životinjskoj hrani čak i dvije. Neke vrste, poput Salmonellae enteritidis, prenose se jajima inficirane peradi kojima prethodno uzrokuju upalu jajnika. Istraživanja potvrđuju kako se učestalost pojedinih serotipova salmonele (poput S. enteritidis, S. Hadar, S Virchow i S. Infantis) samo u peradi u mnogim zemljama EU kreće od 0,2 do 7 posto uzgoja. Česta je i onečišćenost salmonelama svinjskog mesa, pa je tako u Kanadi dokazana u 17,5 posto svinjskih trupova, u Nizozemskoj u 21 posto, a u Belgiji u 27 posto. Istraživanja su također pokazala da su neki serotipovi salmonela vrlo česti u mačaka, s tim da se u 57 posto izolata radilo o sojevima bakterija višestruko rezistentnih na antibiotike.

S obzirom na to da među hranu najčešće kontaminiranu uzročnicima netifusnih salmoneloza ubrajamo jaja i proizvode od jaja, meso peradi i svinja, ribe, školjke, neindustrijski sladoled te kravlje i ovčje mlijeko i meso, razumljivo je zašto se salmoneloza može javiti u sporadičnim, obiteljskim ili kolektivnim epidemijama. Češća je ljeti, ali može nastupiti i tijekom cijele godine, i to po vrtićima, školama, domovima umirovljenika, menzama, vojarnama, studentskim domovima, restoranima i slično, osobito u slučaju niskoga higijenskog standarda u pripremanju hrane i osobnoj higijeni. Ono što svakako treba imati na umu jest da asimptomatski kliconoše mogu lučiti salmonele u izmetu i više od godinu dana te dugotrajno biti neprepoznat izvor zaraze za zdrave ljude. Dok je tifus u razvijenim zemljama izuzetno rijetka bolest, netifusne salmoneloze sve su češće bolesti suvremenog čovječanstva.

Nagli početak crijevnih simptoma

Salmoneloze, u slučaju kojih su prirodni uzrok životinje, a izvor infekcije onečišćena i/ili nedovoljno termički obrađena hrana životinjskog podrijetla, odlikuju nagli početak i najčešće akutne upale želuca i crijeva (gastroenteritis). Prvi simptomi javljaju se već u roku šest do 24, a najviše 72 sata nakon konzumacije inficirane hrane.
Osobito opasan tijek mogu imati u dojenčadi i male djece, jer kod njih češće naglo dolazi do dehidracije zbog povraćanja i proljeva, uz obiman gubitak vode i prateću neravnotežu elektrolita. Tome pridonose znojenje i evaporacija vode kroz kožu zbog visoke temperature, uz neodgovarajuću nadoknadu vode i elektrolita te nedostatak apetita i odbijanje uzimanja tekućine. Takvo stanje očituje se naglom i jakom malaksalošću, rapidnim gubitkom tjelesne težine, suhom kožom i sluznicama te hipokalcemijom i grčevima.
Salmonelozna upala crijevne sluznice je bolest kraćeg trajanja i u nekompliciranim slučajevima u prosjeku prolazi za pet do sedam dana. Međutim, u male djece moguće je munjevito pogoršanje općeg stanja uz kolaps cirkulacije, acidozu, poremećaj rada srca, gubitak svijesti, sepsu i šok. Stoga su salmoneloze među najčešćim uzročnicima smrtnosti dojenčadi i male djece u dobi od prve do četvrte godine života, ali i starijih, iznemoglih i imunokompromitiranih osoba te kroničnih bolesnika.
Salmoneloze mogu uzrokovati dugotrajnu bakterijemiju (prisutnost bakterija i toksina u krvi), kao i upalna žarišta izvan crijevne sluznice, pa je tako moguća pojava apscesa (gnojna upala) u bubrežnim čašicama, kostima, zglobovima, srcu ili moždanim ovojnicama, uz povećanu smrtnost. Potvrda sumnje na salmonelozu dokazuje se izolacijom salmonele iz uzoraka stolice, mokraće, krvi ili likvora, a po potrebi i iz drugih tkiva.

Prevencija dehidracije na prvome mjestu

Liječenje salmoneloze je ponajprije simptomatsko. Na prvome mjestu potrebna je prevencija dehidracije, odnosno njezino liječenje nadoknadom izgubljene vode i elektrolita (soli) pomoću odgovarajućih napitaka koji se uzimaju na usta ili putem intravenske infuzije, te prikladna dijeta uz mirovanje do oporavka.
U ranoj fazi bolesti antibiotici nisu terapija izbora. Pokazalo se, naime, da prerano davanje antibiotika može produljiti kliconoštvo, isprovocirati češće recidive bolesti i dovesti do otpornosti salmonele na antibotike. Uz to, u humanoj, ali i u veterinarskoj medicini sve veći problem predstavlja otpornost salmonela na antibiotike radi njihova učestalog korištenja u svrhu očuvanja zdravlja životinja koje se uzgajaju na farmama. Poznato je da antibiotsku multirezistenciju osobito pokazuju sojevi tipa S. typhimurium. Geni odgovorni za razvoj otpornosti različitih genotipova salmonela na antibotike nalaze se na takozvanim R plazmidima koji se prenose sa serotipa na serotip unutar roda salmonela, ali i s njih na druge srodne vrste enterobakterija. Stoga je davanje antibiotika indicirano za posebne indikacije, uz intenzivnu skrb u bolničkim uvjetima za osjetljive osobe oboljele od salmoneloze kojima prijete metastatske, generalizirane infekcije i koji su razvili druge teške oblike bolesti uz prijeteću sepsu.

Ipak je bolje spriječiti

Higijena rukovanja namirnicama i higijenska priprema hrane imperativne su mjere za sprječavanje salmoneloza i njima sličnih alimentarnih toksoinfekcija. Najvažnije mjere sprječavanja nastanka i širenja salmoneloza u ljudi su veterinarski nadzor te kontinuirana laboratorijska kontrola uzgoja životinja i proizvodnje namirnica životinjskog podrijetla, osobito peradi, piletine, puretine i slično.

Infektivna doza salmonele ovisi o serotipu bakterije i o vrsti hrane koja je njome inficirana. Poznato je da će lakše preživjeti upravo u onoj vrsti hrane koja omogućuje bolju neutralizaciju želučane kiseline. Uz to što treba znati da su salmonele vrlo osjetljive na klor i da ih ubija temperatura od 56°C za 20 do 30 minuta, bitno je:

  • prije pripreme hrane uvijek pažljivo oprati ruke tekućom toplom vodom i sapunom
  • dobro i temeljito skuhati/ispeći svaku vrstu mesa i mesnih prerađevina (upamtite, tvrdo kuhana jaja najsigurnija su jaja)
  • ne piti nepasterizirano mlijeko ili higijenski sumnjivu površinsku vodu koliko god "čista" izgledala
  • uvijek oprati voće i povrće ako se jede sirovo
  • pribor za obradu mesa koristiti isključivo za meso i održavati ga čistim
  • nakon pripreme hrane i dodira sa sirovim mesom uvijek oprati kuhinjske površine, posuđe, pribor i ruke tekućom toplom vodom i sredstvom za pranje.