English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Fizikalna medicina

 ostali 鑜anci
  

Ljekovitost dodira

  

Kada treba ugraditi umjetni zglob

  

Vje綽anjem ususret stogodi筺jacima

svi 鑜anci »

Fizikalna medicina

Simetri鑞e senzomotorne promjene

Podijeli

Autor:
Vesna Budi筰n, dr. med., spec. fizijatar - reumatolog, pro鑕lnica Poliklini鑛og odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju
objavljeno u broju 106 (09/17)

Simetri鑞e senzomotorne promjene

Ako se polineuropatija otkrije na vrijeme i uspije otkloniti uzrok, za regeneraciju 緄vaca i povla鑕nje simptoma bolesti potrebno je oko 筫st do 12 mjeseci, ovisno o uzroku i te緄ni bolesti

Polineuropatije su bolesti perifernih 緄vaca, najizra緀nije na 緄vcima stopala i 筧ka. Manifestiraju se naj鑕规e simetri鑞im promjenama osjeta (trncima i/ili slabijim osjetom) i/ili motorike (slabo规u i/ili atrofijom mi筰鎍 potkoljenica, stopala i 筧ka).
Uzroci nastanka mogu biti razli鑙ti, a uglavnom su ste鑕ni ili nasljedni, pa ih prema tome mo緀mo podijeliti u nekoliko grupa:

  • polineuropatije uzrokovane metaboli鑛im poreme鎍jima (筫鎒rna bolest, jetreno i bubre緉o zatajenje, nedostatak vitamina B12),
  • polineuropatije uzrokovane djelovanjem 箃etnih tvari i lijekova (alkohol, olovo, 緄va, neki citostatici, kao cisplatin i vinkristin),
  • polineuropatije nastale zbog djelovanja infektivnog upalnog agensa (virusne infekcije, uklju鑥ju鎖 i HIV infekcije, difterija, lepra),
  • upalne autoimune polineuropatije u sklopu sustavnih autoimunih bolesti (sustavni eritemski lupus, poliarteritis nodosa, Sjogrenov sindrom, sustavna skleroza, reumatoidni artritis),
  • polineuropatije kao posljedice malignih bolesti (paraneoplasti鑞e),
  • polineuropatije kao posljedica nasljednih, metaboli鑛ih (porfirija, bolesti nakupljanja) ili drugih geneti鑛ih poreme鎍ja (naj鑕规e bolesti iz grupe M. Charcot-Marie-Tooth).

Simptomi ovisni o uzroku i pro筰renosti bolesti

Simptomi polineuropatija naj鑕规e nastupaju postupno, osobito nasljedne varijante, a zahva鎒na su osjetna, motorna i, rje餰, autonomna vlakna, ili samo pojedina od njih. Klini鑛a slika ovisi o uzroku i pro筰renosti patolo筴og procesa.
Kod o箃e鎒nja osjetnih vlakana javlja se osje鎍j trnjenja, 綼renja, pe鑕nja, utrnulost i osje鎍j stezanja okrajina, izra緀nije na najudaljenijim dijelovima ekstremiteta (stopala i 筧ke), uz postupno 筰renje prema trupu, koje naj鑕规e ne prelazi razinu koljena, odnosno lakta. Bol je izra緀nija u mirovanju, naro鑙to no鎢, a pojavljuje se spontano ili nakon fizi鑛og napora.
Motori鑛i simptomi najja鑕 su izra緀ni u nogama, uz 鑕ste bolne gr鑕ve u listovima. Propadanjem motori鑛ih vlakana mi筰鎍 dolazi do njihove atrofije i prerastanja veziva uz posljedi鑞i gubitak mi筰鎛e snage. U slu鑑ju pojave nasljednih i metaboli鑛ih polineuropatija tegobe nastaju sporo pa ih bolesnici 鑕sto ne uo鑑vaju na vrijeme. Kako bolest napreduje, sve izra緀nija atrofija malih mi筰鎍 stopala i potkoljenica, uz slabost, dovodi i do spoticanja pri hodu, poslije i do "padanja" stopala (peronealni ili "pijetlov" hod). Noge mogu izgledati kao "naopako okrenuta boca 筧mpanjca" ili "rodine noge". 萫ste su i deformacije stopala (pes cavus ili 鑕ki鎍sti prsti), a ograni鑕na je i pokretljivost u gle緉jevima (kontrakture). Motori鑛i simptomi mogu se javiti i u 筧kama (atrofija malih mi筰鎍 tenara i/ili hipotenara, slabija snaga stiska, o箃e鎒na fina motorika prstiju i sl.).
O箃e鎒nje autonomnih vlakana je rje餰, a o鑙tuje se hladno鎜m i plavkastom bojom ko緀 te poreme鎍jem znojenja (poja鑑no ili smanjeno). Mogu se pojaviti i trofi鑛e promjene na ko緄, od glatke i sjajne ko緀 do trofi鑛ih, naj鑕规e bezbolnih rana (kod dijabeti鑑ra).

Elektromioneurografija je klju鑞a

Dijagnoza polineuropatije postavlja se na temelju anamneze, neurolo筴og pregleda i rezultata elektromioneurografije (EMNG). EMNG je neurofiziolo筴a metoda pomo鎢 koje se analizom 緄vaca utvr饀je je li rije o primarnom o箃e鎒nju mi筰鎍 (miopatiji) ili 緄vaca (neuropatiji ili polineuropatiji), ustanovljuje stupanj o箃e鎒nja te koji su 緄vac i vlakna (osjetna ili motori鑛a) zahva鎒ni patolo筴im procesom. Tako餰r se mo緀 utvrditi je li rije o akutnom ili kroni鑞om, takozvanom kompenziranom o箃e鎒nju, te postoje li znakovi oporavka.

