Oftalmologija

Stari geni za pogled u vrli novi svijet

Naše su fizičke i mentalne granice neizbježno određene genima i čime ćemo ih ispuniti, uvelike ovisi o okolini

Veliki meštar svih kreacija

Naše su fizičke i mentalne granice neizbježno određene genima i čime ćemo ih ispuniti, uvelike ovisi o okolini, ali nikakva sila neće pomoći da pomaknemo te granice! To znači da smo limitirani ne samo genetskim materijalom roditelja nego evolucijskim zapisima u genima svih prethodnih generacija od kojih potječemo! Mi smo zarobljenici vlastitih gena (Radman je zakon!). Normalno se nameće pitanje zašto pritom nismo uzgojili samo kvalitetu? Jer ona s evolucijskog stanovišta nema smisla; raznolikost je izvor preživljavanja. Kako je netko duhovito primijetio: ugasi li netko tamo zauvijek svjetlo, vodstvo ćemo prepustiti sljepcima!
Prema darwinističkoj logici, dugoročna bi korist od slabovidnih bila očuvanje raznolikosti, a kratkoročna da se održi pozitivan selektivni učinak radi očuvanja jednoga određenog obilježja u odnosu na sve druge! Komplicirano! Prisjetimo se u ovom trenutku oka umjetnika: Monet, Renoir, Degas, Matisse i mnogi drugi bili su kratkovidni i znanstvenici nagađaju da su upravo stoga birali određene boje i kompozicije. Primjera je mnogo. Možda je baš taj "defekt" doveo do kulturne raznolikosti. Bi li anonimni umjetnik oslikavao pećine Altamire i Lascauxa da je bio sposoban istodobno ići u lov? U tom je kontekstu suludo razmišljati o genetskom poboljšanju ljudske vrste jer sposobnost preživljavanja ovisi o različitostima koje ne uključuju uvijek ono što se nama čini pozitivnim. Tu se na svojevrstan način sukobljava biološko s kulturnim naslijeđem, međutim, oba se susreću na razini živčanog tkiva, pa je prema tome riječ o dva komplementarna naslijeđa!
U ovom smo trenutku možda došli do stadija kada bi znanost napokon trebala objasniti koja su pravila igre i tko je veliki meštar svih kloniranja!

Nije fer, meštre

Poslije četrdesete godine, ma kako genetski savršeni bili, počinjemo udaljavati novine, trošimo sve više vremena kao bismo jasno vizualno komunicirali s okolinom i ulazimo u konflikt s biološkom evolucijom jer bismo nakon četrdesete godine života htjeli živjeti zdravo i kvalitetno. S evolucijskog stanovišta to nema opravdanja jer nam istječe vrijeme kada smo trebali predati svoj genetski materijal kao doprinos vječnoj obnovi života. Tu sada uskače naša kulturna evolucija koja je gotovo do savršenstva razvila tzv. marketing zdravog i dugog života u obliku čudotvornih lijekova i pomagala za borbu protiv nekih karakteristika genetskog naslijeđa među kojima je starenje najveći bauk.
Unatoč velikim dostignućima, liječnici, farmaceuti i komercijalna industrija nemoćno promatraju nedužnu humanu populaciju koju ne mogu oteti smrtnosti. Naočale, kontaktne leće, operacije pomlađivanja, vitamini? Da, ali još nismo dosegnuli ukidanje razlika između životnih dobi kao u romanu Vrli novi svijet A. Huxleya koji je napisan davne 1932. i u kojem se šezdesetogodišnjaci bave istim aktivnostima i istog su tjelesnog izgleda kao dvadesetogodišnjaci. Bit će ipak da "čimbenici svijesti suvremenog svijeta nisu više prilagođeni našoj smrtnosti", kako je to primijetio Michele Houellebecq u Elementarnim česticama.
Dakle Veliki Meštre, što čekate? Želimo biti sretni, želimo jasno uživati u svijetu koji nas okružuje i biti lišeni smrtnosti! Želimo naslijediti najbolje gene kompletnog čovječanstva (neizbježan Radman), ne želeći da nas život na kraju ipak slomi!