Individualno prilago餰no lije鑕nje

Lije鑕nje se sastoji od primjene lijekova i fizikalne terapije. No, primarno treba poku筧ti otkriti uzrok polineuropatije i, ako je mogu鎒, ukloniti ga. U slu鑑ju autoimunih neuropatija u obzir dolazi terapija kortikosteroidima, imunoglobulinima i/ili plazmaferezom. Kod bolnih neuropatija (npr. dijabeti鑛e) potrebna je simptomatska terapija za ubla綼vanje bolova. Daju se i antidepresivi (tricikli鑛i) i antiepileptici tre鎒 generacije (pregabalin, gabapentin) kao linija prvog izbora. Kao liniju drugog izbora preporu鑥je se bla緀 opioidne analgetike (tramal sam ili u kombinaciji s paracetamolom). Lijek je nu緉o individualno dozirati, imaju鎖 u vidu kompletno zdravstveno stanje bolesnika. Ponekad je potrebno i kombinirano lije鑕nje spomenutim lijekovima. Oboljelima se daju i vitamini B skupine, iako je, prema nekim studijama, lije鑕nje nesvrsishodno, izuzev kod deficita B12, kod kojeg je parenteralna terapija od velike pomo鎖.
U lije鑕nju dijabeti鑛e polineuropatije dobar rezultat pokazuje i primjena tioktatne kiseline (alfa-lipoi鑛a kiselina), koja je jak antioksidans. Va緉o je napomenuti da rana upotreba tioktatne kiseline, kada jo nije do筶o do nepovratnog o箃e鎒nja 緄vaca, mo緀 pomo鎖 u sprje鑑vanju pojave posljedica dijabeti鑛e polineuropatije.

〆st do 12 mjeseci za oporavak

Ako se polineuropatija otkrije na vrijeme i uspije otkloniti uzrok, za regeneraciju 緄vaca i povla鑕nje simptoma bolesti potrebno je oko 筫st do 12 mjeseci, ovisno o uzroku i te緄ni bolesti. Na綼lost, postoje polineuropatije 鑙ji simptomi ne mogu potpuno nestati, kada je jedini mogu鎖 cilj terapije ubla緄ti ih.

Fizikalna terapija na prvome mjestu uklju鑥je medicinske vje綽e (kineziterapija) radi sna緀nja oslabljene muskulature, pobolj筧nja opsega pokreta zahva鎒nih zglobova, pobolj筧nja osjeta i obnove izgubljene funkcije, primjerice, sigurnijeg hoda. Kineziterapija obuhva鎍 pasivne vje綽e, aktivno potpomognute vje綽e te aktivne vje綽e bez otpora ili s otporom. Zbog sklonosti nastanku kontraktura vrlo su va緉e vje綽e za prevenciju ili ubla綼vanje kontraktura, s naglaskom na vje綽ama istezanja.
Kod te筴ih nasljednih polineuropatija uporna i redovita kineziterapija i hidroterapija (vje綽e u vodi) ostaju jedini uspje筧n oblik pomo鎖 koji usporava progresiju motori鑛og deficita i zato tim bolesnicima treba omogu鎖ti barem jednom godi筺je stacionarnu balneorehabilitaciju u toplicama.
Kod bolne polineuropatije primjenjuju se procedure za ubla綼vanje bolova i pobolj筧nje cirkulacije, kao 箃o su elektroterapija i magnetoterapija (terapija elektromagnetskim poljem). Elektroterapija je primjena elektri鑞e energije sa svrhom lije鑕nja, naj鑕规e kako bi se smanjila bol. Osim 箃o smanjuje bol, elektroterapijom se pobolj筧va cirkulacija i pove鎍va snaga mi筰鎛e kontrakcije. Primjenjuje se galvanizacija, popre鑞a ili uzdu緉a, naj鑕规e kao dvostani鑞a (primjenjuje se na dva ekstremiteta), te trostani鑞a ili 鑕tverostrani鑞a (primjenjuje se na sva 鑕tiri ekstremiteta). Transkutana elektri鑞a nervna stimulacija (TENS) je terapijska procedura primjene niskovolta緉e elektri鑞e stimulacije u cilju smanjivanja boli. Pokazala se vrlo u鑙nkovitom kod polineuropatije, a bolesnici aparat mogu nabaviti pa kod ku鎒 sami aplicirati TENS na bolna podru鑚a.

Redovita fizi鑛a aktivnost, najmanje tri do pet kilometara 筫tnje dnevno ili vo緉ja biciklom, najbolji je lijek za motori鑛o-osjetni deficit koji prati ve鎖nu polineuropatija. Dijabeti鑑ri i drugi bolesnici s autonomnom komponentom polineuropatije i trofi鑛im promjenama redovito trebaju pregledavati stopala i prste, kako bi se odmah otkrio plik, ranica ili defekt na ko緄, nositi udobnu obu鎢, pamu鑞e 鑑rape i pa緇jivo njegovati noge.

Va緉o je istaknuti da se u鑙nkovitost pojedinih metoda lije鑕nja i kod iste vrste polineuropatije razlikuje od osobe do osobe, zbog 鑕ga terapiju uvijek treba individualno prilagoditi.